To je sramota. To je najveća sramota, još veća od toga što smo odustali od natjecanja za Agenciju za lijekove, ha, ha, ha... Jutros sam gledao kako se svi zgražaju na televiziji jer smo odustali od natječaja za tu agenciju, a to je odustajanje sasvim logično. Pa Zagreb nema infrastrukturu za to. Mi nismo osposobljeni biti moderna civilizacija.
U vašoj predzadnjoj knjizi 'Sloboda lajanja/Zauzeto, Hrvat' sakupljeni su tekstovi iz socijalizma i iz postoscijalizma. Zaprepašćujuće je da unatoč dva poretka, dvije države i dvije ideologije Igor Mandić uvijek ima posla s istim problemima, istim lobijima, istim ljudima koji su samo presvukli kabanicu ili šinjel.
Ključne uloge 90-ih ne igraju nikakvi liberali nasuprot totalitaristima, nego boljševici koji su bili poraženi u jednom poluvremenu partijske utakmice pa su se vratili ojačani u doigravanju. Boris Buden dobro primjećuje da je tu bila masa nacionalista, ali ni jedan istinski fanatik slobode i liberalnih vrijednosti.
E, dok se ne pojavi takav, past ćemo s magarca... Ne s konja na magarca, nego s magarca na kozu ili svinju. To ćemo jahati.
Ima li nam spasa?
Spas nam ne treba! Tko smo mi? Mi nismo organizirana zajednica, mi nismo homogena zajednica, mi nismo ni prava država. Vrlo važno što ćemo mi nestati! Nemamo ni repere ni skelet moderne europske ili svjetske države, iščezavamo kao neko pleme u Burundiju ili na Filipinima, pa što onda? Nakotit će se neki drugi na ovim prostorima.
Menahem Begin je jednom stajao u centru Jeruzalema pa se zapitao: 'Evo nas, sada, tu (Židova), a gdje su sad rimski carevi (koji su nas progonili)'. Oni su opstali, napravili državu iz nemogućih okolnosti, a Rimskog Carstva više nema.
Imaju Papu. Vatikan.
Zašto kod nas gori uvijek pobjeđuju bolje? Prevaranti, falšpileri, opsjenari, muljatori... Uvijek dobiju one koji žele čista pravila igre.
Zato što je banda pokvaranih pojedinaca bacila pijesak u oči narodu koji im naivno vjeruje. Ma oni su podli profiteri, lukavci. Nemamo ljudskog štofa za državu.
Nije li Hrvatska oklevetana kao neka nacionalistička država? Ovdje praktički nema političara koji neće prodati tzv. nacionalne interese – u koje se inače svi ritualnu kunu – za šaku dolara, odnosno eura. Ovdje je sve na prodaju, a to uočavaju i Matoš, i Tin, i Krleža. Uvijek imamo posla s trgovačkim mentalitetom.
Točno. Dobro je da se tu ipak povremeno rodi neki Matoš, neki Krleža, neki Ujević, kao izuzeci, kao posebnici koji žive u nekim uspomenama... Nažalost, Tin Ujević živi u uspomeni samo preko pjesama iako je riječ o čovjeku koji ima golemo esejističko enciklopedističko djelo koje je posve potonulo u zaborav. Nažalost, isto važi i za Krležu, koji kod nas kotira uglavnom kao dramski pisac iako je njegov politički esejizam možda i ponajbolje što je napisao.
Što bismo s njim mogli danas?
Mogli bismo ga predavati u školama, prisiliti mlade da ga čitaju, razumiju, diskutiraju... Da izvuku eventualno pouke.
U knjizi 'Predsmrtni dnevnik' posvetili ste dosta prostora samoubojstvima znamenitih i zaslužnih Hrvata, i ne samo njih. Osobito su mučne pripovijesti o smrti Vojislava Kuzmanovića i AGM-a?
Njih sam uzeo kao ilustraciju smrti ljudi koji su došli do praga smrti. Ja to ne mogu jer još nisam došao dotle. Oni su lucidno opisali te trenutke, a ja sam te opise stavio u knjigu kao dokazni materijal kako očekivanje smrti kod razumnih ljudi, teško bolesnih, svjesnih svojega kraja, može biti doživljeno i opisano s potpunim mirom i vedrinom pred ništavilom. Ja to ne mogu, kao što ne može nitko tko nije umirao, a ova dvojica naših poznatih pisaca, obojica nesretnici u svojim posljednjim trenucima, uspjeli su ostaviti epohalna svjedočanstva o tome. To su najmračnije stranice ove knjige koja ne želi biti morbidna.
Knjiga nije, ako smijem primijetiti, morbidna, naprotiv, na mjestima je i vrckava – svakako je to najbolja vaša knjiga koju sam čitao.
Ima u njoj dosta autoironije, refkleksije, polemičnosti, a polemičnost je uvijek vesela zato što je borbenost nošena erosom života, mada ja tražim eros mortel. Želim ga uhvatiti za čuperak, kairos, tog erosa mortela, ali mi to još nije uspjelo pa sam se zato ispričao u emisji kod Stankovića. Ispričao sam se zato što mi taj predsmrtni dnevnik još nije uspio u toj mjeri, naime nisam se uspio naći pred smrću do te mjere da je uspijem opisati. A i bolje da nisam.
Jeste li ikad u zadnje vrijeme pali u iskušenje, u napast, vjere?
Ne, ne, ne. Ne, ne, ne. Ja od 16. godine nemam veze s bilo kojom religijom, najprije kršćanskom, a kasnije sam postao apostata, otpadnik, od svih religija, od svih pitanja o bogu. Katkad su mi istočnjačke religije nešto bliže, ali samo kao podsjetnik koliko je Zapadna Europa upropaštena kršćanstvom. Ovu zvuči...
Ničeanski?
Ma ovo zvuči grozno, ali ja tvrdim da je Biblija knjiga koja je upropastila Europu. Neki drugi je smatraju svetom i najvećom knjigom svih vremena no kršćanstvo jer kao religija koja je u Europu uvezena s Bliskog istoka – kršćanstvo nije nastalo u Rimu, nego u Jeruzalemu - upropastila je dotadašnji grčko-rimski svijet koji je, doduše, imao svojih politeističkih mana.
Upropastila, zbog čega?
Zato što ga je zakrvilo! Najprije je ljudima pružilo lažnu nadu u spasenje, a zatim ih optužilo za to spasenje pripisujući svima krivnju za istočni grijeh. Smrt je kazna za seksualnost, što su tek kasnije shvatili frojdovci. To je religija koja prijeti smrću, kao osvetom za griješni život. Pa to je jezivo. Kakva je to religija koja ne može vjerovati u nekog dobrog boga, nego vjeruje u zlog boga koji nas kažnjava?
Strah od boga je ono što je upropastilo Europu, a druga je stvar što je kasniji crkveni raskol 1054. bio najgora stvar koja se dogodila. Popovi u mantijama posvađali su se oko neke pogače, potom razdijelili istočnu i zapadnu crkvu, da bi iz nje izašle sve ove nevolje s kojima imamo posla sve do danas. I takozvani Domovinski rat je proizašao iz tog raskola.
Zašto govorite takozvani? Taj pojam lansirali su Marko Grčić i Denis Kuljiš jer im je nedostajao zgodan naziv za opremu nekog teksta?
Da, to je replika ruskog Otadžbinskog rata, što mu dođe na isto.
Vaš prijatelj Arsen puno je puta opsesivno ponovio da želi imati čistu smrt, umrijeti čist. Jeste li pričali o tome, što je to značilo? Presađivanje jetre je išlo glatko...
Nastavak na sljedećoj stranici...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Do danas je Mandić bio uvijek u pravu. Vidjet ćemo, ako ne mi, a ono naša djeca.
nakon propasti jugoslavije mandić je mrtav čovjek, zato i zaziva novu. ali, lako za njega, r.i.p., nego jeste li primjetili koliko naš domaćin, rašeta, liči na acu stankovića?
Koliko se je iselilo Hrvata kad je bila jugoslavenska banda 4 miliona.