Dakle, Todorić poluistinama pokušava manipulirati i predstaviti sebe kao žrtvu.
U svojoj knjizi "Agrokor: Slom ortačkog kapitalizma" Dalić se koristi gotovo identičnom metodom.
Nema nikakve sumnje da je zakon koji je nazvan "lex Agrokor", uz brojne početne kritike, ipak uspio ispuniti svoju svrhu. Naspram stečaja koji traje godinama ili naspram predstečajnih nagodbi u kojima nema isplate dobavljača do okončanja postupka, zakon je omogućio da više od 5700 dobavljača preživi. Nije se dogodila ekonomska spirala propasti s nizom stečajeva dobavljača (osim dijela onih koji su kreditirali Akrokor kroz mjenice).
Nije država dala milijarde kuna za spašavanje, niti je ona platila skupe konzultante. I tu je Dalić u pravu i to ističe kao najveće uspjehe Vlade. Kad je nagodba za Agrokor postala i pravomoćna, pali su argumenti i da će nezadovoljni vjerovnici uspjeti naplatiti odštete od države. Šanse na nekoj arbitraži su izuzetno male.
Dalić kroz cijelu knjigu provlači taj konačni cilj i ističe probleme koje je Todorić ostavio. Nema zasad i nikakvih dokaza da se Dalić osobno okoristila od zakona, ali zato njezini suradnici i prijatelji itekako jesu. No Dalić to ili relativizira ili prešućuje. Ona tvrdi da nije bilo nikakve tajne skupine koja je izrađivala zakon s njom na čelu iako i sama priznaje da je skupina, kasnije poznatija kao grupa Borg, formirana bez da je itko izvan uskog kruga ljudi u Vladi to trebao znati.
Ti ljudi su napisali zakon, a istaknuti članovi su odvjetnik Boris Šavorić, Branimir Bricelj, Ante Ramljak, Tomislav Matić i Tonći Korunić, sve redom oni čije su tvrtke kasnije znatno omastile brk na Agrokoru.
"I ekonomski program vlade Jadranke Kosor su radili stručnjaci, pretočen je u politiku vlade, a nitko nije pitao tko je autor", argumentira, među ostalim, Dalić.
Međutim, nitko od tih stručnjaka, primjerice Sandra Švaljek ili Željko Lovrinčević, nisu se kasnije okoristili od tog programa. Za razliku od grupe Borg.
Texo Menagment, u kojem je bio zaposlen Ramljak i koji je postao izvanredni povjerenik, i njegov prijatelj iz iste tvrtke Tomislav Matić izdavali su Agrokoru fakture od 195 tisuća kuna tjedno. Prihodi su im porasli 7,5 puta više nego godinu ranije. Slična stvar je i s ostalima koji su pisali zakon te onda bili angažirani kao savjetnici.
Dalić se pravda da je te savjetnike izabrao Alix Partners iako su oni izabrali prije toga upravo taj Alix partners. Dalić iznosi uopće nisu problem, ističe u knjizi.
"To što srednje pozicionirani menadžer ima veću plaću od premijera je već druga tema", ističe Dalić.
Ona u potpunosti izbjegava bilo kakvu mogućnost sukoba interesa, a prešućuje i da talijansko zakondavstvo koje je bilo uzor za zakon ima jasnu odredbu da tvrtke povezane s izvanrednim povjerenikom ne mogu biti angažirane kao savjetnici. Također, potpuno prešućuje činjenicu da su s njezinim potpisom slani dopisi iz Ministarstva gospodarstva i novinarima i zastupnicima u kojima je tvrdila da ministarstvo nema podatke tko je sve sudjelovao u izradi zakona. A istodobno je pripremala zakon s tajnom grupom.
Slično je i s američkim fondom Knighthead koji je predvodio kreditore koji su dali 1,06 milijardi eura svježeg kredita Agrokoru. Oni i još 20 fondova i banaka su taj kredit osigurali po principu da pola novca ide njima za otplatu starog duga, a pola za poslovanje Agrokora. Nikad nije razjašnjen iznos po kojem je Knighthead kupovao obveznice i tako si omogućio zaradu. Jer Agrokor sad mora podići novi kredit da ih isplati, kao i sve ostale iz te grupe.
Oni za obveznice koje su imali i koje su pokrili tim kreditom nisu imali otpisa. Dalić je potpuno prešutjela informaciju da je američka veleposlanica bila u Vladi, da je lobirala za Knighthead jer su se panično bojali ruskog utjecaja u Hrvatskoj. Nadalje, baš slučajno, nakon što se Ramljak sastao s predstavnikom Knightheada, dan prije konačnog usvajanja zakona, u 12. verziju ubačen je dio koji omogućuje upravo realizaciju takvog kredita.
Dalić ne vidi ni jednu svoju pogrešku, ne smatra da je napravila ništa loše, nego ističe da ju je smijenila ulica! Ono što je upadljivo u cijeloj knjizi je iznimna obrana Andreja Plenkovića. Primjerice, iako je tvrdila u svojem iskazu Uskoku da je odvjetnika Borisa Šavorića predstavio i uveo u grupu Plenković, sad u knjizi piše da je taj ured "netko" predložio. Plenkovića hvali i za trasformacijski proces te njemu jedino odaje priznanje, kao i sebi, što je cijeli proces uspio.
Zanimljiva je i jedna kontradiktornost. Cijelo vrijeme Dalić piše da su izvanrednu upravu i nagodbu kontrolirali sud i vjerovnici, bez utjecaja Vlade, a onda ipak pred kraj zaključuje da je rušenje nje i Ramljaka imalo za cilj srušiti Vladu.
"Da je pala Vlada, ne bi uspjela nagodba", piše ona.
Istine koje Todorić i Dalić iznose o Agrokoru tako imaju niz prešućenih detalja. I služe prvenstveno za popravljanje njihova imidža u javnosti.
