Francuski fotograf Jean-Claude Arnault koji se našao u središtu skandala radi koje je otkazana ovogodišnja dodjela Nobelove nagrade za književnost osuđen je na dvije godine zatvora jer je 2011. u Stockholmu silovao ženu.
Arnault je u braku s članicom Akademije, pjesnikinjom Katarinom Frostenson.
"Silovanje je počinjeno s noći između 5. listopada i 6. listopada 2011., optuženik je kriv", rekli su na sudu, a 72-godišnji Arnault osim što ide dvije godine u zatvor mora platiti kompenzacije i odštetu u vrijednosti 10.000 eura.
Maksimalna kazna za silovanje u Švedskoj je šest godina, a Arnault je bio optužen za silovanje dvije žene no samo je jedna (imena su ostala tajna) uspjela to dokazati.
Dva su to od 18 slučajeva i žena koje su ga optužile za seksualno nasilje. Njegov supruga Ktarina Frostenson je, pak, navodno koristila sredstva Akademije kako bi financirala njihov kulturni klub i mužu bi "odavala" imena pobjednika Nobela kako bi zaradili na kladionicama.
Arnault je sve navode demantirao i planira žalbu, a Frostenson se već mjesecima odbija oglasiti. U ponor su sa sobom poveli i čitavu plejadu sporednih likova. Šestero članova Akademije (od njih 18) povuklo se iz rasprava, a dvoje je na to prisiljeno. Sa samo 10 članova nemoguće je donijeti odluke pa čak i izabrati nove članove, a članovi Akademije, prema pravilima, svoje pozicije drže do smrti. U međuvremenu je imidž Nobelove nagrade za književnost, pa i Akademije, nepovratno uništen, a sve su glasnija šuškanja kako će švedski kralj Karl Gustaf sve razmontirati.
Čak 18 priča žena o traumama s Arnaultom objavila je novina Dagens Nyheter (novina ga nigdje ne imenuje ali je cijeloj Švedskoj bilo jasno o kome se radi). Arnault je svoje žrtve, mlađe žene, često napastovao i u luksuznim stanovima u Parizu i Stockholmu čiji je vlasnik Akademija. Upravo se i ovo silovanje radi kojeg ide u zatvor dogodilo u takvom stanu.
Nobelova je fondacija u međuvremenu javno rekla da ne planira financirati Akademiju ukoliko ne "počisti svoje redove". Akademija je, analizira Guardian, dugi niz godina bila besramno mačistička i elitistička, a sve što se radilo (i guralo pod tepih) radilo se u ime tradicije i časti, zaštićeno slavom, novcem i prestižem. Sada se, gledano unatrag, postavlja pitanje koliko su vjerodostojni bili njihovi izbori književnika za Nobela, i što zapravo - idejno i tradicijski - stoji iza tog priznanja.
Arnault je bio tako nevjerojatno zloglasan da je 2006. sa švedskog dvora prije jednog banketa došla stroga uputa da se princezu Victoriju ne ostavlja samu s Arnaultom. On ju je jednom prije toga već vrlo neprimjereno dodirivao, a situaciju je tada spasila njezina pratnja u civilu.
Jedna od žena s kojima je surađivao je susret opisala na sljedeći način.
"Ništa nije rekao što bi me upozorilo na ono što će se dogoditi. Nije bilo flertanja niti prethodnog dodira, a ja sam samo odjedanput osjetila ruku na međunožju. Kao da je kopao, bio je grub. Ustala sam se i ošamarila ga", rekla je spisateljica Gabriella Håkansson o incidentu koji se, navodno, dogodio 2007. godine.
Njezin partner, autor i odvjetnik Thomas Enroth, svjedočio je događaju.
"Sjećam se vrlo jasno jer je to bila jedna od najgrubljih stvari koje sam ikada vidio. Ljudi oko nas su tresli glavama i šaptali kako čovjek nije sav svoj", kaže Enroth.
Neke su žene, koje žele ostati anonimne do suđenja pa i kasnije, rekle kako ih je grubo natjerao na oralni seks, pa bi čak krenule povraćati. S jednom je imao aferu, a kada ga je ona ostavila Arnault bi je zvao sve dok nije promijenila broj telefona. Prvi susreti, nasilni dodiri pa čak i ucjenjivanje poslovima kretali bi na susretima koje su često zajedno organizirali njegov kulturni klub i Akademija.
Nobelova nagrada za književnost krenula se dodjeljivati od 1901. godine, a nije dodijeljena 1914., 1918., 1935., 1940., 1941., 1942., and 1943. Prvi i Drugi svjetski rat onemogućili su biranje i dodjelu, a 1935. nagrada je otkazana iz, do danas, nepoznatih razloga.
Tijekom rata bilo je nemoguće, pa i neumjesno dodijeljivati nagradu, a "šuška" se kako 1935. Akademija nije mogla pronaći umjetnika dostojnog nagrade, no to nikada nisu priznali. Urbana legenda kaže da su svi nominirani bili "slabi" i "nisu impresionirali članove".
