Life
4360 prikaza

Migrant krvario iz očiju i ušiju, a oni mu davali ibuprofen

Imigranti u SAD
Isaac Monroy/Reuters/Pixsell
Rolando je u domovini preživio mučenje i pucnjavu, no spas nije dobio ni u izbjegličkom kampu

Bilo je dana kad bi krvario iz očiju, ušiju i nosa. Druge bi dane pak ležao na podu, s teškom vrtoglavicom, jedva pri svijesti.

No, svaki put kad je taj pritvoreni azilant iz Gvatemale potražio liječnika , osoblje u američkom imigracijskom Centru za zadržavanje ponudili su mu istu pomoć - ibuprofen.

Rolandi je 27-godišnji imigrant koji je preživio metak u glavu te je za posljedicu imao užasne glavobolje i moguće krvarenje mozga. Na pritužbe zbog zdravstvenog stanja američke vlasti nisu reagirale, smjestili su ga u višemjesečnu izolaciju u Otaya Mesa centar za zadržavanje imigranata u San Diegu, dajući mu sporadičan pristup medicinskom osoblju i lijekovima, piše The Guardian.

- Bojao sam se da ću umrijeti. Mislio sam da ću u ovoj zemlji, gdje postoji najbolja liječnička skrb, biti zbrinut kako treba. No, nisam dobivao nikakav tretman- kaže Rolando, koji ne želi otkriti svoje prezime zbog prijetnji smrću koje je primio.

Uspio je izaći iz Imigracijskog Centra živ, no njegova bitka nije gotova.

I dalje se bori za dobivanje azila, a zahtjev temelji na fizičkom mučenju i progonjenju zbog kojih je napustio rodnu Gvatemalu. Na svakom koraku svog puta suočio se s agresivnim napadima Trumpove administracije i proširivanjem ograničenja za migrante i izbjeglice.

Dada Bijela kuća blokira Srednjoamerikancima poput Rolanda da predstave svoj slučaj na samoj granici, što je potez za koji se stručnjaci slažu da bi mogao imati kobne posljedice.

- Došao sam u SAD jer želim doživjeti barem do 30 - rekao je Rolando.

Siroče koje je pobjeglo smrti: "Nemam više nikoga"

Kad se susreo s Guardianovim novinarima, nosio je punjač za svoj monitor na gležnju, koji azilanti koji čekaju saslušanja moraju nositi. Često ga brine da će mu nestati baterije.

Sjedeći u malom uredu za pravne usluge Al Otro Lado, iznad pizzerije u San Diegu, Rolando pogledava prema podu i plete si narukvicu, što je praksa koju je razvio u pritvoru kako bi mu prošlo vrijeme te da bi odvratio misli od svojih zdravstvenih problema.

Njegov je materinji jezik majanski Qʼeqchiʼ, no s odvjetnikom razgovara na španjolskom, kojeg je bio prisiljen govoriti u zatvoru.

Gvatemala iz objektiva Mladena Postružnika tijekom putovanja | Author: privatni album privatni album
Rolando je rođen u kaosu 1992. godine u regiji Petén na sjeveru Gvatemale. Njegov je otac bio pripadnik oružanih snaga, ali dao je ostavku i postao pristalica starosjedilačkog pokreta. Zbog toga je ubijen odmah nakon Rolandovog rođenja, a njegova majka umrla je ubrzo "od traume", rekao je.

Sa samo jednom godinom postao je siroče: "Moji braća i sestra nisu se mogli brinuti za mene, pa su me dali susjedima".

Ubrzo je postao beskućnik, ali i česta meta ljudi za koje vjeruje da su mu ubili oca. Kad je tražio pomoć, u policiji su ga mučili. Prema aplikaciji za njegov azil, služili su se metodama poput zabijanja čavala u njegova stopala i ruke, kao i paljenje ruku vrućim noževima.

Cordelia Scaife May Cordelia May Top News Sve svoje milijarde je dala da se migrante ne pusti u zemlju

Tijekom 2016. godine, kad je bio na nogometnoj utakmici, napadači su Rolandu pucali u glavu i ostavili mu pisanu prijetnju smrću koja se odnosila na ubojstvo njegovog oca. Preživio je, bio je prisiljen na skrivanje i nije mogao dobiti liječničku pomoć. Rekao je da je morao sam ukloniti metak. Prema njegovom dosjeu, kasnije mu je policija odbila pomoći i napala ga je.

"Nemam nikoga", rekao je, dodavši da je bijeg u SAD njegova jedina opcija: "Prilika da budem ovdje jedini je način da ostanem živ."

Pobjegao je u Meksiko i pridružio se karavani prošle godine, a na kraju je stigao do Tijuane. Tada je počelo njegovo čekanje.

Kao dio sprečavanja migracija velikih razmjera, granična je patrola pod Trumpom započela politiku "odmjeravanja" koja ograničava broj ljudi koji mogu svaki dan podnijeti zahtjev za azil. U Tijuani je to dovelo do liste čekanja s više od 10 tisuća ljudi, a s nekoliko desetaka ljudi kojima je dopušteno na dan prijeći granicu to definira vrijeme čekanja na približno od šest do devet mjeseci, procjenjuju odvjetnici.

Trumpova politika "Ostanite u Meksiku" također je rezultirala time da se gotovo 50 tisuća migranata iz Srednje Amerike vratilo u Meksiko, dok njihovi slučajevi napreduju. To se pretvorilo u pretrpana skloništa, šatorske domove i borbu za pristup medicinskim i pravnim uslugama.

Također, ta politika migrante poput Rolanda ostavlja ranjivima za isto ono nasilje od kojih su pobjegli u svojim matičnim zemljama. Rolando je rekao da je u Tijuani pretučen i zadobio je ozljede obje ruke zbog kojih je morao nositi gips.

U veljači je konačno ušao u SAD kroz ulaznu luku San Ysidro. U svojoj početnoj obradi vlasti su mu uzele ozlijeđene ruke i stavile ih u lisice.

U pritvoru, u agoniji i bez liječnika

Nakon stavljanja u pritvor njegovo se zdravstveno stanje pogoršalo, a medicinski karton se "podebljao" na 150 stranica te su dokaz njegove uporne borbe za pomoć.

Redovito je krvario iz očiju, ušiju i nosa iz uzroka koji liječnicima nisu bili jasni, ali ih nisu ni previše istraživali. Iako je sam isticao da to možda ima veze s njegovom prostrjelnom ranom, oni su ga izolirali uz objašnjenje "ne znamo što s tobom nije u redu".

Ni sam ne zna koliko je dana proveo u samici, no tamo nije ni bio pregledavan, a dane je provodio u maloj ćeliji bez prozora. Obroke su mu davali kroz mali prozor na vratima.

- Nisam znao kad je noć, a kad dan. Došao sam bolestan, no postajalo mi je sve lošije, a nitko me nije dolazio vidjeti - sjeća se.

Ponekad mu je bol u glavi bila toliko jaka da bi izgubio svijest ili bi ležao na zemlji kako se ne bi ozlijedio ako se padne u nesvijest.

Često je tražio pregled od liječnika, no to mu nije bilo od previše pomoći - medicinske sestre bi mu govorile da pije više vode i "temeljito pere kosu".

Iako su mu rekli da treba promijeniti prehranu, jedino što je mogao dobiti bilo je meso koje su dobivali svi, iako mu je od njega bilo još više zlo. Ponekad je izrađivao narukvice koje je prodavao drugima u pritvoru, kako bi si mogao kupiti instant juhu.

Zapisi pokazuju da je glavni oblik liječenja koji je Rolando primao bio ibuprofen - u sve većim dozama kako se njegova bol pogoršavala. Ponekad je, kako je rekao, ponestalo ibuprofena, a tada su mu davali mast za oči.

Anne Rios, njegova odvjetnica, bila je zapanjena kad je došla do njegove medicinske dokumentacije. "Čini se nevjerojatno, gotovo apsurdno nekog ostaviti da tako pati".

Jedan liječnik na hitnoj pomoći napisao je da je "ozbiljan pacijent koji ima velik rizik", dodajući da bi mogao imati neku vrstu krvarenja u mozgu.

Nije imao nikakve kriminalne prošlosti ni prekršaja protiv imigrantskih propisa, no i dalje su ga ignorirali.

Umrijet ću ovdje ili u Gvatemali, pa bih barem radije otišao u mojoj domovini, jednostavno to više ne mogu podnijeti

Rolando je postajao sve očajniji, a u jednom je trenutku razmišljao o odustajanju i deportiranju natrag u Gvatemalu - izvjesnu smrt.

Nakon trećeg zahtjeva Rolandovih odvjetnika, sudac je odlučio da on može biti pušten - ali samo ako plati 5.000 dolara obveznice.

"Za mnoge bi 5.000 dolara moglo biti i pet milijuna dolara", kaže Rios. "Oni dolaze ovamo bez ičega, bez resursa, bez članova obitelji, apsolutno bez načina da to plate."

Rolando se uspio izvući tek kad je Al Otro Lado pronašao način da pokrije taj iznos kroz svoj obveznički fond.

Donald Trump DEUTSCHE BANK Top News Samo zbog suludih kredita Trump nije siromah i beskućnik

Iz Centra su odbili komentirati njegov slučaj pozivajući se na njegovu privatnost. Glasnogovornica je rekla da "svi koji su u našem pritvoru dobivaju pravovremeni pristup medicinskim uslugama i liječenju", uključujući cjelovitu zdravstvenu procjenu s dva tjedna pritvora, svakodnevnim bolničkim pozivima i 24-satnom hitnom skrbi. 

Zloupotrebljavaju svoju moć

Rolando se bori da shvati zašto su ga SAD tretirale kao kriminalca: "Pridržavao sam se svih pravila i zatražio sam pristup."

Granica između SAD-a i Meksika | Author: Wikipedia Wikipedia

Trump, međutim, radi na tome da postupak azila učini mnogo restriktivnijim od onoga što je Rolando doživio. Njegova administracija u srpnju je usvojila politiku kojom je zabranila migrantima da traže azil na američko-meksičkoj granici ako dođu iz druge zemlje, rekavši da prvo moraju potražiti zaštitu drugdje.

Rolando je pušten na slobodu u rujnu i čeka saslušanje azila zakazano za sljedeći tjedan. Rekao je da želi progovoriti jer je bio posebno uznemiren postupcima prema drugim zatvorenicima u Otayu Mesi. Neki su bili invalidi i nisu mogli hodati do kantine kako bi dobili hranu, rekao je, napominjući da je dobio ukor kada im je pokušao donijeti hranu.

"Oni zloupotrebljavaju svoju moć s nama", rekao je.

Centar Otay Mesa se više puta suočio s optužbama za teško medicinsko zanemarivanje. Prošli tjedan jedan pritvorenik umro je u pritvoru.

  • Avatar Kristenesa
    Kristenesa 01:25 11.Listopad 2019.

    Znaš li gdje mogu naći ženu za jednu noć? Idite na > > > www.Bredhot.Com

  • BESTpartizan 22:31 09.Listopad 2019.

    stok nek puste migrante na miru