Todorići: I tata Ante je 1974. tvrdio da mu sude politički

Također, suđenju je stalno prisutan jedan broj mlađih muškaraca. Pri dolasku na suđenje Todorić se najprije izljubi sa svim svjedocima koji su mu privrženi, kao što je Vladimir Veselica, kao i sa svojom publikom koja prati tok suđenja", piše taj čovjek u izvješću iz listopada 1973., dakle prije izricanja presude.

Spominje i vječnog Mirka Barišića, tad direktora tvornice baterija Croatia, koji je imao funkciju u Dinamu. Barišić je na suđenju bio svjedok u slučaju kad je preko Agrokombinata išla isplata 15.000 dolara tadašnjem treneru Dinama Zlatku Čajkovskom. "On je pokušao, a sud ga je prekinuo, da o Todoriću govori kao o velikom privredniku i rukovodiocu... Todorićeva obrana za svjedoke tvrdi da je riječ o osveti", navodi D. Č.

Express.hr

Od ljudi povezanih s Hrvatskim proljećem, Todorić je uhićen među zadnjima. Prvo su, u prosincu 1971., uhićeni studentski vođe (Dražen Budiša, Ivan Zvonimir Čičak, Ante Paradžik), u siječnju 1972. milicija je došla po intelektualce (Vlado Gotovac, Marko Veselica, Franjo Tuđman, Šime Đodan), a onda je došao red i na gospodarstvenike, osumnjičene da su davali potporu pokretu.

Iako mu je u rano jutro 11. siječnja 1972. pretresen stan i oduzeta putovnica, Todorić nije odmah uhićen, nego zbog imuniteta saborskog zastupnika ostaje na slobodi sve do 5. rujna 1972. Bio je blizak sa Savkom Dabčević Kučar, no osim s prvacima Hrvatskog proljeća družio se i s Jakovom Blaževićem, nekadašnjim tužiteljem protiv Alojzija Stepinca.

Iako se Blažević tad oštro suprotstavio prohrvatskoj liniji, što mu je kasnije osiguralo nastavak političke karijere, činjenica je da kao predsjednik Sabora SRH punih osam mjeseci nije dao da se Todoriću skine zastupnički imunitet. Situacija se promijenila tek kad mu je KOS predočio falsificirani dokument koji navodno dokazuje da Todorić skriva oružje na Kordunu te da je dao Matici hrvatskoj šest milijardi dinara.

BOŽE ČUVAJ HRVATSKU Top News Hrvatska im je dobra samo dok je pljačkaju

Blažević je tad morao popustiti pa je Todorić ipak uhićen i pritvoren 5. rujna 1972., a tom mu je prilikom još jednom pretresen stan. Za svaki slučaj. Istražni postupak trajao je tri puta po šest mjeseci, iako po tadašnjem zakonu nije mogao trajati dulje od šest mjeseci. Optužnica se od veljače 1973. do ožujka 1974. mijenjala čak sedam puta. Teretilo ga se po 31 točki kaznenih djela, proces je trajao 114 raspravnih dana, a sudilo se pred Okružnim sudom u Zagrebu.

Na suđenju je Todorić istaknuo da je u kratkom roku od ništice izgradio najveći poljoprivredni kombinat u Jugoslaviji, "koji vrijedi desetak puta više od svih njegovih obveza", iako se tijekom procesa pokazalo da Agrokombinat ne stoji baš toliko dobro. Tvrtka je bila prezadužena, na tržištu se nije moglo dobiti povoljne kredite, radnicima su kasnile plaće, a neki od upućenih tvrde kako bi, da nije bilo Todorićeva uhićenja, Agrokombinat ionako propao.

Tijekom suđenja izjavio je kako nema imovine, "osim četiri godine starog Audija, kupljenog na kredit". Danas 90-godišnji Ante rođen je u ožujku 1927. u selu Zmijavcima kraj Imotskog, u obitelji s osmero djece. Njegov otac, koji se zvao Ivan, imao je prvi željezni plug u cijelom Imotskom polju, prvi je dovezao merino ovce iz Austrije i bikove iz Švicarske. Uzgajao je čak i kavu, a tijekom rata pokušao je uzgojiti papar. Glavni biznis bila mu je proizvodnja duhana, čime će financirati i studij agronomije sina Ante Todorića.

Express.hr

Sve te detalje saznali smo iz primjerka neobjavljene knjige pod naslovom "Ante Todorić - najuspješniji socijalistički menadžer". Tu je knjigu o svojem ocu, kojeg njegovi nekadašnji suradnici nazivaju istinskim vizionarom i najsposobnijim u klanu Todorićevih, prije desetak godina naručio Ivica Todorić. U zadnji tren je odustao od njezina tiskanja, a nesuđenom je izdavaču namirio nastale troškove pripreme knjige tek nakon sudskog procesa.

Plasman Antine biografije na tržište navodno je zaustavljen jer se Agrokor u to doba širio u Srbiju pa nije bilo oportuno provocirati novo tržište tom zbirkom domoljubnih anegdota, primjerice onoj kako se suprotstavio izbacivanju hrvatskoga grba iz Dinamova amblema. "Neka šahovnice bude više, a modre boje manje", rekao je Ante Todorić na sjednici uprave kluba, sazvanoj sa suprotnom namjerom, kako bi se hrvatski grb izbacio iz Dinamova amblema.

Iz te se knjige o, kako se navodi, "menadžeru svjetskog formata" doznaje da je Ante usred Drugog svjetskog rata, 1943., otišao iz Zmijavaca u srednju poljoprivrednu školu u Križevce. Nejasna je njegova uloga u ratu, iako se u optužnici navodi da je "vojsku služio u Kragujevcu u NOB-u od 1. 6. 1944. do 15. 5. 1945., te da je odlikovan ordenom rada sa srebrnim vijencem".