Pet godina poslije revolucije u Libiji zemljom vlada kaos. Osim što je Libija rastrgana nizom frakcijskih oružanih sukoba, cijene hrane pet puta su više, plaće se ne isplaćuju, velikim dijelovima Libije nad glavom visi strah od ISIL-a, a osnovne životne potrebe još su i otežane stalnim nestašicama električne energije. "Priključio sam se revoluciji u prvim danima i borio sam se protiv Gadafija. Prije 2011. mrzio sam ga više nego itko. Sada, život je puno teži, a ja sam postao njegov najveći fan", zapravo se ispovijedio 31-godišnji Muhamed za African Exponent.
Nakon svrgavanja Gadafija u zemlji se ništa nije popravilo. Upravo suprotno. "Imali smo od 2011. sedam vlada i što su postigli? Jedino novo što vidimo su kante za smeće širom Tripolija. Kada ih vidimo smijemo se i kažemo da je to jedini uspjeh revolucije", priča Mahmud, još jedan od mnogih nezadovoljnih Libijaca. Harun, nekoć radnik na naftnoj platformi, smatra da je rušenje Gadafija bilo "potpuna pogreška jer Libija nije bila spremna za demokraciju. "Bila nam je potrebna pomoć međunarodne zajednice, ali oni nisu bili tu.
Zapad nas je jedva čekao bombardirati, ali se povukao kada je na ruševinama bombardiranja trebao nešto i izgraditi. Libijci su ostavljeni na cjedilu, ostavljeni su da sami pronađu način kako izgraditi demokraciju koje nije bilo više od četiri desetljeća. A to je onda dovelo do uspona brojnih militantnih grupa koje žele vlast.", priča Harun. Politički aktivist Fadijel izjavio je za Daily Mail da iako je "do sada trebalo biti bolje nego za vrijeme Gadafija, sve što je ostalo je kaos i borba svih protiv svih".
Još jedan 30-godišnji Libijac, koji je tražio da ostane anoniman, rekao je za African Exponent: "Libija je umrla s Gadafijem. Mi više nismo nacija, postali smo samo grupa zaraćenih plemena, sela i gradova. Prije je postojao samo jedan Gadafi, a danas imate 6 milijuna malih Gadafija." Iako su čelnici NATO-a tvrdili da je svrha vojne intervencije u Libiji bila zaštita civila, 26-godišnji student medicine Salem misli drugačije: "Daleko više ljudi je ubijeno od 2011. do danas nego tijekom svih 42 godina Gadafijeve vladavine skupa". Prema nekim procjenama, poslije pada Gadafijevog režima, u Libiji se aktiviralo oko 1700 oružanih skupina, a libijsku politiku preuzeli su meci i bombe. Umjesto glasačkih listića. Demokracija kojoj se libijski narod nadao, nije došla, a građanskom ratu kraj se ne nazire.
(Newsweek.rs)
