Prizor Ivice Todorića koji u Londonu udara u divljački trk čim je ugledao novinare zaprepastio je javnost. U tom je bijegu, naime, bilo nešto duboko devijantno. Posrnuli je magnat u trk udario instinktivno, bez razmišljanja, poput švercera duhana sa zagrebačkih tržnica koji se na signal da dolazi policija u sekundi razbježe na sve strane, a kad opasnost mine, posve se pribrano vrate na mjesto s kojeg su iščeznuli u sekundi.
Kao dječak čiji je otac bio socijalistički magnat, Ivica Todorić u školu je dolazio Mercedesom koji je vozio profesionalni vozač. To je na drugu djecu ostavljalo snažan dojam. Izgledao je kao faraonov sin, “dijete većeg boga”.
Todorić Senior zapanjio je šezdesetih godina neku rusku delegaciju priznavši da mu je san na svojoj farmi proizvesti “milijardu jaja”. Jugoslavija je tad imala 20 milijuna ljudi, što bi značilo da je Gazdin otac kanio svakog Jugoslavena opskrbiti s 50 jaja. “Ovaj je čovjek megaloman”, rekli su Rusi. Sin je naslijedio očevu divovsku ambiciju, no ni jedan ni drugi, od početka do kraja, nisu se odricali poslovnih modusa koje je - kako je dobro primijetio Miro Lilić - do savršenstva razvio Matan Špalatrin, glasoviti lik iz Vrdoljakove serije prema kojoj je Ivan Raos kasnije napisao roman “Prosjaci i sinovi”. Mali je Ivica, naime, još u školskim danima švercao, premda ga je do škole vozio luksuzni Mercedes...
Gazda je Jutarnjem listu priznao, navodi Ratko Bošković u knjizi o Todoriću, da je kao mladić kriomice preprodavao petarde u zagrebačkom Oktogonu. “Bilo je to ilegalno, ali nikad me nisu uhvatili, pa sam čak skupio i ekipu koja je dilala za mene”, ispričao je.
“Poslije smo prešli na jaja, koja smo prodavali studentima... Morao sam uvijek nešto raditi. Kroz srednju školu i Ekonomski fakultet uvijek sam se provlačio, nisam volio učiti. Čak sam i markirao, pa tko nije”, zapitao se retorički. Ima ih dosta koji nisu markirali, no Todorić ovu sredinu definira kao muljatorsku, a njegov streloviti uspjeh pokazuje da je imao pravo. On je odlično znao s kim ima posla i kako se treba ponašati, a nismo ni mi imali previše iluzija o njemu. Uostalom, ne govori li o tome cijela naša bolja književnost?
Od Barboczy-legende iz “Gospode Glembajevih”, koja kaže da su prvi Glembaji bili prevaranti i ubojice, do “Prosjaka i sinova”, ovdje je na djelu uvijek isti tip ekonomije, kojemu je Todorić postao neokrunjeni kralj. Sve društvenokritičke serije i filmovi iz ‘80-ih, od Golikova “Inspektora Vinka” do Babićeva “Marka na mukama”, ili filmova Zorana Tadića, pokazuju da normalni pojedinci u ekonomski devijantnome modelu ne mogu uspijevati; to mogu samo likovi koji su i sami Falschspieleri.
Ivica Todorić, dječak iz Božjakovine, nije postao delinkvent u šezdesetim godinama života - on je u sebi nosio tu potenciju od ranih švercerskih dana kad je prodavao petarde, preko trgovine cvijećem, do famoznog londonskog bježanja od TV kamera.
- One osobine koje ljude dižu na vrh najčešće su one iste koje ih gurnu prema dnu - napisao je engleski književnik William M. Thackeray u romanu “Barry Lyndon”, demonstriravši zavidnu razinu poznavanja ljudske psihologije. Cijela galerija hrvatskih uglednika prodefilirala je zadnjih godina strmim stazama uspona i pada po istoj toj thakerayevskoj logici, dokazujući da je engleski pisac bio u pravu. Ivica Todorić bio je zadnji i najveći među ljudima koji su počinili društveno samoubojstvo skačući s visina vlastitog ega. Golema ambicija, lukavost, švercerski instinkt i pohlepa vodili su ga prema vrhu; iste te osobine gurnule su ga u provaliju. Nije se znao na vrijeme zaustaviti, kao ni njegovi politički prethodnici, Sanader i Vidošević. Danas, recimo, nitko više ne spominje bivšeg čelnika Plive, koji je kao i Sanader bio u Veroni, ali dok je Sanader opterećen s pet teških procesa, “brko” Čović nema niti jedan, kandidat je za gospodarskog blaženika.
Ivica Todorić je upao u tzv. majmunovu zamku. Ako majmun ispruži ruku u zatvoreni kavez u kojem se nalaze dvije banane i uzme obje, ruka ne može van: on ostaje zarobljen. Ako jednu pusti, druga mu ostaje, ali i ruka ide van, prema slobodi. Pretjerana pohlepa plaća se slobodom, i to se dogodilo Gazdi, koji nije na vrijeme htio prodati dio vlasništva ili ga podijeliti s dioničarima. No Ivica Todorić na putu prema provaliji više nije bio sitni švercer petardi u Oktogonu, iako je zadržao tu psihologiju. Ovog puta on je kotirao kao vlasnik trećine ili polovine najvažnijih sastavnica hrvatskog, pa i regionalnih gospodarstava. Zato je uspio posvađati praktički sve koji danas igraju neku ulogu na hrvatskoj, regionalnoj, pa i nadregionalnoj (geo)političkoj sceni.
U prvom redu, Ivica Todorić doveo je do ozbiljnog sukoba Kolinde Grabar Kitarović i Andreja Plenkovića, koji skoro da i ne razgovaraju međusobno. Andrej Plenković protivi se radu Istražnog povjerenstva za Agrokor, koje će nastojati ukinuti čim optužnica protiv Todorića bude pravomoćna. Kolinda Grabar Kitarović, međutim, više je puta podržala rad tog povjerenstva. Jednom je čak rekla da bi, ne dopušta li zakon izrijekom nastavak njegova rada, trebalo promijeniti zakon. Plenković je na tu ideju samo “tiltao”. Cijela zamisao o tranziciji Todorićeva Agrokora u netodorićev zamisao je o predavanju kompanije u “nevinije” ruke, koje će, dakako, opet pažljivo odabrati partijska nomenklatura. Promijenimo sve da bi sve ostalo isto - tako otprilike glasi pozadinska formula “lexa Agrokor”. U povorci pozadinskih igrača doista vidimo “uobičajene sumnjivce”, koje predvodi Borislav Škegro, što ne ulijeva osobit optimizam. No što će biti s kompanijom nakon isteka “lexa Agrokor”? Vjerojatnost da će ona ostati cjelovita nije velika.
- Šef Knightheada, Thomas Wagner, sad tvrdi da će Agrokor ostati jedinstven koncern jer mu to u ovom trenutku odgovara, no vjerojatnije je da će se tvrtka rasparcelirati jer ju je tako lakše prodati - kaže nam jedan domaći ekonomist, dobar poznavatelj prilika.
- Ako hoćete ići u kas, kupujete konja kasača - rekao je prošli tjedan na konferenciji o crony kapitalizmu u HND-u dr. Ivo Bićanić pa nastavio:
-Ako želite u galop, uzet ćete galopera. Dakle, da smo htjeli održati cjelovit Agrokor, pristali bismo na Alvareza i Sberbank, no kako smo uzeli Knighthead, jasno je da je ideja podjela...
Dr. Bićanić prvi je hrvatski ekonomist koji je javno ustvrdio da Sberbank ne bi kompaniju gurnuo u stečaj već bi je sačuvao. Većina drugih, makroekonomista ili praktičara, misli da bi aktiviranje zadužnica - koje je otpočela država - nužno dovelo do stečaja tvrtke. Za to je sad kasno, no problemi sa Sberbankom će ostati. Stručnjaci za financije tvrde kako bi bilo bolje da Sberbank uđe u vjerovničko vijeće, čime bi se morala pomiriti s naplatom 20 ili 30 posto potraživanja, a na sudu će tražiti sto posto, dakle više od milijardu eura. Upitno je hoće li sud priznati stopostotni dug, no to je samo jedna od stotina opasnosti koje vrebaju na Agrokor, ili njegove dijelove, nakon isteka izvanrednog stanja u kompaniji. Kad Ivica Todorić podnese ustavnu tužbu zbog “lexa”, Ustavni sud taj će predmet morati rješavati, kad-tad, a čini se da nema načina na koji bi taj propis ocijenio ustavnim - barem tako tvrdi najbolja poznavateljica insolvencijskog prava u nas, dr. Jasnica Garašić.
Između Vlade i oporbe izbio je žestok sukob i o pitanju tko je pisao “lex Agrokor”. Vlada na to pitanje ne odgovara, no dio tajne su ipak otkrili. Institut famoznog roll up kredita predložio je - fond Knighthead.
U Očitovanju Vlade RH na SDP-ovo pokretanje opoziva u Saboru piše da je Knighthead predložio roll up model kreditiranja: “U kontekstu sastanaka koje su tijekom toga dana (10. 4., op. a.) predstavnici Vlade održali sa svim najznačajnijim dionicima procesa izvanredne uprave (od suda imenovanim izvanrednim povjerenikom, predstavnicima dobavljača, predstavnicima banaka) ppVRH Martina Dalić održala je i sastanak s predstavnicima imatelja obveznica, tvrtkom PJT Partners i fonda Knighthead. Na ovom sastanku je sudjelovao i izvanredni povjerenik Ante Ramljak. Predstavnici tvrtke PJT Partners su se predstavili kao predstavnici više vlasnika obveznica (uključujući i na sastanku prisutan Knighthead), koji zajedno drže više od 40% obveznica Agrokora.
Fond Knighthead je na tom sastanku iznio spremnost imatelja obveznica da podrže Agrokor kroz novo financiranje i pojasnio konkretan prijedlog za financiranje s ‘roll up’ strukturom u iznosu od 300 do 400 milijuna eura, koji su po njihovim riječima nekoliko dana ranije već dostavili tad već bivšoj upravi kompanije.” (Očitovanje Vlade RH, str. 7.) Zakon o rješavanju problema malog Ivice iz Božjakovine doveo je i do svađe ekonomskih i ustavnopravnih stručnjaka. No on je doveo i do sukoba u SDP-u. Dok Davor Bernardić tvrdi kako je “lex” katastrofalan, najistaknutiji SDP-ov ekonomski stručnjak Zvonko Mršić tvrdi da je stvar sjajna i da će Hrvati moći proslaviti 10. travnja iduće godine kao dan dolaska kapitalizma.
Nastavak na sljedećoj stranici...
