Milijan Brkić na Facebooku se predstavlja kao vuk. Taj kralj šume možda “izgleda slabiji od medvjeda i lava, ali ga nećete vidjeti zarobljena kako pleše ili dresirana”, pisao je ovaj vječni hadezeovac dok se oko njega stezao jedan od naizgled fatalnih obruča, kroz koji je ipak uspio iskočiti.
Brkić se predstavlja kao heroj, borac, koji je svoje protivnike nekad satirao u boju, a danas ih ubija teškim riječima. Ivu Josipovića je nazvao “malim mišem”, a nepoznatog rivala iz stranke “starim psom”... Premda okorjeli fajter, Brkić ima i nježniju, fragilnu stranu. Izuzetno je osjećajan. Čim otvori novine, vuk se pretvori u Crvenkapicu.
Medijski napis može mu prouzročiti, tvrdi on, ozbiljne duševne patnje. Malo teža riječ kod njega uzrokuje otvoreni prijelom duše. Primjerice, zbog jednog teksta objavljenog lani u Expressu - citiramo tužbu - on je “imao velike neugodnosti u svakodnevnom životu i radu”, zbog čega je “trpio, a trpi i danas, velike i intenzivne duševne boli. Povrijeđeno je njegovo dostojanstvo, ime, ugled i čast, a trpi i psihički strah zbog ozbiljne zabrinutosti zbog javnog poniženja”, pa bi “pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu iznosila - za duševne boli.... kn 40.000”.
Malo tko zna za tu, nježnu stranu njegove prirode, ali na našim sudovima i među našim nakladnicima ona je vrlo dobro poznata. Potpredsjednik Sabora u kratkom je roku pokrenuo više od 40 parnica protiv raznih nakladnika. Relativno je sigurno da vas neće tužiti ako mu ime stavite u križaljku, ali drugi formati nose nezanemariv rizik. Brkić svoje duševne boli procjenjuje na gotovo milijun i pol kuna.
Arhitektonika i patogeneza Brkićeve boli vrlo je zanimljiva. Ta je bol uvijek predvidiva, tipska - on je procjenjuje na uvijek isti iznos - 40 tisuća kuna. Sve ga utužene formulacije muče matematički jednako. Isto ga bole veliki i mali tekstovi, opakije ili pipkavije formulirani, u nakladnim ili marginalnim medijima.
Brkiću smo poslali nekoliko pitanja kako bi nam objasnio sve detalje ovog čudnovatog fenomena. Pitanja su glasila ovako: 1) Koji su vam napisi nanijeli najviše boli i kako se ona manifestirala? 2) Jeste li bili kod liječnika i kakvi su nalazi? Jeste li odlazili psihologu ili psihijatru? 3) Kako znate koliko vam je boli nanio pojedini članak ako ih je u danu izlazilo, kod raznih nakladnika, u tiskanim izdanjima i na internetu, puno, nekad i desetak, pa i više? 4) Jeste li ikad vodili Sabor s otvorenim prijelomom duše i kako ste uspijevali sakriti povrijeđenost koja je, kako tvrdite, bila silna?
Odgovore, međutim, nismo dobili.
- Većina tužbi koncentrirana je na jesen prošle godine, kad ga je Nacional načeo, a kum Curić i Franjo Varga bili uhićeni. U svim postupcima dokaz je samo njegovo saslušanje. U jednom postupku Sabor je poslao tuženicima da je u dva i pol mjeseca, za koja je podnosio tužbe, 25 puta bio na sjednicama Sabora, bilo kao potpredsjednik, bilo kao zastupnik. Nema nikakvog dokaza, zdravstvenog kartona ili liječničke potvrde da je od bilo koga zatražio pomoć, što bi bilo očekivano ako si toliko povrijeđen. On je tvrdio da mu je bilo teško, da su mu djecu ispitivali u školi, kinjili staru mu majku... - kaže jedan naš sugovornik dobro upućen u ročišnik Brkićevh procesa.
Je li riječ o nečemu što se zove obijesno parničenje, stvarnoj duševnoj potresenosti ili, možda, lakom dolasku do novca? “Od tužbi sam kupio Harley”, rekao je kroz smijeh jednom našem novinaru odgovarajući na pitanje o imovini.
Brkić, kažu upućeni, na sudu najčešće nema pojma koji mu je članak u kojim okolnostima nanio bol. “Bilo bi logično da kaže, baš sam tog jutra pio kavu kad me nazvao prijatelj..., ali ništa od toga on to nikad ne navodi”, kaže jedan izvor upućen u Brkićeve predmete.
“On nadalje ne zna citirati sporne informacije.
Eventualna šteta se u ovakvim slučajevima ne može razlučiti - ako istoga dana pet različitih medija objavi informaciju i ti ih sve tužiš odvojeno, onda bi ih - želi li poštovati zakon - trebao tužiti solidarno, pa da eventualnu dosuđenu odštetu svi nadoknade u istom razmjeru.
Ali onda ne bi mogao postavljati ovakve zahtjeve. No on vam recimo za dva članka objavljena na istoj stranici jednih novina podnosi dvije odvojene tužbe. Postavlja se pitanje, ako je već toliko osjetljiv, kako uopće može funkcionirati? Nekad ne traži objavu ispravke, micanje teksta s interneta... On kaže da ne tuži novinare - samo nakladnike. I samo i isključivo traži novac.
“Obijesno parničenje je građansko pravna kategorija. Sud bi trebao voditi računa o tome da to spriječi kako se ne bi pretvorilo u industriju profita koja koristi ‘duševnu bol’ kao repromaterijal. Stanoviti Darko iz Novigrada Podravskog podnio je 180 tužbi pa su ga zašarafili, ali ovdje jako titraju”, kaže naš sugovornik iz odvjetničkih krugova.
I pita se - dokle?
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Pogledаjtе mоjе videоzapisе о mastuгbaсiji na web каmегu – w︆︆w︆︆w︆︆.︆︆f︆︆ck69︆︆.︆︆site