Top News
5409 prikaza

"HDZ je pomeo sve stare, osim Šeksa koji gubi svake izbore"

Andrija Hebrang
1/6
Sandra Simunovic/PIXSELL
Veteran starog, tvrdog HDZ-a, političar lagano izumrle desne frakcije stranke, koji zna šokirati radikalnim izjavama, progovorio je iz udobnosti penzionerske fotelje

Andrija Hebrang govori o stanju u HDZ-u, koji je, kaže, pod vodstvom Andreja Plenkovića skrenuo ulijevo, izbacio sve što je u HDZ-u bilo desno ili mirisalo na stari HDZ. Uvjeren je da takva politika nema perspektive jer izaziva silne otpore. Plenkovićevom najvećom pogreškom smatra to što nije uspio napraviti pomirbu unutar HDZ-a, a želi je između HDZ-a i lijevih stranaka. 

Promjene su, navodi, moguće na unutarstranačkim izborima, a ne ujedine li se Miro Kovač, Davor Ivo Stier i Tomislav Karamarko, ako se odluči na povratak, šanse za to su, tvrdi, minimalne i u tom slučaju ne vjeruje u budućnost HDZ-a. Iz Plenkovićeve poruke Kovaču da je irelevantan iščitava “tipičnu reakciju čovjeka koji prikriva strah verbalnom agresijom”. 

Govorio je i o rekonstrukciji Vlade, ali i o predsjedničkim izborima, na kojima, po njemu, najveću šansu ima aktualna predsjednica. I za nju kaže da je napravila otklon u lijevo, ali razumije i zašto. 

Dugogodišnji ste član HDZ-a, kakvo je stanje u stranci od kada je vodi Andrej Plenković. Posljednjih mjeseci ima mnogo problema s koalicijskim partnerima, Hvidrom...

U korijenu današnjeg pada HDZ-a, u političkom smislu, ali i po podršci članstva i širih birača, je sam Andrej Plenković. On je napravio zaokret HDZ-ove politike i morao je računati da će to donijeti posljedice. Od stranke desnog centra napravio je stranku centra, a nekad skreće i preko granice u lijevo. Kad to napravite od stranke koja je na početku bila pokret i u narodu imala veliki broj pristaša i članova, morate znati da ste napravili nešto suprotno željama, htijenjima i razumijevanjima stranačke većine. To se sad vraća kao bumerang. Mnogi članovi HDZ-a u početku su vjerovali da neće biti takvog skretanja u lijevo, no činjenice su pokazale drukčije. Skretanje se vidi iz katastrofalne odluke koaliranja s HNS-om, koji je prirodni politički protivnik HDZ-a i po izbornim rezultatima nema legitimitet ući u vladajuću strukturu. Koaliranje s SDSS-om također je protuprirodni blud za HDZ. Tu je i usvajanje nesretne Istanbulske konvencije te Marakeške deklaracije. Ta četiri elementa stranku su ozbiljno skrenula ulijevo i to je važan čimbenik u prognozi što će se u Hrvatskoj u budućnosti dalje događati.

Što se može očekivati u budućnosti?

Budućnost HDZ-a isključivo ovisi o unutarstranačkim izborima. Iako je Andrej Plenković dominantan političar, vrlo inteligentan i apsolutno sposoban u promociji Hrvatske u inozemstvu, on ima i velik nedostatak. Možda zato što je premlad ušao u to sve skupa ili premalo bio u HDZ-u, najteži dio hrvatske povijesti tijekom srpske agresije proveo je u inozemstvu, nije unutar stranke napravio kompromis različitih struja, a to je preduvjet da stranka opstane. U HDZ-u smo uvijek, uvjetno govoreći, imali ljevicu i desnicu, one koji su 1990. iz Saveza komunista prešli k nama potpuno iskreno boreći se za hrvatske interese, ali i one koji su prešli s figom u džepu. Imali smo i one koji su bili malo previše desno, no svi su se uspjeli držati na okupu upravo kompromisima. Andrej Plenković izbacio je sve što je u HDZ-u bilo desno ili mirisalo na stari HDZ. Od starih kadrova u vrhu stranke je jedino Vladimir Šeks, koji je u posljednjih deset godina izgubio sve izbore na koje je izašao. To je ono što je HDZ vratilo unazad. Je li to popravljivo, vidjet će se nakon sljedećih unutarstranačkih izbora. Predsjedništvo HDZ-a, u vrijeme kad sam bio potpredsjednik stranke, napravilo je velik iskorak i omogućilo da se najviše stranačke funkcije biraju po modelu ‘jedan čovjek - jedan glas’. Kako će to biti provedeno, na demokratski način ili uz eliminaciju pojedinih članova, koji, primjerice, nisu platili članarinu ili nisu nešto potpisali, to je pitanje o kojem će ovisiti sudbina i budućnost stranke.

Andrija Hebrang | Author: Sandra Simunovic/PIXSELL Sandra Simunovic/PIXSELL
Izazivači su se pojavili, riječ je o Miri Kovaču, tu je i Davor Ivo Stier, a priča se da bi se i Tomislav Karamarko mogao ponovno aktivirati. Može li netko od njih ugroziti poziciju Plenkovića ili kao uspješnog izazivača vidite nekog sasvim drugog?

Ne bih govorio o imenima, ali trojica koju spominjete dali su velik doprinos u razvoju HDZ-a u određenim trenucima. Neki do njih, kao Tomislav Karamarko, svrgnuti su na prijevaru jer svakom pametnom je jasno što je odigrala Dalija Orešković i njezino povjerenstvo. Davor Ivo Stier je velik potencijal, kao i Miro Kovač, koji se već dokazao. Bio je bliski suradnik predsjednika Tuđmana. Ne bih govorio tko je od njih bolji ili kvalitetniji, upozorio bih samo na jedno: disperzija glasova ukida demokraciju i treba biti mudar jer abeceda politike je da se ne rasipaju glasovi, a sve kako bi se dobio objektivan rezultat. Ako se oni ne dogovore i ne usuglase što će napraviti, šanse za bilo kakvu promjenu su male. U tom slučaju ne vjerujem u budućnost HDZ-a. Kao što vidite, HDZ ide nizbrdo nakon europskih izbora.

Znači nećete nam otkriti tko vam je srcu bliži da preuzme vodstvo HDZ?

Neću. Ne bi bilo fer. Ne želim nametati svoje mišljenje nikome. Srž HDZ-a su oni ‘obični članovi’ koje vode domoljublje, demokršćanstvo i demokracija. Na njih ne bih htio utjecati jer sam od njih izgubio unutarstranačke izbore zahvaljujući ‘šalabahter’ izborima.

Jesu li zahtjevi Hvidre, koja je također tražila raskid koalicije s SDSS-om, udar na Plenkovića ili je ipak riječ o igrokazu? Na čelu Hvidre je HDZ-ovac Josip Đakić, za kojeg premijer od početka uvjerava da će ostati lojalan HDZ-u.

Nažalost, sve udruge branitelja, pa i Hvidra, direktno su ovisne o onome tko je na vlasti. Tu mislim na financiranje udruga, što je važno za njihov opstanak. Onog trenutka kad ustanete protiv onoga tko vas financira, prestaje taj krvotok. Mislim da je u Hvidri spontano došlo do tog zahtjeva, ali kad su vidjeli reakciju premijera, povukli su se računajući na opstanak financiranja. Tragedija je što niti jedan branitelj nije na dužnosti na kojima se odlučuje o njihovoj financijskoj sudbini. Iznimke su ministri branitelja i obrane, ali oni ne odlučuju o financijama. O tome odlučuju drugi u Vladi.

Andrija Hebrang | Author: Davorin Višnjić/Pixsell/History Davorin Višnjić/Pixsell/History
Plenković je vrlo dugo štitio nestašne ministre. Vas se Tuđman, ako se može tako reći, vrlo brzo odrekao. Na prvi znak sukoba s tadašnjom kleptokratskom skupinom. Mogu li se te dvije situacije uspoređivati? U Tuđmanovo vrijeme vrlo brzo su se mijenjali ministri.

Ogromna je razlika između Tuđmana i Plenkovića upravo u izboru suradnika. Kad je predsjednik Tuđman trebao kandidata za neku od pozicija, bilo u Vladi ili na listi za Sabor, rekao je: ‘Dajte mi prijedloge, ali da ima barem tri stranice životopisa’. Nažalost, mnogi koji su ušli u Vladu imaju tri riječi životopisa. Ne može ministarska funkcija biti prva ili druga u profesionalnom razvoju čovjeka. To mora biti vrhunac njegove karijere. Ne može ministar biti netko tko se nije barem 20 godina znojio na svom radnome mjestu, bez obzira na to o kojoj profesiji se radi. Bez takvog iskustva ne možete odlučivati i kreirati svoj resor. Druga ključna razlika je u tome što je Tuđman štitio svoje ljude, ali ne do tih ekstremnih granica, kad se kriminal vidi s krova. Tuđman, kad bi uvidio da nešto nije u redu, maknuo bi suradnike, ali uvijek im je pružio egzistenciju i nije ljude bacao na ulicu. Iako je Tuđman mijenjao ministre kao čarape, bio je puno humaniji u tom smislu. I ja sam mu dao ostavku ‘98. godine nakon osam godina odlične suradnje, kad smo se razišli zbog starih komunističkih i udbaških kadrova, a iako sam imao svoju profesiju, nazvao me idući dan i pitao: ‘Pa ne ideš ti valjda na ulicu’. To se, nažalost, izgubilo i stvara se dodatno nepovjerenje ljudi prema politici i odbojnost nekih uspješnih da svoju karijeru zamijene za politiku.

Plenković ministre nije baš sve bacio na ulicu. Lovro Kuščević, Goran Marić i Tomislav Tolušić su u Saboru, Gabrijela Žalac, priča se, mogla bi dobiti posao u Bruxellesu.

To nije dovoljno, jer ovi koji su u Saboru za nekoliko mjeseci više tamo neće biti, a ostat će stigma na njima. Sabor je kratkoročno rješenje.

Andrija Hebrang | Author: Siniša Hančić/Pixsell/History Siniša Hančić/Pixsell/History
Rekonstrukciju Vlade preživio je Milan Kujundžić iako je njegovo ime bilo na popisu otpisanih. Što je, prema vašemu mišljenju, presudilo?

Ima različitih načina preživljavanja u Vladi. Dugo sam bio član Vlade i na drugim pozicijama, pa znam što ljudi sve rade da bi ostali i opstali u Vladi. Znam i njegovu metodu, ali ne želim je iznositi jer ova vlada mora dati stabilnost hrvatskoj državi, a ne destabilizirati je.

Je li metoda na tragu napisa u medijima da je ucjenjivao Plenkovića opstrukcijom u Saboru?

To ste vi rekli.

Pred nama su predsjednički izbori. Aktualna predsjednica ima podršku HDZ-a, no mislite li da će je dio stranke sabotirati, na što neki iz stranke upozoravaju? I sami ste svojedobno bili predsjednički kandidat HDZ-a.

Kad sam bio kandidat, izabran na saboru stranke, onda je vodstvo ubacilo još nekoliko bivših ministara, kao što je Dragan Primorac, pa i Nadana Vidoševića. Iako se znalo da je Primorac gotovo cijeli rat proveo u Americi, a znalo se i za Vidoševićevu imovinsku karticu, ti lažni mamci imali su zaštitu dijela stranke i tako se rasipaju glasovi. Ovaj put stranka ima jednu kandidatkinju i to je apsolutno dobro. No dio članova HDZ-a zamjerit će našoj predsjednici skretanje ulijevo koje je napravila u posljednjih godinu dana. Razumijem zašto je to napravila jer, da ide u kandidaturu bez podrške stranke, onda nema infrastrukturu, bez koje je teško odraditi stotine skupova i cijelu priču koja ide uz to, uz plakate, spotove i dr. Ona je čisto iz pragmatičnih razloga napravila taj zaokret u lijevo, a pri tome je izgubila one koji su joj osigurali mandat. Ne treba zaboraviti da je šef njezine kampanje bio upravo Miro Kovač, a neprocjenjivi su bili i neki drugi članovi te ekipe, poput Mate Radeljića, koji su odjedanput ostavljeni. To nije dobro. Treba uvijek probati napraviti kompromis između onih koji su ti koristili i onih koji su ti budući interes. Bez toga se gubi znatan broj glasova.

Andrija Hebrang | Author: Davor Visnjic/PIXSELL/History Davor Visnjic/PIXSELL/History
Može li ona bez tih glasova do drugog mandata?

Mislim da može, ali ne u prvom krugu, što bi inače sigurno bilo. Opet imamo dvoje kandidata desnice i jednog ljevice i bojim se rasipanja glasova. Druga mogućnost koje se bojim jest da računicu ne poremeti jedan čovjek, koji je povratnik u HDZ, a to je Milan Kujundžić. On je na prošlim izborima izašao iz HDZ-a da bi se kandidirao protiv HDZ-ove kandidatkinje Kolinde Grabar Kitarović. Odluči li se na to opet, mogao bi dobiti 2-3 posto glasova, a to može biti prevaga Milanoviću. 

Tko je veća opasnost za Kolindu Grabar Kitarović, Miroslav Škoro ili Zoran Milanović? Ankete pokazuju da aktualna predsjednica dosta gubi potporu.

Malo je još prerano reći jer ostala su tri mjeseca do izbora i mislim da se sve može popraviti. Miroslav Škoro je zagrabio velik dio desnog biračkog tijela svojim prvim nastupom, u kojem je predložio referendumom do promjene izbornog zakona i Ustava. Njegovim izborom birači bi ispravili slabi odaziv na referendum o izbornom zakonu. Svi smatraju da je veliko pospremanje, u ovom našem neurednom stanu, jako potrebno. Pitanje je hoće li do kraja on tu prednost i zadržati. Njegov najveći nedostatak je što iza sebe nema stranačku infrastrukturu. Za sada mislim da je daleko najveća šansa na strani aktualne predsjednice.