SDP-ovci, nebitno je vodi li vas u propast Bero ili Maras

Bez obzira na sve probleme koje ovih dana ima, a ima ih, hvala na pitanju, nemalo, predsjednik SDP-a Davor Bernardić nije zaboravio da su na jesen opći izbori u Bosni i Hercegovini. Možda zna i još nešto, da takozvani lijevi blok na iste te izbore izlazi podijeljen više nego mjesto radnje.

Pod lijevim blokom se misli na, naravno, Socijaldemokratsku partiju Bosne i Hercegovine te Demokratsku frontu i Građanski savez. Uglavnom, druge dvije stranke nastupaju zajedno, SDP samostalno, dok još jednu političku organizaciju sličnog profila, Socijaldemokratsku uniju, nitko i ne spominje. Prvo zato što se nakon spajanja s nekakvom Nezavisnom bosanskohercegovačkom listom više i ne zove kao prije, a drugo što joj je smisao postojanja ostao trajno nepoznat.

Slavko Midžor/PIXSELL

Ono što bi Bernardiću trebalo biti bitno jest da su DF i GS, kao i taj bivši SDU, nastali odvajanjem nezadovoljnih članova od SDP-a BiH, sestrinske stranke ovome što on vodi ravno u katastrofu.

Istodobno, svima koji su navodno spremni istupiti iz SDP-a Hrvatske te se ponovno organizirati i angažirati, trebalo bi biti bitno to da je Građanska stranka izuzetno jaka, ali samo na društvenim mrežama, da je Demokratska fronta pseudonim njezina predsjednika i bivšeg člana Predsjedništva BiH, Željka Komšića, da SDU nikad nije značio ništa bitno i da je, na kraju, SDP BiH ostao, opstao i pokazao da ispod dna ima puno manevarskog prostora za daljnje srozavanje.

Kriza u ovdašnjem SDP-u se može razriješiti na nekoliko načina, najviše tri, od kojih samo jedan glasačima lijevog centra daje nekakvu nadu da do idućih izbora na Iblerovu trgu neće biti mauzolej hrvatske socijaldemokracije. Može, dakle, Bernardić izbaciti sve nezadovoljnike iz stranke, kao što i oni, u većini, mogu sami otići pa onda formirati novu partiju sličnog imena i s velikim očekivanjima kojima će se, bilo već u Bosni i Hercegovini, narugati izborni rezultat.

Peđa Grbin Top News Nastavimo li u SDP-u ovako, nećemo imati ni prag od 5%

Može se, što je najmanje vjerojatno, a najviše potrebno, Davor Beranardić prestati ponašati kao bivši čelnik SDP-a BiH, Zlatko Lagumdžija - poznat i po tome što je s njim bilo teže razgovarati o stvarnosti nego s bengalskim tigrom – pa podnijeti ostavku i, za početak, zaustaviti unutarstranački rat te ostaviti mogućnost "restarta" partije. Lagumdžija je, što nije nevažno, odstupio s čelnog mjesta stranke, ali tek nakon što je napravio kolosalnu štetu, manju od ove Bernardićeve - za sada i za, kažimo tako, još malo.

Shvati li, nekim čudom, Davor Bernardić da je trenutačno najveći uzrok SDP-ovih muka on, bit će to ne početak kraja, nego kraj početka rješavanja problema koji su se u toj stranci gomilali i skrivali ili iza povijesnih trenutaka ili iza lidera koji su ih pokrivali vlastitom, velikom sjenom.

Nije, da ponovimo, zagrebački fizičar jedini problem stranke – on je zapravo kulminacija problema prema kojima su se socijaldemokrati odnosili ignorantski, računajući da će, ako se dovoljno dugo prave da ih ne vide, nestati sami od sebe. Kako ipak nisu, probali su se u SDP-u, nije to davno bilo, promijeniti tako što su promijenili samo predsjednika. Ishod je, vidimo, uspješan prelazak iz ničega u ništa.

Duško Marušić/Pixsell

SDP-u danas ne trebaju ni novi Račan ni novi Milanović, ako su mu ikad i trebali. Drugi je, naime, samo nastavio ono što je prvi započeo, dok evo treći, Bernardić, stanje dovodi do terminalne faze. Socijaldemokratska partija, pa tako kvarat stoljeća, ima svoje organe, članstvo, zgrade, županijske, gradske, općinske i mjesne odbore, ali nema osnovni politički sadržaj u koji ne spada odnos prema antifašizmu, jer to nije pitanje ideološkog, nego civlizacijskog odabira.

U toj su stranci od Saveza komunista Hrvatske naslijedili nekretnine, ali ne i stav o kapitalizmu, što ne bi bilo nužno loše da su ga zamijenili drugim, novim, prilagođenim vremenu. Prigrlili su, međutim, ponuđeni, tranzicijsko-predatorski, s religijskom odanošću - pišući s vremena na vrijeme priopćenja o lošem standardu hrvatskih građana i potrebi da se poduzetnicima olakša poslovanje.

To što su prvobitna akumulacija kapitala hrvatskih poduzetnika i srozavanje standarda građana uzročno-posljedično povezani, s Iblerova trga se do danas ne vidi. I neće se, da se ne lažemo, vidjeti još neko vrijeme. Hoće li jednom, nekad, ovisi o tome kako će završiti epizoda Davora Bernardića - njegovom ili marginalizacijom stranke nakon usitnjavanja.

Što je babi milo... Top News "Isus je uskrsnuo s 33, a ja ću s 33 biti premijer!"

Desi li se prvo, pod bilo kojim uvjetima, SDP mora naći lidera koji u političkoj biografiji nema dugi niz poraza, ima stabilnu bazu i uporište, vođu koji je demonstrirao hrabrost u kadroviranju i spremnost da se jasno odredi prema prošlosti – od Golog otoka i montiranih procesa, preko možda najskuplje, ali i najbolje stambene politike u Europi, pa do društva jednakih šansi i ishoda – tko ne izgleda kao nečija kopija, ne misli da je posao oporbenog lidera da priča o tati i pozira s poljoprivrednim proizvodima, te zna sam ili zna ljude koji znaju što je alternativa sustavu u kojem je mirovina oblik ponižavanja, a rad razonoda za budale.

Povjeruju li opet u SDP-u da je njihov jedini problem predsjednik i da će sve biti prekrasno čim ga promijene, nije pitanje hoće li, nego kad će nastati Čisti SDP, pa SDP s nekim brojem, još jedan pod drugim imenom... U tom slučaju je sasvim svejedno kojim će predsjedavati Bernardić, a kojim Maras, Grbin ili tko već. Bit će to svakako lose-lose situacija. I za one koji su otišli i za one koji su im gledali u leđa.