Lokalni stadion u Raqqi oduvijek su nazivali "Crni stadion" zbog svoje tamne betonske konstrukcije. U svom izvještaju iz grada koji su prije nekoliko dana kurdsko/arapske snage u Siriji (SDF) očistile od ISIL-a, Daily Beastov Wladimir van Wilgenburg navodi da stadion sada ima sasvim drugo značenje, sada povezano s užasima nekoliko godina vladavine ISIL-a koji je stadion pretvorio u svoju arenu.
Grad je sada slobodan, ali je velikim dijelom razoren, a za ono malo stanovnika koji su se uspjeli vratiti, uspomena na ono što su preživjeli ne uspijevaju se otresi. "Prije smo ovdje igrali utakmice, prije nego što je zavladao Daesh (ISIL)", kazao je 42-godišnji Issa Xabur koji je nekoć živio u Raqqi, novinarima koji su istraživali sve sportske arene koje je ISIL pretvorio u arene smrti. "Stadion je postao poznat kao mjesto za odrubljivanje glava. Koristili su ga i kao zatvor. 80 posto ljudi koji bi završili u zatvori, oni bi pobili."
U svlačionicama, kupaonicama, gimnastičkim dvoranama ISIL je organizirao ćelije za mučenja u kojima je operiralo njihovo zloglasno obavještajno krilo Amni. Još uvijek se na stadionskim zidovima mogu pronaći natpisi koje su ispisali zatvorenici i militanti. Neki su na ruskom, neki na arapskom, engleskom. Na jednom oštećenom zidu još stoji: Hussam Alkjwan ovdje je ubijen 25. veljače 2016." Ne može se doznati zašto. Ispod na engleskom s puno pogrešaka stoji popis razloga zašto bi netko mogao biti uhićen:
I nema veze što ovdje možda čekaš umrijeti. Pretpostavlja se da moraš zadržati vjeru:
U takvom zatvoru ISIL je nekoliko puta zatočio i Issu Xabura, na "Crnom stadionu" proveo je pet dana u zatvoru. "Nisam mogao s nikime razgovarati. Ljude su mlatili gumama, vješali su ih s krova. Za mučenja su bili nadležni ljudi iz Tunisa", rekao je. U zatvoru ispod stadiona Daily Beast pronašao je metalne kabele i plastične vezice kojima su vezali ljude. Neki su novinari nalazili jednostavne mašine za vježbanje koje su pretvorene u najkrvavije sprave za mučenje.
U ovim mračnim hodnicima, koji odišu vonjem prašine i betona, još se osjeća i vonj smrti. "Ljude su uhićivali kad bi ih optužili da su nevjernici ili da šuruju s koalicijom ili s vladom", kaže Xabur. Odjednom postaje jasno da novinari nisu jedini koje zanima posjet stadionu. "Za koga ti radiš?", upitao je SDF-ov zapovjenik koji se, činilo se, pojavio niotkud. Rekli su novinarima da isključe kameru, odjednom su trojica vojnika u američkim uniformama došli u zatvor kako bi provjerili.
Nekoliko sati kasnije pristigla je još jedna skupina američkih vojnika na "Crni stadion", ovaj put s kamerama i video-dronom. Kurdski borac Zagros koji se borio s SDF-om s ironijom gleda na ovaj američki vojni turizam. "Američki vojnici nisu se borili u gradu Raqqa", kazao je novinarima. Pružali su podršku iza linija. "Sada dolaze razgledati zatvor." Za civile su posljednji dani bitke u Raqqi bili vrlo teški.
"Otišli smo grupno do Daeshovog vođe, a on nam je relkao da će nas pobiti ako odemo", kazao je novinarima 45-godišnji Walid u razgovoru u džamiji. "Nije bilo vode ni hrane, pili smo vodu koja nije bila za piće. Koju god je kuću ISIL napustio, postavili bi mine iznenađenja. Umrle su moja supruga i moja majka, ali ja sam živ. Nisu nam dopustili da odemo tijekom akcije oslobađanja." Ali (21) sada je u izbjegličkom logoru u gradu Ain al Issa nešto sjevernije od Raaqqe.
Iz Raqqe je pobjegao nakon što ga je ISIL zatvarao više od 10 puta. "Vidio sam vlastitim očima ubijanje ljudi. Mučili su ih, sjekli su im ruke, glave", kazao je. Prema nekim izračunima, posljednjih dana bitke, nakon što je mnoštvo sirijskih pripadnika ISIL-a uslijed primirja dobilo dopuštenje da odu, nekoliko desetaka stranih militanata na stadionu je držalo stotine, ako ne i tisuće civila kao ljudski štit. Ali smatra da bi takve trebalo pogubiti.
"Treba ih pobiti, jer ako se vrate u svoje domovine, tamo će raditi probleme kao što su ih radili ovdje." ISIL-ovi leci raspršeni diljem grada već je prekrila prašina, ali ih se još uvijek lako čita. Oni govore o mnoštvu kažnjavanja ISIL-a zbog špijuniranja, homoseksualnosti, krađe. Jihan Sheikh Ahmed, glasnogovornica SDF-a za Raqqu, iz grada je pobjegao prije nego što je upao ISIL.
"Ali je moja obitelj dvije godine živjela pod vladavinom Daesha. Bila je to noćna mora za njih, za sav narod, Nisu mogli slobodno disati, živjeti. Djeca se nisu smjela igrati po ulicama, terorizirali su ljude, sjekli im glave, predstavljali se da su u službi kalifata." Crni stadion nije bio jedino mjesto zlodjela Bio je to i Trg Naim u centru grada. "Ja sam bila iz Raqqe", kazala je zapovjednica SDF-a tijekom proslave oslobođenja grada na tom trgu.
"Ranije bismo na trg dolazili pojesti sladoled, prošetati. Ali otkako je Daesh proglasio svoju 'državu', posvuda su zaredala ubojstva i strahovlada. Čak su dovodili djecu da promatraju pogubljenja kako bi im usadili strah u srca." Obližnje željezne ograde koristili su kao šiljke na koje su nabijali odrubljene glave. ISIL je također u ropstvo odveo mnoštvo žena Jezida koje su zarobili na planini Sinjar. Aisha Khadad, sirijska učiteljica engleskog, bila je udana za zatočenog ISIL-ovca iz Francuske i rekla je da je robove rijetko viđala u Raqqi na otvorenom.
"Prodavali su ih najčešće emirima, a emiri većinom žive u Iraku. Bilo mi ih je tako žao. Sasvim iznenada upada ti na vrata doma muškarac koji te želi silovati, uzeti te za robinju." SDF-ova glasnogovornica sada obećava da će ići mijenjati mentalitet ljudi u Raqqi koji su proživjeli te užase."Želimo vratiti djecu u njihovo djetinjstvo i kad slomimo Daesh do kraja, nadamo se da će u ljudima nastaviti rasti život. Želimo da ljudi shvate da se ISIL više nikada neće vratiti, da će se puno toga promijeniti kad se život vrati u Raqqu."
Dodala je, ipak, da bi moglo potrajati dok se ljudi vrate. "ISIL je ovdje postavio mnoštvo mina, osnovat ćemo vojne zone tijekom dva mjeseca za razminiranje, a onda početi s ponovnom izgradnjom grada." Dok su odlazili iz grada, novinari su mogli još uvijek primijetiti ljudske kosti žrtava koje je ISIL pobio kod gradskog sata. A i jedna ISIL-ova zastava još je vijorila iznad razorene zgrade kod sata.
