Izraelski premijer Benjamin Netanjahu izazvao je politički skandal nakon što je ovaj tjedan izjavio da Hitler prvotno nije planirao holokaust, nego je iza te ideje stajao Haj Amin al-Husseini, palestinski muftija iz Jeruzalema.
Navodno je muftija tijekom posjeta Berlinu 1941. godine savjetovao Hitleru da ubije sve Židove (koje je planirao 'samo' protjerati).
I dok se cijeli svijet zgražao nad Netanjahujevim riječima, neki su si dali truda i otkrili da puni izvještaj o sastanku koji se odvijao 28. studenog već postoji i da je objavljen na internetu.
A proučavanjem izvještaja u trenu postaje jasno da su Netanjahujeve optužbe lažne, ali se isto tako otkrivaju neki novi detalji o podrijetlu holokausta, kao i to zašto se Hitler odlučio na njega u trenutku u kojem je to odlučio.
Vrijeme sastanka je pak nužno za razumijevanje značaja i konteksta.
Naime, krajem studenog 1941. godine, kako se Drugi svjetski rat nastavio, njemačke trupe su okružile Lenjingrad i stigle do predgrađa Moskve.
Mnogi promatrači diljem svijeta očekivali su da će SSSR kolapsirati pod težinom Hitlerovih napada koji su bili u punom jeku od lipnja te godine, te mnogima još nije bilo jasno da Njemačka neće poraziti Sovjetski Savez.
Jednako važno je da iako su pregovori između SAD-a i Japana, dizajnirani kako bi očuvali mir na Pacifiku, djelovali kao da će se svakog trena raspasti, SAD još nije bio u ratu.
Kad su se susreli Hitler i al-Husseini, obojica su vjerovali da će Njemačka pobijediti, te su uglavnom raspravljali o tome što bi Arapi trebali učiniti kako bi pripomogli u tome.
Al-Husseini je započeo razgovor ističući da Nijemci i Arapi imaju iste neprijatelje: "Engleze, Židove i komuniste". Predložio je da se Arapi diljem Bliskog istoka bore protiv Židova, Engleza i Francuza, a želio je formirati i arapsku ligu - koristeći arapske zatvorenike iz francuskog carstva, koji su u to vrijeme bili politički zatvorenici - unutar Njemačke.
Uz to, zamolio je Hitlera da javno objavi ono što je dotad njemačka vlada učinila potajno: da favorizira 'eliminaciju židovskog narodnog doma' u Palestini, piše Time.
Odluka je donesena nekoliko mjeseci ranije
Netanjahu je pak izjavio poluistinu kad je spomenuo Hitelrovu navodnu želju da protjera, ali ne i ubije, Židove. To je zaista bila politika njemačke vlade. Barem do 1938. godine.
Hitlerov odgovor al-Husseiniju 28. studenog, pokazao je doduše da je ta politika bila dijelom prošlosti i prije njihovog sastanka.
Velik broj dokaza ukazuje da je odluka o ubojstvu svih europskih Židova donesena u nekom trenutku šest mjeseci prije sastanka.
Pa i samo provođenje odluke počelo je neposredno nakon invazije na SSSR, 22. lipnja, kad su odredi Einsatzgruppen počeli okupljati Židove i ubijati tisuće njih tijekom proboja u SSSR.
31. srpnja Reinhard Heydrich iz SS-a dobio je direktivu da pripremi 'konačno rješenje židovskog pitanja', a počele su i pripreme za izgradnju logora smrti u Poljskoj.
Heydrich je ubrzo poslao pozivnice za Wannsee konferenciju, kojoj su prisustvovali svi njemački visoki državnici iz svih bitnih ministarstava, te su raspravljali o provedbi konačnog rješenja, kad ono bude napokon spremno u siječnju. Hitlerov odgovor Husseiniju odražavao je sve ove odluke i mjere.
Iako je al-Husseini to predložio, Hitler nije želio da se Arapi ponbune, bar ne u tom trenutku, jer nije očekivao da bi uspješno izveli planove u djelo. Obećao je da će se 'baciti na to' nakon što dublje prodre u SSSR i preko Kavkaza.
Ali istaknuo je da je njemački stav jasan: 'Njemačka je u beskompromisnom ratu protiv Židova', uključujući, naravno, i 'nacionalni dom' u Palestini.
