Zadatak pjesnika je pisanje, a ne prosvjed, a samo to pisanje u sebi sadrži neku snagu, ne mora biti nešto nužno angažirano. Kontemplativnost je važna, jer oni koji su samo angažirani ne mogu vidjeti cijelu sliku, no u promatranju treba ostati neutralan i nezavisan.
Vaše su teme raznolike, od svakodnevice do pjesama u kojima se može iščitati i pokoja suptilna politička poruka. No u Vašoj je poeziji i puno elemenata prirode, često spominjete snijeg, kamen, vodu, kišu, voće... Otkud ti motivi?
Kao kineski pjesnik, bavim se i političkim temama, no to nije nešto na što bi se trebalo ograničiti. Ne treba zanemariti bogatstvo svijeta prirode. Kroz svoje pjesme htio bih da čitatelj vidi cijeli svijet, a ne samo jednu njegovu stranu. Koristim puno motiva iz vlastitog života, kao u pjesmi 'Mandarine', o sjećanju na događaj iz djetinjstva. Kroz to sjećanje dobio sam dar pjesme! Kad se prisjetim cijelog svojeg života, to je moje najupečatljivije sjećanje.
Mandarine su simbol čovječnosti i ljubavi. U Zagrebu sam posjetio katedralu i bio sam ganut svetošću, ne nužno religijskom. Kao pjesnik, iako sam prošao kroz mnoge nedaće u životu, radije hvalim ljepotu te kroz snagu pjesništva govorim o ljepoti i kulturi. Život je težak, a kroz poeziju i kulturu može postati lakši.
Čini se da je vaš stav o poeziji iznesen u pjesmi 0Odgovor nizozemskom pjesniku (...)', u kojoj pišete: 'Nejasne pjesme nisu uvijek bolje/od onih koje se lako čitaju,/kada njihova nejasnoća potječe od namjerne mistifikacije/'.
Zašto prema Vašem mišljenju poezija mora biti jasna?
Neki pjesnici se vole igrati jezikom i tehnikom, idu za modom i eksperimentiraju. Pjesništvo svakako jest nešto što pridonosi razvoju jezika, no u igri jezika ponekad se izgubi bit. Za mene je najvažnije da je pjesma iskrena i da ima istinsku životnu snagu. Ne volim kad se netko hvali umijećem. Volim jednostavnost, a to nije nešto što se lako može postići.
Takve pjesme se mogu puno puta čitati. Ja ne želim previše toga reći u pjesmi, treba ostaviti prostora čitatelju. Cilj je da govori tišina, kao u mojoj pjesmi 'Kamenice'. Pjesma je dobra kad je nedorečena. U tradicionalnoj kineskoj umjetnosti posebno se poštuje praznina. Taoizam kaže da put koji se može imenovati nije put, a ono što se može izreći riječima nije to. Mi danas previše pričamo, ne možemo se smiriti i zašutjeti.
U vašoj je poeziji vrlo jaka referentnost na druge pjesnike, primjerice, u pjesmi 'Smrt Brodskog'. Znamo da je Brodski bio poslan u radni logor na sjeveru Rusije, a kasnije je otišao u Ameriku. Koliko Vas i zašto okupira tema egzila?
Kad ste govorili o svojoj pjesmi u kojoj spominjete koncentracijski logor, rekli ste da i mi danas živimo u jednom takvom logoru. Prilično radikalno. Na što ste mislili, kakvu vrstu zatvora? Onog uzrokovanog kapitalističkim funkcioniranjem svijeta ili na nešto drugo?
Značenje nije samo doslovno i konkretno, nego ovisi o našoj interpretaciji koncentracijskog logora. To može biti metafora, može biti ono što je u današnjem svijetu koncentracija moći. Puno je filozofa govorilo o tom problemu. Iako danas izvana ne izgleda tako, mi danas isto živimo u gulagu. Društvo je kontrolirano kroz tehnologiju i industriju, i to je postala neka vrsta ograničenja. Primjerice, u pjesmi 'Pastorala' spominjem ovce određene za klanje. Nakon klanja neke ovce odu u trgovine, neke u restorane. Postoji mašinerija koja kontrolira svaki detalj...
Koliko je duhovni život povezan sa sudbinom bivanja pjesnikom?
Filozof Hans-Georg Gadamer je rekao da su pjesnici simbol postojanja čovječanstva. Slažem se s tim, posebno veliki pjesnici. U njihovim se djelima iščitava sudbina čovječanstva. Kad čitamo pjesnike Tang dinastije, u njima se odvija i naša sudbina. Mi danas završavamo pjesme koje su započeli pjesnici prije 1000 godina.
Moj duhovni život je cijelo moje stvaralaštvo, njegova sveukupnost. Pišem kritike, eseje i prevodim, ali poezija je u središtu. Pisanje je stvaranje duhovog svijeta. Svijet je bogat i raznolik, ima širinu, dubinu i visinu, kao planinski lanci koji se pretapaju u nizine i rijeke. Kao pjesnik htio bih sudjelovati u kreaciji jednog takvog sveobuhvatnog svijeta. A naš najveći majstor i učitelj je vrijeme.
