Andrej Abramović
Prije no što je imenovan za ustavnog suca, također je imao bogatu profesionalnu biografiju. I on je diplomirao na zagrebačkom Pravnom fakultetu 1993. godine, a pravosudni ispit položio je 1995.
Stažirao je kod odvjetnika Jurja Vedrine i Milorada Čađenovića od 1994 do 1996. a onda je izabran za suca Općinskog suda u Zagrebu, da bi 11 godina kasnije bio zbog preustroja premješten na Općinski građanski sud. Kako je napisao u službenoj biografiji, bio je voditelj grupe za medijske sporove i sudio široki spektar građanskopravnih sporova.
Sredinom 2012. trajno je premješten na Upravni sud u Zagrebu, a iste godine postao je predsjednik tog suda. Tada je u jednom razgovoru za Večernji list ponovio ono što je rekao pred DSV-om kad su ga odabrali za predsjednika Upravnog suda:
""Radi tako da tvoje djelovanje može postati zakon."Sudac mora biti intelektualac koji stalno radi na sebi, ne samo u struci. Nije dovoljno biti fahidiot da bi bio dobar sudac. Sudska praksa ne bi smjela biti izvor prava, smatra, sve dok ne budemo imali kvalitetne suce koji će je biti u stanju proizvoditi."
Andrej Abramović je autor desetaka stručnih članaka, a kako je napisao, smatrao se prikladnim kandidatom za suca Ustavnog suda RH zbog 20-godišnjeg sudačkog iskustva, te predmetima vezanim za pitanja ljudskih prava. Jedan detalj koji nije važan za stručnost, ali jest za ljudskost - Abramović je, kao predsjednik Upravnog suda, na posao dolazio biciklom.
Lovorka Kušan
Jedino se o Lovorki Kušan zna nešto više nego li o njezinim kolegama. I ona je diplomirala na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1991., a položila Pravosudni ispit 1994.
Od 1991. do 1994. bila je odvjetnička pripravnica u odvjetničkoj kancelariji odvjetnika Zlatka Kušana u Ivanić-Gradu. Od 1995. do 1996. radila je kao pravnica u Hrvatskom društvu skladatelja, gdje se bavila zaštitom autorskih prava. Od 2000. zastupala je stranke pred Europskim sudom za ljudska prava, a bavila se posebno strateškom litigacijom u području zločina iz mržnje, prava na dom, diskriminacije, prava na obrazovanje i prava osoba s invaliditetom.
Cijelo vrijeme do imenovanja u Ustavni sud bavila se odvjetničkom praksom i to samo iz područja ljudskih prava. Bila je aktivistica HHO-a, suradnica Europskog centra za prava Roma, te lokalna konzultantica Vijeća Europe za romska pitanja u Hrvatskoj. "Pristup Roma zapošljavanju". Od 2009. do kraja lipnja 2016. bila je članica Europske mreže pravnih eksperata u području nediskriminacije.
Hrvatsku državu nekoliko je puta pobijedila u sporovima pred sudom u Strasbourgu i dokazala da Hrvatska ne poštuje ljudska prava svojih građana. Kako je rekla, za ljudska prava se zainteresirala kad je kao 19-godišnjakinja 1980. godine ušla prvi put u londonski Amnesty International kamo ju je odveo njezin stric, hrvatski emigrant Jakša.
Jedan djed joj je kao civil nestao na Bleiburgu, vjerojatno je ubijen iako nije pripadao ustaškom pokretu, stric Jakša je velik dio života proveo kao politički emigrant, pobjegavši nakon što je na kraju studiranja na Pravnom fakultetu branio kolegu studenta u postupku na fakultetu. Kako je ispričala za 'Jutarnji list', zbog povijesti svoje obitelji zainteresirala se za usavršavanje na pravnom području zaštite ljudskih prava.
