Doveli su ga 26. travnja prošle godine na Zemaljski sud u Klagenfurtu kako bi sudac s njime raščistio je li istina ili nije da je nekoliko dana ranije na Lojbaškom polju kod Klagenfurta pozdravljao ustaškim pozdravom. Jer ako jest, a optužnica je tvrdila da jest, time je optuženi hrvatski državljanin prekršio zakone Republike Austrije. Optužili su ga da je triput podizao visoko i sasvim ispruženu desnicu na "rimski pozdrav", a onda je još u kameru opisivao Hitlera kao "pametnog čovjeka".
Kao svjedoka sud je pozvao službenika samog suda, iz odjela za zaštitu ustavnog poretka, koji je objašnjavao minijaturne razlike između "hitlerovskog" i "hrvatskog pozdrava". Sudac mu je potom pokazao svu silu fotografija koje su prikazivale sudionike okupljanja na Bleiburgu kako u šatoru uz pivo poziraju s podignutim desnicama i potom ga zamolio da kaže kakvi su to pozdravi.
"To su sve hitlerovski pozdravi", kazao je pravosudni službenik.
To je samo jedna od zabilješki sa samo jednog od nekoliko procesa na austrijskim sudovima, što su ih zabilježili mnogi austrijski mediji, nakon što je ova zemlja prošle godine po "Verbotgesetzu" krenula pravosudno progoniti javno pokazivanje ustaških znakova, zastava ili pozdrava. Prije skoro točno jedne godine Express je dao naslutiti da će se dogoditi upravo to, da će zbog veličanja NDH simbolima, uzvicima i pozdravima austrijsko pravosuđe sve češće procesuirati one koji se ogriješe o zakone te zemlje.
Tada je bila riječ o 14 mladića između 22 i 37 godina starosti koje je policija pohvatala u Salzburgu, Beču, u Njemačkoj i u Švicarskoj. Što se ovog hrvatskog državljanina sa suda u Klagenfurtu tiče, sucu je posebno bio zanimljiv onaj dio gdje je optuženi rekao da je crnu vojničku odoru sa slovima "U" dobio od organizatora obilježavanja stradanja kod Bleiburga zarobljenih ustaša i domobrana, u najvećem broju, ali i četnika, Kozaka... nemalog broja civila iz 1945.
Rekao je pred sucem da su ga u Bleiburg pozvali na nekoj svečanosti u Samoboru, te da je tada dobio odoru. Rekao je da misli da su sudionicima obilježavanja godišnjice kod Bleiburga "organizatori dijelili i zastave". Bleiburški počasni vod apsolutno negira bilo kakvu povezanost s takvim stvarima... Tako je samo svjedočio optuženi. U travnju prošle godine državno odvjetništvo u Klagenfurtu, objavio je Ö1 27. travnja 2018., žalilo se i na preslabu kontrolu austrijske policije na obilježavanju Bleiburga.
Ispalo je da 288 austrijskih policajaca nije bilo dovoljno za kontrolu 30.000 okupljenih, pa niti kontrole na granici. Ispalo je i to da su neki policajci bili u najmanju ruku zbunjeni situacijom da odjednom ono što godinama nije predstavljalo kršenje zakona, odjednom spada u istu kategoriju kao, npr., reklamiranje ISIL-a ili Trećeg Reicha. Tužiteljstvo se žalilo da je u mnoštvu slučajeva moralo tragati na osnovu fotografija i video snimaka za ljudima koji su bili ili odjeveni u ustaške uniforme ili dijelove uniformi ili su podizali desnicu ili su izvikivali ustaške pozdrave...
Navelo je i anegdotu kada je na groblju u Unterloibachu naš poznanik s početka teksta podizao u niz navrata desnicu dok je sjedio na klupi kako bi ga okupljena nemala skupina ljudi slikala i snimala. Blizu pored njih stajala su dva austrijska policajca i nisu se miješala: "Zašto nisu to spriječili ako su to trebali zabraniti? Samo su promatrali." Pa su mu iskopali fotografije u ustaškoj uniformi iz 2015., 2016. i 2017., s Bleiburga naravno, a on se branio da neće više nikada, "jer tamo se previše pije, ljudi onda krenu psovati"... i tako nekako izgledao je tek jedan od sudskih postupaka iz 2018.
Zbog "masovnog" ukazivanja takvih scena na obilježavanju tragedije s Bleiburga, austrijski mediji žestoko su progovorili posljednjih godina. Neovisno o tome, politički mainstream Austrije, pa i nešto desnije od toga, prošle godine su pozvali na akciju iskorjenjivanja "ustaške proslave". Zabranu su stali zagovarati lijevi i desni centar, liberali, a najteži udar na sve to zapravo se dogodio u mandatu vlade premijera Sebastiana Kurza, koji iako iz demokršćana, vlada u koaliciji s desničarskom Slobodarskom strankom.
Na kraju je sve to osudila i Biskupija Klagenfurt, nedavno zabranivši održavanje mise na Lojbaškom polju. Reakcija Vlade RH bila je, prvo, da je ministrica vanjskih poslova Marija Pejčinović Burić rekla da nije njen posao da se "miješa u poslove drugih zemalja", što je nevjerojatna izjava za ministarstvo u čijem je opisu posla bavljenje politikom drugih zemalja, a sada i to da je njeno ministarstvo poslalo priopćenje – austrijskim medijima.
Ministarstvo vanjskih poslova RH izražava duboko žaljenje zbog percepcije događaja u austrijskoj javnosti koja u okupljanju na Blajburškom polju vidi kao "fašističku zabavu", "najveće okupljanje neonacista u EU", "skup ekstremne desnice" ili "skup ustaša". Zanimljivo je da nije bilo vijesti da je ovakvo priopćenje ministrica poslala kolegama u austrijskoj vladi, ili o tome nema vijesti prema vani, jer bi se ministrica mogla naći u vrlo neugodnoj situaciji kad bi joj državno odvjetništvo Austrije poslalo svu silu foto i video materijala o učestalosti slavljenja NDH i ustaša svake godine na obilježavanju tragedije Bleiburga.
Tolika brojnost, kako su austrijski mediji godinama navodili čak i više nego hrvatski, naprosto se ne može svesti na nikakve "pojedinačne slučajeve" za koje je Pejčinović Burić ustvrdila da ih austrijski mediji "politički instrumentalizirani" i u "političko-nacionalnom ritualu" poopćavaju. Nevjerojatno, ali u 21. stoljeću u EU Vladi RH nije dovoljno pokušavanje discipliniranja politički i klanski neposlušnih novinara u vlastitoj zemlji, nego proziva novinare u jednoj Austriji za političku kampanju protiv slavljenja ustaštva, koje zapravo uopće ne postoji.
Najgori dio priopćenja Ministarstva vanjskih poslova RH je da "grubo poopćavanje u izvješćima medija, kojim se današnja Hrvatska i njezino stanovništvo povezuju s oživljavanjem fašističkih misli, doživljavamo kao bolnu uvredu". Zapravo bi se ovakvom rečenicom užasno uvrijeđenima moglo naći 4 milijuna stanovnika Hrvatske, jer im se imputira da su, samim time što imaju hrvatsko državljanstvo, automatski blagonakloni prema svemu što se na Bleiburgu događa svih ovih godina.
A događaju se redovito i nekoliko puta prečesto sramotne stvari, upravo po Hrvate, u čiju se naciju simpatizeri ustaša i pozivaju. U krajnjoj liniji, riječ je o najgrubljem falsifikatu Ministarstva unutarnjih poslova RH da novinari u Austriji prikazuju Hrvatsku i njezine stanovnike kroz prizmu ljudi u ustaškim uniformama na Bleiburgu u 21. stoljeću. Baš suprotno, kad god mogu, u člancima citiraju Hrvate koji takve stvari osuđuju.
Konačno, kolika je to masovnost obilježavanja godišnjice Bleiburga na ovaj način da bi MVEP imalo pravo nabijati na nos svima u Hrvatskoj? Idemo unazad. 2017. godine okupilo se 10.000 ljudi, 2016. godine 16.000, 2015. rekordnih 35.000, što bi značilo da je tek jedan na svakih 120 stanovnika Hrvatske te godine tamo putovao. Niti toliko, zapravo puno manje, jer se tamo našlo na tisuće ljudi iz Njemačke i ostatka Europe, da ne govorimo iz BiH. Za 2014. austrijski mediji nemaju podataka.
Ali imaju za 2013. da ih se okupilo 10.000. 2012. to je bilo već samo 8000. Godine 2010. samo 6500, godinu ranije 9500, još godinu ranije 9000... Kako se ide nazad u prošlost, popularnost Bleiburga zapravo sve više kopni. Za godinu 2002. mediji u Austriji naveli su 5000, za 1999. između 3000 i 4000, za 1997. 5000. U godini oslobodilačke akcije Oluja, 1995., posjetitelja je bilo iznenađujuće puno – između 12 i 15 tisuća, ali još uvijek je to manje od pola odaziva posljednje godine. Idemo još unazad – 1993. nekoliko tisuća, 1991. samo 1100, 1990. godine samo nekoliko stotina, i to skoro isključivo Hrvatica i Hrvata iz iseljeništva.
Još ranije, obilježavanja tragedije Bleiburga bilo je manifestacija daleko izvan rubova društva, bez skoro ikakvog odaziva u Hrvatskoj. To i ne čudi jer je ikonografija i poruke odande bilo nešto što Hrvati iz Hrvatske nisu imali niti u peti, osim opet tek u postotku u skladu s političkim ekstremizmom u nekoj zemlji.
Najugledniji gosti na tim manifestacijama bili su, primjerice 1991., osobe poput Mirjane Pavelić Pšeničnik sa suprugom Srećkom Pšeničnikom, dakle kći i zet Ante Pavelića, koji su ostali vjerni ideji čovjeka koji je proglasio NDH, ovisan o volji okupacijskih snaga Trećeg Reicha i fašističke Italije, te prodao dijelove Dalmacije Italiji. Na kraju ispada da je jedina šansa obilježavanja godišnjice tragedije Bleiburga upravo ono što rade pravosuđe, mediji, politika, vlada, pa i Crkva u Austriji. A upravo suprotno ono što čini Vlada RH i ministarstvo Pejčinović Burić.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Treba austrija zabranit bilo kakvo okupljanje ustaša, nek idu u hercegovinu pa tamo ustašuju s braćom četnicima
Ova H.vlada toliko si je uništila bilo kakav ugled u međunarodnoj politici da naši ministri i predsjednici vlade i države više nemaju političku ''težinu''.
dolaze tamo veličat ndh austrija ce ih sve kaznjavat koga god vidi s slovom u