"Bilo je to više kako bi se razvio strah, kako bi se utjecalo na psihu i moral vojnika. Ne mislim da je kvaliteta tog oružja ikada bila na nekoj posebno opasnoj razini."
Međutim, 11. kolovoza 2015. ISIL-ovi militanti ispalili su 50 granata na naselje južno od Irbila koje su držali Kurdi, Pešmerge. Projektili su eksplodirali uz mekan prasak, izašao je bijeli dim, prsnula je uljasta tekućina. U nekoliko minuta deseci kurdskih vojnika počeli su se žaliti na mučninu, da ih peku oči i pluća, a dva oficira koje je poprskala tekućina, po nogama i trupu zadobili su bolne i teške plikove. Vrlo brzo laboratorijski testovi pokazali su da je riječ o iperitu.
Dodatni testovi pokazali su i to da bojni otrov ne potječe iz Sirije, što je tada bila mantra, niti da je riječ o zalihama bojnih otrova iz 80-ih. Kemijski sastav otrova bio je sirov, nije bilo sastojaka koji bi spriječili da se otrovne kemikalije ne raspadnu vrlo brzo nakon oslobađanja u okoliš. Od tog trenutka bila je krajnje opravdana sumnja da ISIL proizvodi primitivno kemijsko oružje. Pentagon i Bijela kuća zato su se jako zabrinuli da bi ISIL ubrzo mogao doći i do puno razvijenijih oblika.
Prije tog napada, ISIL je dvaput koristio klorin, običnu kemikaliju za pročišćavanje vode. Narednih mjeseci na pešmerge ISIL-ovci su ispaljivali kanistre, granate, čak i rakete s klorinom i iperitom. Narednih mjeseci Barack Obama i njegova administracija skupa sa svojim saveznicima u Iraku i među Kurdima krenuli su u akciju pronalaženja i uništavanja mjesta za prizvodnju otrova, te ubijanja glavnih ljudi tog ISIL-ovog programa. Problem je predstavljalo to što su se ta mjesta redom nalazila u urbanim područjima naseljenima civilima.
"Ipak, Bijeloj kući je eliminacija kemijskog programa ISIL-a bila prioritet", opisuje Washington Post.
2015. i 2016. američki vojnici uspjeli su ubiti dvojicu ISIL-ovih kemičara. Centre za proizvodnju u Mosulu i Hitu u Iraku uništili su pomno planiranim preciznim udarima iz zraka, koristeći posebnu municiju, tako konstruiranu da spali i sprži svaku otrovnu kemikaliju ili prekursor na tom mjestu, otkrila su Postu dvojica bivših američkih službenika.
To je početkom 2016. prisililo ISIL da prebaci proizvodnju u Siriju, što im je usporilo program, a i u Iraku je ISIL već bio u uzmaku pred ofenzivom iračke vojske, Kurda i Amerikanaca. Do listopada 2017. ISIL je izveo 76 kemijskih napada, ali je kvaliteta iperita ostala slaba, što je značilo da se organizacija, nakon udara iz 2016., nije uspjela oporaviti tako da usavrši proizvodnju. Afari je posljednji put vidio proizvodnju u veljači 2016.
"Bilo je to vrlo primitivno i jednostavno. Tamo su bili neobrazovani ljudi koji nisu imali nikakvih potrebnih vještina. Mislim da ništa nisu radili kako treba", kazao je Afari.
Tog istog dana Afari je automobilom krenuo preko pustinje prema iračkom gradu Tal Afar kako bi posjetio svoju bolesnu majku. Nije imao pojma da mu promatraju svaki pokret. Američki agenti uhvatili su signal njegovog mobitela i pratili su ga danima, nadajući se da bi ga mogli uhvatiti živog. Vozio je autoputom kroz pustinju, sam, kad je u retrovizoru ugledao četiri helikoptera kako mu se približavaju, još uvijek duboko u ISIL-ovom teritoriju.
Dva helikoptera, sa svake strane po jedan, stala su letjeti tik iznad tla, podižući kovitlace prašine, a dva su letjela tik iznad automobila. U jednom trenutku Afari je začuo kako mu meci pogađaju gume i motor. Automobil je stao, on je izašao iz automobila u vrtlog prašine i pijeska, kad je odnekud iskrsnuo veliki pas i zgrabio ga za ruku. Sljedećeg trenutka prema njemu su krenuli oklopljeni pripadnici američkih Jedinica za specijalne operacije.
"Nije me bilo strah da će me ubiti. Nikada sebe nisam vidio kao važnu figuru. Ipak, u tom sam trenutku bio zauzet psom", pričao je.
Jedan od vojnika pokazao mu je fotografiju iz osobnih isprava i pitao ga na engleskom je li on taj čovjek. Afari mu je odgovorio da jest. U sljedećem trenutku navukli su mu na glavu vreću i uveli u jedan od helikoptera. Kad su mu skinuli kapuljaču, bio je okružen američkim i kurdskim vojnicima u nepoznatom iračkom logoru za zatočenike, kilometrima dalje.
Kurdski protuteroristički istražitelji rekli su da im se Afari pokazao kao krajnje koristan zarobljenik, jer im je dao imena i lokacije postrojenja ISIL, kao i imena ljudi koji su tamo radili. Znanstvenik im je opisao i mobilne proizvodne jedinice kemijskog oružja u kamionskoj prikolici, od kojih su, tijekom oslobađanja Mosula, uništili najmanje jednu. Preživjeli iz tih pogona razbježali su se.
"Da budem iskren, neki od tih ljudi su nestali i još uvijek se kriju. Mi mislimo da su u Siriji. Ali naprosto nismo sigurni", kazao je kurdski protuteroristički službenik koji je ispitivao Afarija.
