Kultura
1497 prikaza

Pokazao je kako su tretirali nas Slavene, kao stoku za upucati

Michael Cimino
YouTube
Kontroverzni umjetnik u Hollywoodu je ostavio dubok trag iako su ga pljuvali kao fašista, rasista, marksista, homofoba...

Prije dvije godine, 2. srpnja 2016., dva dana prije proslave najvećeg američkog praznika, Dana nezavisnosti, umro je Michael Cimino, redatelj čija su dva remek-djela, "Lovac na jelene" (1978.) i "Vrata raja" (1980.), obilježila epohu u povijesti američkog filma. Bio je posljednji veliki američki nezavisni redatelj koji je uspio u studijskoj produkciji, s velikim budžetom, snimiti film u potpunoj slobodi. Taj film, epski vestern "Vrata raja", istodobno obilježava svršetak jednog razdoblja Hollywooda u kojemu studiji dopuštaju redateljima da odlučuju što će i kako će raditi.

"Vrata raja" su karmine za doba tzv. "redateljskog Hollywooda" u kojemu je bilo moguće da nastanu filmovi kakvi su "Posljednja kino predstava" Petera Bogdanovicha, "Kum" Francisa Forda Coppole, "Dan velikih valova" Johna Miliusa", "Pat Garrett i Billy Kid" Sama Peckinpaha, "Ulzanin pohod" Roberta Aldricha, "Taksist" Martina Scorsesea, "Pet lakih komada" Boba Rafelsona, "McCabe i gospođa Miller" Roberta Altmana, "Banda Cola Youngera i Jesseja Jamesa" Phillipa Kaufmana, "Teška vremena" Waltera Hilla, "Svi predsjednikovi ljudi" Alana Pakule, "Američki grafiti" Georgea Lucasa i dr.

Kum Kultni film Kultura Kum – kako je snimljen film koji nitko nije želio

Redatelj filma "Vrata raja", Michael Cimino, simbol je pogreba američkog nezavisnog redateljskog Hollywooda i žrtva kolektivnog linča u kojemu se u mahnitu rulju s bakljama i omčom za vješanje okupilo cjelokupno američko društvo, lijevi i desni, bogati i siromašni, liberali i puritanci, intelektualci i primitivci, kulturni jajničari i financijski komornici.

Sve što je napisano i izrečeno o Michaelu Ciminu i "Vratima raja" 1980. ostat će zastrašujuće svjedočanstvo američkog huškačkog mentaliteta krda, neznanja, nesnošljivosti i primitivizma, ravnog primitivizmu MacCarthyjeva progona nepodobnih početkom pedesetih. A samo dvije godine ranije filmom "Lovac na jelene" Cimino je postao zvijezda, osvojio pet Oscara i bio slavljen kao filmski genij.

Jedan je kritičar nakon premijere "Vrata raja" napisao da je "Lovac na jelene" bio plod Ciminova faustovskog pakta s vragom te da je vrag sve što mu je u "Lovcu na jelene" poklonio naplatio vječnim prokletstvom u "Vratima raja". I to je točno. "Vrata raja" se danas u Hollywoodu zazivlju kao kletva i strašilo koje svakog ambicioznog redatelja treba kreativno kastrirati i usaditi mu strah u kosti da se ne igra s budžetom filma.

"Lovac na jelene", Michael Cimino | Author: fair use fair use

Studio United Artists koji su, da bi bili nezavisni, dvadesetih godina osnovali David Wark Griffith, Charlie Chaplin, Mary Pickford i Douglas Fairbanks, s "Vratima raja" je bankrotirao, a kompanija Transamerican Corporation, u čijem je bio vlasništvu, prodala ga je studiju Metro-Goldwyn-Mayer. Za Transamerican je gubitak od 40 milijuna dolara, koliko su stajala "Vrata raja", bio sitnica koju su namirili za manje od 24 sata zaradama na zdravstvenim osiguranjima i mirovinama američkih smrtnika, no za američki je film smrt United Artistsa i linč Michaela Cimina trauma od koje se nije oporavio do danas.

Cimino je bio žrtva, ali i prorok. Bio je ispred svojeg vremena u oslikavanju tradicije okrutnosti američkog društva u čijem političkom krvotoku teče ista nesnošljivost prema strancima i izbjeglicama kao i u Wyomingu 1892., kad se zbiva radnja vesterna "Vrata raja", u kojemu, uz potporu svih razina vlasti, od lokalnih do saveznih, sve do predsjednika Amerike, lokalni rančeri ubijaju siromašne slavenske doseljenike kao stoku koja im kvari posao i zaradu.

Kolone emigranata koje se, sa svime što posjeduju, u "Vratima raja" vuku pješice i kolima slikovitom rančerskom prerijom podsjećaju nas danas na izbjeglice koje dolaze u Ameriku i Europu, a retorika kojom ih vladajući u "Vratima raja" osuđuju kao lopove, anarhiste i neobrazovanu prljavu bandu prosjaka kao da je nadahnuta govorima Donalda Trumpa.

Elia Kazan Elia Kazan Kultura Cinkao je 'komunjare', a dokrajčila ga je nečista savjest

Snimljen prije četiri desetljeća, vestern "Vrata raja" oslikava socijalnu i političku agoniju suvremene zapadnjačke civilizacije. Istinita priča o zbivanjima u američkoj državi Wyoming devedesetih godina 19. stoljeća zrcalo je potencijalno istih zbivanja danas na granicama Amerike i Europe. Nema suvremenijeg filma (a vjerojatno ni boljeg) danas od Ciminovih "Vrata raja". Da je živ, Cimino bi vjerojatno odbio bilo kakve svjesne namjere da sudi i osuđuje, bilo društvo 19., bilo 21. stoljeća.

Nisu ga, kako je sam rekao, zanimale ideje i poruke, nego uzbudljive životne priče o ljudima kao takvima. Kakvi su ti njegovi junaci i antijunaci ni on sam nije bio siguran. U svoja dva najbolja filma bili su mu potrebni sati i mnogo scena da bi im se, kao njihov tvorac, uspio približiti. Cimino je jednom rekao da ne voli horore jer u hororu nema vremena da se njegovi autori bave licima zato što ih moraju upregnuti u posao monstruma ili žrtve.

Krv i jeza važniji su od karaktera, a to ga ne zanima. U tri sata "Lovca na jelene" i više od tri i pol sata "Vrata raja" glavna lica upoznajemo polako i posredno, kroz svakodnevne radnje, njihov rad, hod, poglede, slučajne susrete, dolaske, odlaske i rastanke. Društveni rituali, poput ispijanja pića s prijateljima u baru, vjenčanja, plesa i lova, iznimno su važni za njihov život kao izazovi koje moraju prihvatiti, prvo osobno i intimno, zatim kao dio obitelji, ako je imaju, potom uskog kruga prijatelja, lokalne zajednice, staleža i, na kraju, domovine.

"Vrata raja", Michael Cimino | Author: fair use fair use

U toj prirodnoj hijerarhiji vezanosti za svijet u kojemu žive, Ciminovi junaci nemaju ni poriva, a ni vremena za ideje i poruke, a pogotovo ne za bilo kakvu vrstu socrealističke upregnutosti u ideološke ciljeve jer im je život ispunjen i zaposlen u svakom djeliću kadra Ciminova filma. Nemaju vremena razmišljati o svojemu mjestu u vremenu i prostoru, odnosno, grubo rečeno, filozofirati, jer su oni sami tkivo i tvar od kojih nastaju te se rađaju misli, ideje i filozofije.

Američka kulturna elita, koja ne podnosi nezavisne i drske stvaraoce, nazivala je Cimina desničarom, fašistom, rasistom, marksistom, homofobom i transvestitom, nalazeći u Ciminovoj prirodnoj stihiji obilja života na ekranu djeliće dokaza za svoje otužne dijagnoze. Unatoč tim dijagnozama, kulturna je elita nesvjesno nanjušila opasnost jer Cimino nije bezopasan redatelj. Kao i Peckinpah i Aldrich, Cimino nema ni straha ni srama gaziti najbolnije i najsramotnije rane američkog života.

"Lovac na jelene" je posebno opasan film jer gotovo besramno secira mitsko tkivo muškosti, svega što tvori američkog muškarca kao radnika, supruga, prijatelja, lovca, ratnika, domoljuba i ljubavnika. Ni o jednoj od tih kategorija se u filmu ne govori, a svaka ima svoju žrtvenu misu, molitvu, kletvu i apoteozu.

Junaci filma su Amerikanci, vijetnamski borci i mitske, odnosno, zloglasne Zelene beretke (ovisno o tome kako ih doživljavate). No Michael Mike Vronsky (Robert De Niro), Steven Pushkov (John Savage) i Nikanor Nik Chevotarevich (Christopher Walken) su, u stvari, pravoslavni Rusi, s obiteljima, običajima i tradicijom različitom od američke.

Nastavak na sljedećoj stranici...

  • Stranica 1/2
Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.