Ne zato da bi se borio protiv neprijatelja Izraela, a barem takvih nikada nije manjkalo, niti zato da građanima Izraela poboljša nacionalnu ekonomiju i standard. Premijer Izraela Benjamin Netanyahu naslijeđe i povijesnu uspomenu na već skoro 14 godina svog premijerskog vodstva ove zemlje, na kocku je stavio u prvom redu zato da bi medijski peglao katastrofalni imidž svoje neslavne supruge Sare.
S takvim zaključkom dnevni list Haaretz najavljuje analizu podizanja optužnice protiv premijera Izraela, čime ovom političaru najozbiljnije prijeti i kraj političke karijere i dugogodišnji kraj boravka na slobodi. Mito, prevara, zloporaba službenih ovlasti u nekoliko navrata, od kojih je najgori onaj da je premijer od 2012. do 2017. telekomunikacijskom tajkunu Shaulu Elovitchu prilagodio određene zakone kako bi ovaj na tome profitirao oko pola milijarde dolara.
U zamjenu je Elovitchev portal Walla objavljivao panegirike premijeru i njegovoj supruzi. Optužnica navodi još i primanje 200.000 dolara poklona iz određenih krugova, te pripremanje zakona u korist vlasnika jedne novine tako da se tim zakonima potkreše manevarski poslovni prostor drugoj novini...
No, najgori je onaj dio s portalom Walla. Inače, ako je kome posljednjih godina u Izraelu trebalo medijsko peglanje, onda je to bila Sara Netanyahu, čak i nakon što se u lipnju ove godine uspjela nagoditi s državnim odvjetništvom zbog zloporabe položaja. U zamjenu za kaznu od samo 15.000 dolara, ona je priznala razbacivanje državnim novcem na pretvaranje ručka u kraljevski banket.
Bila je riječ o tome da je u predsjedničku rezidenciju, unatoč tome što je tamo imala rezidencijalne kuhare, konobare i kompletnu uslugu, dodatno naručila dostavu hrane skupa s kuharom, konobarima... Jedna dostava koju su joj dokazali koštala je čak 50.000 dolara, a osoblje koje je tada angažirala, vodila je kao "čistače" i "pomoćno osoblje", kako bi sakrila razbacivanje novcem. Državna sredstva koristila je i inače za angažiranje dodatnih konobara kad bi joj to palo na pamet.
Javnosti Izraela nije bilo jasno zašto bi, pored vlastite rezidencijalne vojske konobara i ljudi iz kuhinje, što je već samo po sebi neobično visok tretman premijera, nekome palo na pamet tražiti još i više od toga. O čemu je riječ postalo je jasno kad su u javnost sa svjedočenjima stali izlaziti oni koji su neko vrijeme, u pravilu kraće, radili kod nje.
Shira Raban, tada 24-godišnja majka troje djece, pričala je da je s tog radnog mjesta doslovno pobjegla nakon što se Sara Netanyahu na nju izderala da je "gomila ničega" i da " ništa ne razumije". Pričala je da je premijerova supruga urlala na osoblje i nakon što se nisu pojavili na posao za Yom Kippur, najveći židovski vjerski praznik, odnosno i državni praznik. Razbijeno im je odbijala od plaće. Hvalila se da ne zapošljava "debele ljude", jer bi to značilo da "ne jure stalno".
Slobodni dani nisu postojali, nisu smjeli koristiti zahod unutar rezidencije, nisu se smjeli odmoriti, jesti niti piti tijekom radnog dana, u inspekcije im je dolazio čak i sin Netanyahuovih... U javnosti su se objavljivale i takve stvari poput telefonskog poziva Sare Netanyahu supruzi jednog od premijerovih istaknutijih političkih kritičara, kako bi joj vikala u slušalicu o veličini svog supruga, nasuprot "niškoristi" njenog supruga. Čak i dio onih 200.000 dolara vrijednih darova odnosi se na Saru Netanyahu.
To je značilo da joj je u pravosudnom postupku prijetila čak i kazna zatvora, te je njen pristanak da prizna sve za što ju optužuju u zamjenu za novčanu kaznu, bila njena racionalna odluka, a ponuda tužiteljstva i više nego velikodušna. S premijerom je, međutim, stanje puno drugačije. Da je odvjetništvo htjelo, službeno ga je moglo optužiti još u veljači ove godine.
Njemu prijeti i više od 10 godina zatvora, a njegov je odgovor na optužbe zaprepašćujuće nalik ispadima Donalda Trumpa na brojna, neka od najtežih kaznenih djela koja se njemu pokušavaju dokazati u SAD-u. Nakon već trećih parlamentarnih izbora u Izraelu zaredom nakon kojih nije bilo jasnog pobjednika koji bi bio kadar okupiti parlamentarnu većinu, Netanyahu je svoj kazneni progon nazvao "lovom na vještice".
Premijerov sin Yair nazvao je istragu "diktaturom", što je u slučaju Izraela zvučalo posebno egzotično jer je upravo Netanyahu taj koji Izraelom vlada bliže rubu demokratskog postupka od bilo kojeg od prethodnika. Članovi Netanyahuove vlade istrage državnog odvjetništva nazivali su "urotom duboke države". A reakcije Netanyahua osobno na trenutak odluke glavnog državnog odvjetnika Avichaija Mandelblita da pokrene istragu...
Netanyahuu je podizanje optužnice uletjelo u trenutku kad je politički slabiji nego ikad. Javno je izgovorio da je to "pokretanje tihog državnog udara". Pozvao je na "istragu istražitelja". Rekao je da mu ne pada na pamet dati ostavku, premda ministri protiv kojih se pokreće kazneni postupak to po sili zakona moraju. Govorio je da "neće dopustiti da laži pobijede" i da će nastaviti voditi zemlju. Tolika količina gnjeva odavala je čovjeka koji je jako zabrinut za svoju budućnost.
Netanyahu je svoj premijerski položaj godinama temeljio na snazi svoje stranke Likud u Knessetu, a posljednjih godina sve više i na podršci zdesna izvan Likuda. To je bio razlog i zašto je uoči svakih izbora sve glasnije udarao u ratne bubnjeve; bilo da je riječ o Siriji, o Libanonu, o Iranu, a sad u zadnjem slučaj čak o tome da obeća definitivno proširenje Izraela na Zapadnu obalu u smislu aneksije tog izvorno područja Jordana, a nominalno pod Palestinskom samoupravom.
Još sredinom 2018. Netanyahu je gadno uzburkao političke duhove kad je pokrenuo proceduru da se iz službene upotrebe u Izraelu izbaci arapski jezik, a ostavi samo hebrejski. Arapi čine oko 20 posto građana Izraela, što u Jeruzalemu doseže i 36 posto. Integracija Arapa u Izraelu od blago desnog centra preko lijevog centra i prema ljevici u Izraelu je tradicionalno bilo pitanje i držanja arapske manjine podalje od sukoba oko Palestine i, za mnoge, stvar čak patriotskog odnosa prema Izraelu kao državi.
Sada, pak, ratnička eskalacija oko Izraela, možda s nekom povezanosti, a možda i bez povezanosti s osobnom, političkom i pravosudnom krizom Netanyahua, dovela je čak do vrlo teških ciljanih udara izraelskog ratnog zrakoplovstva na vojne ciljeve oko Damaska u Siriji. Unatoč svemu, čini se da Netanyahua više ništa ne može izvući iz provalije koja se pod njime otvara.
Predsjednik Izraela Reuven Rivlin lako je moguće da premijerski mandat za pokušaj okupljanja većine i osnivanja vlade neće dati čovjeku s ovako teškom optužnicom, u tom smjeru bilo je već nekih signala. S druge strane, istraživanja o kojima pišu novine po Izraelu, navode da čak dvije trećine birača desnih stranaka, a tu je i Likud, apsolutno ne želi da im čovjek s optužnicom za korupciju takvih razmjera i takav udar na demokraciju, vodi zemlju.
A, kako stvari stoje, za očekivati je i četvrte parlamentarne izbore u Izraelu u vrlo skoro vrijeme, u koje bi Netanyahu ovaj put ušao kao politički napola već poražen.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Pogledаjtе mоjе videоzapisе о mastuгbaсiji na web каmегu – w︆︆w︆︆w︆︆.︆︆f︆︆ck69︆︆.︆︆site