Plenkijev filozof Pavo samo je još jedan truli marksist!

"Jedan je od najvećih problema sadašnjeg lošeg stanja stvari taj da nismo proveli lustraciju. Trebalo je sve one koji su ideologizirali filozofiju maknuti sa sveučilišta i poslati u mirovinu. Mi to nismo napravili, pa kod nas marksizam živi u formi ideologizacija. Ranije si trebao biti vjerni član partije, a sad se izmišlja i diže nacija, nekritički se glorificiraju religija i svjetonazor. Onda moraš biti pristaša klike ili analitičke ili tzv. kontinentalne.

Ja sam u predgovoru hermenutike napisao da se klasičnu kontinentalnu filozofiju treba logički disciplinirati i racionalizirati, a analitičku kultivirati. To su mi zamjerili i jedni i drugi", rekao je Zovko koji je '90-ih bio blizak s Pavom Barišićem i Antom Čovićem, a onda se s njima razišao upravo zbog Hrvatskih studija. Danas kaže kako mu se čini da Barišić i Čović cijelu priču s Hrvatskim studijima, koji su se proteklih godina profilirali u relevantnu znanstvenu instituciju, žele vratiti na početak i provesti ono što im nije uspjelo '90-ih.

Promjene koje su se od kasnih '80-ih do početka '90-ih događale u području filozofije troje znanstvenika, Danijela Dolenec, docentica na Odsjeku za komparativnu politiku Fakulteta političkih znanosti, Karin Doolan, docentica na Odjelu za sociologiju sveučilišta u Zadru i Mislav Žitko, asistent na Odsjeku za filozofiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta, vrlo su detaljno opisali u radu koji je pod nazivom "Promjene u hrvatskoj akademskoj zajednici početkom '90-ih" objavljen 2015. u Beču, u uredničkoj knjizi "Universities and Elites in Central, Eastern and South Eastern Europe".

Fokus je u njihovoj analizi bio na Hrvatskim studijima koji su obilježili početak serije promjena unutar discipline. Zanimljiv je podatak da su trojica od šest osnivača Hrvatskih studija bili filozofi koji su držali ključne pozicije moći i bili utjecajni u području humanističkih znanosti, posebice u filozofiji: ravnatelj Instituta i voditelj odjela na fakultetu, urednici ključnih časopisa, vladini dužnosnici i ostale funkcije koje su važne za alokaciju financijskih sredstava, ostvarivanje dogovora i generalne kontrole nad svim sredstvima kojima raspolaže ta znanstvena disciplina.

Zajedno su pomogli implementirati institucijsku i programsku promjenu akademske grane filozofije u skladu s očekivanjima politike '90-ih. Ono što je posebice zanimljivo u predmetnom radu jest grafikon iz kojega je jasno vidljivo kako se u časopisu Filozofijska istraživanja, koji je do 1993. vodio Čović, a nakon toga Barišić, smanjivalo prisustvo marksističkih pojmova i koncepata. Za razliku od, primjerice, 1982. godine, kad su marksističke teme bile dominantne u svakom drugom objavljenom radu, 1995. više nije bilo ni jednog rada s marksističkim obilježjima.

Tjednik Novosti nedavno je podsjetio kako je Ante Čović, dok je obavljao funkciju ministra znanosti, u rujnu 1991., donio rješenje o osnivanju samostalnog Instituta za filozofiju, za čijeg je ravnatelja postavio Pavu Barišića. Godinu dana kasnije Barišić i Čović udovoljavaju želji Franje Tuđmana te pokreću projekt Hrvatskih studija, kao pandan "crvenom" Filozofskom fakultetu i Fakultetu političkih znanosti. Čović je bio voditelj Hrvatskih studija, a Barišić njegov zamjenik.

Te su funkcije obavljali sve dok 1995. nisu ušli u sukob s rektorom, prof. dr. Marijanom Šunjićem, koji ih je smijenio (zanimljivo je da je po isteku rektorskog mandata Šunjić bio imenovan veleposlanikom u Vatikanu). Osim o Filozofskim istraživanjima, Čović i Barišić brinu i o njegovoj engleskoj inačici, časopisu Synthesis philosophica. Oba časopisa izdaje Hrvatsko filozofsko društvo, čiji je predsjednik jedno vrijeme bio i Lino Veljak s Filozofskog fakulteta, jedan od potpisnika peticije u kojoj se od Vlade i Sabora traži zaštita ministra Barišića. Termin za razgovor s Veljakom čekali smo deset dana, a onda nas je dva sata prije dogovorenog razgovora izvijestio da je opet zauzet, i taj i sljedeća tri dana.

Prof. dr. Žarko Puhovski kaže kako je Pavo Barišić u jednom razdoblju bio marljiv istraživač druge skupine važnosti koji se bavio istraživanjem Hegelove filozofije s osnova marksističkog polazišta, a onda se s političkim promjenama '90-ih okrenuo hrvatskoj tradiciji i baštini te postao pričuvni intelektualac.

"Imalo je utjecaja i to što je bio jedan od osnivača Hrvatskih studija koji su bili zamišljeni kao neka vrsta partijske škole koja treba ispravno educirati hrvatsku mladež kako ne bi završila pod utjecajem zmijskog sjemena marksista i ne Hrvata. Čak su i imena nekih od nas izrijekom bila spomenuta", prisjetio se Puhovski. Neven Sesardić upozorava kako se isti obrasci ponavljaju i danas.

Pismo premijeru Top News Spustio Plenkiju: Đikićevi dokazi da je Barišić plagijator

"Postoji tendencija da se svi koji smatraju da je Barišićev rad plagijat proglase radikalnom ljevicom i jugonostalgičarima koji žele maknuti poštenog Hrvata, a to nije istina. Ja prvi nikad nisam imao veze s ljevicom, a i među ljudima koji su prijavili Barišića, čini mi se, ima više onih koji naginju desno nego lijevo. I dodatno, valjda je nama Hrvatima u nacionalnom interesu da ministar znanosti ne bude plagijator", rekao je Sesardić.

Najveća filozofska zvijezda u usponu, izv. prof. Pavel Gregorić, jedan od rijetkih hrvatskih filozofa koji je doktorirao na prestižnom sveučilištu Oxford i koji radove objavljuje isključivo u inozemnim časopisima, smatra kako se između filozofa već godinama vodi teška klanovska borba.

"Ljudi koji pripadaju klanu koji je blizak Barišiću i Čoviću pokazuju snažan otpor prema ljudima koji dolaze izvana, protiv su izbora u zvanja prema međunarodnim kriterijima i protiv su internacionalizacije sveučilišta. Zadržavanje postojećeg stanja je jedini način da zadrže svoju moć i utjecaj", rekao je Gregorić.