Tema Bleiburg je ove godine u austrijskim medijima privukla nešto više pozornosti nego inače. Kako se blajburška komemoracija ove godine poklopila s kontroverznom obljetnicom Hitlerova Anschlussa Austrije u nacističku Njemačku, poslovično hladni Austrijanci su bili jako uznemireni činjenicom da se u njihovoj državi u godini 2018. indirektno slavi ustaški režim i "nanosi šteta ugledu Austrije".
Svi su austrijski političari kao nikad do sada bili ujedinjenog stava da energično treba spriječiti svaki pokušaj isticanja fašističkih simbola, a sve one koji to neće poštovati oštro kazniti i protjerati iz Austrije. Opći konsenzus je da ovdje nije problematično izražavanje počasti žrtvama, nego njihova zloupotreba.
Misno slavlje u prošlu subotu u Bleiburgu predvodio je zadarski nadbiskup i predsjednik HBK Želimir Puljić dok su političke govore održali predsjednik Hrvatskog sabora gospodin Gordan Jandroković i hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović. Moram, nažalost, primijetiti da je i na ovogodišnjoj komemoraciji blajburških žrtava propuštena prilika izmiriti se s vlastitom prošlošću te izrijekom osuditi nacističku NDH, bez onih klasičnih zamjena teza i još jednog crkvenog obračuna s komunizmom.
Ovakve komemoracije su inače idealna prilika prisjetiti se svih žrtava, promisliti o svim zločinima (pogotovo onima koji su počinjeni "u naše ime") i rasterećeno se okrenuti budućnosti. No ako ćemo iskreno, ovakve su komemoracije većinom okupljanja onih koji u NDH ne vide ništa sporno i kojima su prve asocijacije na Hrvatsku prvo bijelo polje grba i vječna borba protiv partizana. Takvi na kršćanstvo gledaju kao na folklor i ključni dio nacionalnog identiteta.
Koliko se god trudio, u svemu tome ne mogu vidjeti ništa nalik na kršćanstvo. Za njih je tipičan nedostatak empatije za sve one koji ne pripadaju njihovu čoporu. Ponekad se zapitam što se to s nama dogodilo. Među prvima smo kad treba na nekoga baciti kamen, a očigledna je intencija "domoljuba" i "kršćana" da se iz javnog života odstrane svi koji ne misle poput njih, i to sve pod izlikom "prava katoličke većine".
Također se i nacionalizam sve češće naziva domoljubljem kako bi ga se ne samo opravdalo nego i uzvisilo. Da, Hrvat katolik je danas u Hrvatskoj zaista diskriminiran. Evo ronim krokodilske suze.
Umjesto da se izdigne iznad svih društveno-političkih nesuglasica, Katolička crkva u Hrvatskoj trenutačno ima, nažalost, neke druge prioritete, kao što su već spomenuta borba protiv komunizma, koji je svoj povijesni poraz doživio prije više od dva i pol desetljeća, zatim rat protiv istospolnih zajednica i njihovih prava ili pak svakodnevni politički rat protiv političkih, crkvenim rječnikom rečeno – "nenarodnih" vlada, koje odbijaju plesati kako biskupi sviraju. No otvoreno je pitanje od koga onda očekivati svjetlo?
Zbog negativne selekcije u sjemeništima i bogoslovijama, Crkva više ne obiluje intelektualnim lumenima pa je prisiljena zaređivati ono što ima. Unatoč pogrešnoj iluziji o samom sebi, hrvatski svećenik više nije, uz liječnika i učitelja, lokalni intelektualac i ekspert koji zna sve o svemu.
Budući da Crkva očito nije u mogućnosti, bilo bi dobro kad bi Hrvatska jednog dana dobila kvalitetan državni vrh koji bi komemoraciju preuzeo na sebe i održavao je strogo apolitičnom i pomirbenom. No takvo što je nemoguće jer su našim političkim elitama (na čelu s HDZ-om) konstantne podjele u društvu temelj skoro svake predizborne kampanje.
Blajburški skup odavno nije komemoracija i sjećanje na nevine žrtve nego podij za plasiranje određenih političkih ideja i poruka. Žalosno je vidjeti u što se blajburška komemoracija pretvorila. Tvrdokorni nacionalisti koji, uz podršku Crkve, koketiraju s ustaštvom, uglavnom je koriste kao mjesto na kojem se mogu ispuhivati bez ikakvih posljedica, što, nažalost, skreće pozornost s činjenice da je na onom polju poginulo puno nevinih žrtava.
Zanimljivo je primijetiti da je tema "Bleiburg" zapravo društveno-politički lakmus papir, uz pomoć kojeg se lako mogu identificirati dva (po ne znam koji put) suprotstavljena tabora: prvom je jako teško prihvatiti da je masovno ubijanje ljudi bez ikakva sudskog procesa nešto negativno i moralno pogrešno, bez obzira tko je u toj masi, dok je drugom taboru posve logično podržavati jedan izrazito opasan ("hrvatski") režim koji je masovno ubijao ljude samo zato što su imali drukčija krvna zrnca.
Koliko god blajburška komemoracija bila kontroverzna, ne bih je ukidao nego bih joj vratio pravi smisao: u ratu su svi žrtve i gubitnici i to je najveća kritika svim ideologijama i režimima. Protivim se zabranama jer sam svjestan da represija vrlo često izaziva suprotan efekt. Sve one koji su preskočili lekcije iz povijesti i logike potrebno je puno strože kažnjavati, i to ne samo u Austriji nego i u Hrvatskoj. Jer ustaša je ustaša sve dok ga se ne opali po džepu.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Vjerojatno je imao super učitelja iz povijesti a i vjeronauka .....
Klerofašisti sa svojim maloumnim poltronima već više od 1000 godina šire mržnju među Slavenima. A ovi papci što idu oplakivati nerazumnu ustašiju koja je čuvala leđa izdajniku i kukavici dok je bježao u šumu su razlog zbog koje je rvatska ... prikaži još! danas u ovakvoj situaciji gdje korupcija leži na svakim vratima.
Crkva osvjetljava samo kad gori.