Kultura
1072 prikaza

U Kini misle da je Hrvatska hrabra i slobodna zemlja

Wang Jiaxin
Robert Anić/PIXSELL
To pjesnik iz Kine Wang Jiaxin o životu u visokotehnološkom i industrijaliziranom 'gulagu'

Pjesnik mora biti vjeran svojoj duši, samo je jedna od velikih istina koje je izrekao Wang Jiaxin, jedan od najznačajnijih suvremenih kineskih pjesnika, gostujući u Zagrebu 11. i 12. listopada, povodom predstavljanja svoje knjige izabranih pjesama na hrvatskom jeziku “Noćni vlak” (Druga priča, 2017.). Rijetko nam na književna gostovanja dolaze velika imena svjetske poezije, stoga je susresti Wanga Jiaxina i čuti jedan potpuno drugačiji, “daleki” poetski glas bilo posebno iskustvo.

Wang Jiaxin je pjesnik, prevoditelj, esejist te vrlo cijenjen i utjecajan književni kritičar u Kini. Kao profesor književnosti u Pekingu radi na prestižnom Sveučilištu Renmin (Narodnom sveučilištu). Gostovao je na brojnim svjetskim sveučilištima i festivalima, uredio antologije suvremene kineske, europske i američke poezije te na kineski preveo Paula Celana i Osipa Mandeljštama.

Njegove pjesme za hrvatsko izdanje izabrao je i preveo, prema engleskom prijevodu Georgea O'Connella i Diane Shi, književnik, prevoditelj i pjesnik Miroslav Kirin. U svojoj nakladničkoj kući knjigu “Noćni vlak” objavio je pjesnik i prevoditelj Tomica Bajsić (koji je hrvatskoj publici već približio mnoge velike svjetske pjesnike).

Dan nakon promocije knjige u klubu Botaničar, održane u sklopu programa Gosti iz daljine Hrvatskog centra P.E.N.-a i izdavačke kuće Druga priča, Wang Jiaxin se susreo sa studentima sinologije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Našao je vremena i rado pristao na intervju za Express koji ne bi bio moguć bez pomoći i prevoditeljskog umijeća Ivane Gubić, profesorice kineske književnosti na Katedri za sinologiju Filozofskog fakulteta, na čemu joj Express zahvaljuje.

Hrvatski čitatelji će vas sad prvi put moći čitati na hrvatskom jeziku. Velika stvar je da smo dobili priliku čitati suvremenog pisca iz Kine. Što Vam to kao pjesniku znači?

Moje su pjesme prevedene na mnoge jezike. Sretan sam što je moja poezija prevedena i na hrvatski, imao sam puno povjerenje u prevoditelja i izdavača jer ih i osobno poznajem. Inače, u Kini misle da je Hrvatska jedna od zemalja koja je dobro sačuvala tradiciju, koja je hrabra i slobodna!

Vaša je poezija suvremena i svježa te su poruke univerzalne. Koje su to teme i problemi danas jednaki za pjesnika bez obzira na to odakle on dolazi?

Wang Jiaxin | Author: Robert Anić/PIXSELL Robert Anić/PIXSELL

Kao suvremeni pjesnik mogu reći da je prvi zadatak samoodržanje. Pisanje treba postaviti određeni cilj, ne bi trebalo biti prazno ili preapstraktno. Istina je da postoje univerzalne teme. U mojoj pjesmi 'Pastorala' riječ je o univerzalnoj ljubavi prema živom biću, prema slabijem. U Kini se mnogi rasplaču kad čitaju tu pjesmu. Uostalom, kroz pjesništvo je najvažnije prenijeti poruku ljubavi i suosjećanja u ovoj okrutnoj stvarnosti, ali i potaknuti čitatelja da razmisli o strukturama moći u društvu, dakle dati političku poruku.

Pjesma koju sam posvetio Pasternaku pisana je tijekom događanja u Kini krajem osamdesetih, a aktualna je i danas jer govori o nedoumici pjesnika koji mora pisati o umjetnosti, ali i onome što proživljava u društvu. Pjesnik kao umjetnik ne može se oglušiti, mora se osvrnuti i na suvremenost, i na političko, i na transcendentalno, mora pisati o onome što ga pritišće i o onome o čemu bi kao umjetnik trebao težiti. U Kini je jako utjecajan poljski pjesnik Adam Zagajewski upravo zbog te sprege etike i umjetnosti u njegovu pisanju.

Živjeli ste u nezgodnim vremenima, djetinjstvo proveli u šezdesetima, studirali u sedamdesetima. Koja su vaša sjećanja na doba velike represije režima nad pojedincem? Kako je danas u Vašo zemlji? Koliko je područje slobode u kojem djeluje pojedinac, a nadasve umjetnik?

Dug je i krivudav put od tada do danas u svemu što je Kina proživjela, od 'vremena plamena' do ekonomskog otvaranja. Osamdesetih sam bio mladi pjesnik, s diplomom, bilo je to vrijeme ispunjeno idealima, počeo sam pisati... Kina se brzo mijenja, problemi i pritisci dolaze odasvuda. No bez obzira na pritiske i promjene, moramo ostati vjerni sebi i riječima kojima pišemo. Vanjska ograničenja nisu toliko važna, neki moji kolege i ja uspjeli smo postići tu slobodu. Kineski pjesnici žive između leda i vatre, ne boje se hladnoće i vatra ih neće ugasiti.

Je li nužna vanjska sloboda za stvaranje u umjetnosti? Možemo li izmjeriti koja je sloboda za umjetnika važnija, ona unutarnja ili vanjska?

Važnija je unutarnja sloboda, jer ako unutar sebe niste slobodni, bez obzira na to koliko je društvo slobodno, vi i dalje niste slobodni. Naravno, važna je izvanjska sloboda, želim da naša djeca žive u slobodnom okruženju te da se umjetnost i stvaranje mogu slobodno odvijati.

Na promociji ste rekli da se pjesnici trebaju naslanjati na tradicionalno, ali nužno govoriti i pisati o sadašnjosti i suvremenosti. Koja je glavna zadaća pjesnika? Angažiranost? Povučenost? Vita activa ili vita contemplativa?

Nastavak na sljedećoj stranici...

  • Stranica 1/2
Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.