Zika je poznata kao grozan virus koji uzrokuje deformitete kod nerođenih beba, i kasnije rijetko neurološko stanje mikrocefaliju. Hara velikim dijelom planete i posebno je opasna za trudnice, tj. za njihovu nerođenu djecu. Teško da se može zamisliti da takva bolest može poslužiti čovječanstvu i za nešto dobro.
No ipak, znanstvenici tvrde kako su uz pomoć virusa uspjeli ubiti agresivne stanice raka mozga, te time otvorili put tretmanima do sada neizlječivih vrsta raka mozga.
Pokusi su, za sada, rađeni samo na ljudskim stanicama transplantiranim u miševe, tako da smo izrazito daleko od toga da se koristi u kliničke svrhe. Unatoč tome, to je veliki napredak za obračun s rakom kojeg je, do sada, bilo nemoguće pobijediti.
Zika virus je bolest koju prenose komarci, a 2015. i 2016. je u određenim dijelovima svijeta bila prava epidemija. "Cilja" neuralne progenitorne ili prekursorske stanice. One su rijetke kod odraslih, tako da virus nije pretjerano opasan, najčešće se manifestira u obliku temperature, glavobolju i osip. No, kada je riječ o nerođenim bebama, kojima je mozak "krcat" tom vrstom stanica, Zika je izrazito problematična. Ako ih zahvati velike su šanse da će biti rođene s mikrocefalijom, a djeca koja pate od nje često imaju velike probleme u razvoju.
Isti virus uspješno ubija stanice glioblastoma, najzloćudnije vrste tumora mozga koji je uvijek gotovo neoperabilan. Neki prosjek trajanja života nakon dijagnoze je oko dvije godine.
Ako ga se agresivnom kemoterapijom i zračenjem te ranom dijagnozom i uspije ukloniti, on se najčešće vrati jer se "skriva u mozgu" u obliku matičnih stanica glioblastoma (GSC).
"Tijekom epidemije Zike, virus prvo napada neuralne progenitorne ili prekursorske stanice, a možda bi mogao specifično napadati GSC", rekao je jedan od znanstvenika na istraživanju, Pei-Yong Shi, a ta se pretpostavka onda pokazala točnom - Zika je devastirala GSC i u Petrijevoj zdjelici i u živim miševima. I ne samo to, targetirala je GSC dok gotovo uopće nije napadala zdrave stanice. No, znanstvenici su koristili specifičan soj Zike.
Sada su čak razvili oslabljeni soj koji su nazvali ZIKV-LAV. Kada se ubacila u miševe uzgojene da nemaju imunitet (ili gotovo nemaju imunitet) nije im ni na koji način naštetila.
Ekipa je onda kombinirala svoje novo, de facto, cjepivo sa stanicama glioblastoma te to sve "ubacila" u mozak miševa. Kao kontrolnu skupinu, u neke su miševe "ubacili" samo GSC stanice. Miševi koji su dobili ZIKV-LAV razvili su tumore mnogo sporije no kontrolna grupa, i preživjeli znatno dulje.
Liječene ili bombardirane GSC stanice proizvele su snažan anti-viralni odgovor koji je rezultirao upalom te na kraju smrću dotičnih stanica.
Tretman i dalje treba prilagođavati, i treba ga se prilagoditi tijelu čovjeka, no preliminarni su rezultati obećavajući.
