Top News
2905 prikaza

Navali, narode! Pustošenje hrvatske kulture u završnoj fazi

Zlatko Hasanbegović na desničarskom prosvjedu 1998.
Novosti
Ostavka Hribara sigurno nije zbog Državne revizije, nego harange na hrvatski film još od Hasanbegovića

Kronika jednog najavljenog ubojstva, kako bismo u najkraćem mogli opisati posljednja događanja oko HAVC-a, ulazi u završnu fazu. HAVC je jedan od posljednjih centara otpora pustošenju u hrvatskoj kulturi koje je revno, u ime bolje prošlosti, provodio bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović. Kao okidač za posljednji, “sudbonosni” juriš na HAVC poslužio je nalaz Državne revizije, nakon čega je Hrvoje Hribar, ravnatelj HAVC-a, podnio ostavku, a Hasanbegović slavodobitno najavio “demontiranjehrvatske kinematografije.

Ostavka Hrvoje Hribara sigurno nije posljedica nalaza Državne revizije, nego nesmiljene harange na krovnu instituciju hrvatskog filma koja traje od dolaska Zlatka Hasanbegovića na čelo Ministarstva kulture. “Nepravilnosti” koje je pronašla Državna revizija u najmanju ruku su sporne. Revizija je zapravo pronašla samo dozlaboga nategnute izlike za najavljenu “demontažu”, poput problematiziranja parkirnog mjesta koje je financirao HAVC iz svojega proračuna.

Hrvoje Hribar Nakon ostavke Kultura Hribar: "Lako je budalama rušiti što su drugi gradili"

I to u zemlji u kojoj su se premijeri vozikali u oklopljenim automobilima vrijednim pola milijuna eura, a načelnici kojekakvih općina onima od stotinjak tisuća. Zapravo ova je stavka prije za pohvalu nego za optužbe, jer institucija poput HAVC-a, koja barata s golemim godišnjim budžetom, nema službenog automobila. A da ne govorimo o ideološkim “floskulama” koje zadiru u umjetničku autonomiju, poput one o određivanju kriterija po kojima je pojedini film važan za hrvatsku kulturu.

U emisiji “Otvoreno”, koja je bila posvećena događanjima oko HAVC-a, na to je najbolje odgovorio Vinko Brešan. Rekao je kako je jedino vrijeme relevantno za slične procjene. Očito su u Državnoj reviziji aludirali na političke komesare koji jedini “znaju” odrediti što je to važno za hrvatsku kulturu. Čini se kako je ovo i svojevrsni putokaz u kojem će se smjeru dalje razvijati situacija oko HAVC-a, barem iz perspektive Hasanbegovićevih “demontera”, što je jedna uhodana špranca, jer je političko komesarenje postalo hrvatski standard.

Tako su mostovci preko noći postali “autoriteti” za arhivistiku, Zlatko Hasanbegović, umirovljeni general Željko Glasnović ili Zorica Gregurić za film, Zdravko Mamić za nogomet, a Željka Markić za Ustav Republike Hrvatske. Zorica Gregurić je također, uz Vinka Brešana i Antonija Nuića, bila gost spomenutog “Otvorenog” ispred jedne od braniteljskih ili stradalničkih udruga. Antonio Nuić tom se prilikom osvrnuo na ključnu stvar vezanu za kontinuiranu harangu protiv HAVC-a: spomenuo je kompetentnost Hasanbegovićevih jurišnika.

Vinko Brešan Vinko Brešan Kultura "Popisivanje Srba u HAVC-u!? Zbog toga mora biti posljedica"

Bilo je tragikomično vidjeti gospođu Gregurić kad je na jedan upit nekoga od gostiju da konkretizira svoje optužbe prema ljudima iz HAVC-a, koje u principu više podsjećaju na anonimne internetske komentare, nego na ozbiljne optužbe, odgovorila kako ona nije stručnjak za film, nego medicinska sestra. Zdravorazumski se, onda, postavlja pitanje što jedna medicinska sestra traži u “Otvorenom” u kojem je tema hrvatski film.

Iako je zdrav razum otpočetka isključen iz priče oko HAVC-a, odgovor je banalan i jasan svakome: kad se razgrnu naslage jeftinog patriotizma i busanja u nacionalna prsa, ostane tek gola pohlepa. HAVC je, među ostalim, a to je odavno jasno svima, postao meta i zbog svojega višemilijunskog budžeta. U jednoj drugoj emisiji, u “Pressingu” na N1 televiziji, gost Petra Štefanića bio je redatelj Zrinko Ogresta.

Protiv njega su Hasanbegovićevi “filmski kritičari” pokrenuli tužbu zbog sredstava koje je HAVC dodijelio Ogrestinu producentu za film “S one strane”, svjesno prelazeći preko činjenice, ili je riječ o neznanju, što bi bilo još poraznije, kako novac od HAVC-a ne dobiva redatelj, nego njegov producent. Ogresta je u jednom trenutku, kad se povela riječ o sudjelovanju braniteljskih udruga u “demontiranju hrvatske kinematografije”, spomenuo, čini mi se, gotovo 3000 hrvatskih branitelja koji su počinili samoubojstvo.

Željka Markić i Zlatko Hasanbegović Desnica u naletu Top News Markić i Hasan sve češće po kavama: Kreću u juriš na Zagreb?

Dodao je da se nitko od tih ljudi sigurno nije ubio zbog hrvatskog filma. Zanimljivo je usporediti stanje oko filma i knjige. Poznajem prilično dobro kako funkcioniraju stvari u obje branše. Od kako je uspostavljen HAVC, kao jedan funkcionalan kulturni model, traje zavidan pogled preko tuđe ograde od strane knjiškog svijeta, iako bi po nekoj zdravoj logici trebalo biti obrnuto, jer je film u odnosu na knjigu stostruko skuplja “igračka” koja filmašima, odnosno HAVC-ovim povjerenstvima, ostavlja jako malo prostora.

Rješenje je pronađeno u jasnim i čvrstim kriterijima koji su uspostavljeni, što je također u hrvatskim uvjetima presedan. Često sam slušao opaske kako književne udruge moraju napraviti jednu krovnu udrugu poput HAVC-a, ali dalje od toga nije se otišlo. Nažalost, književni svijet nije imao svojega Alberta Kapovića i Hrvoja Hribara, koji su stvorili jedan model otporan na ideološke podjele, što je u današnjoj Hrvatskoj neprocjenjiva stvar.

Po mojemu mišljenju, ključna stvar koju je HAVC proteklih godina uveo u svoju praksu je uvođenje razvoja scenarija, od šturog sinopsisa do predloška za film. Mnogo hrvatskih filmova koji se danas prikazuju započeli su u tom izvrsno osmišljenom filmskom inkubatoru koji je uvelike zaslužan za uzlet hrvatskog filma koji se događa posljednjih godina. Druga važna stvar, i to kad je riječ o financijama, dovođenje je u Hrvatsku stranih koprodukcija, čime je filmska industrija više novca vraćala u hrvatski budžet nego ih od tamo povlačila.

Zlatko Hasanbegović i Andrej Plenković Servirao nam Stevu Top News Plenki se riješio Hase, ali ostatak ekipe isti je kao i kod Karamarka

A da ne govorimo o drugim pozitivnim aspektima te priče. “Neke se stvari ne mogu kupiti novcem”, kaže jedna televizijska reklama. U tu priču svakako spada i dovođenje u Hrvatsku, u Dubrovnik, najunosnije franšize u povijesti filma, “Ratova zvijezda”. Vratimo se onima koje navodno predstavljaju gospođa Gregurić i slični, uz jednu napomenu: nikad se nisam htio učlaniti ni u jednu veteransku udrugu, bez obzira na “puni ratni staž” i gomilu odličja, doduše u demoniziranom HVO-u, zato što smatram kako nitko nema pravo govoriti u moje ime.

Te udruge, ne samo u Hrvatskoj, nego i u Bosni i Hercegovini, a ne vjerujem kako je situacija bitno drugačija i u ostalim zemljama u regiji, prvenstveno služe osobnim ambicijama onih koji ih vode i koji bez problema svih ovih godina sa svojom skromnom pameću “dobacuju” do Sabora, parlamenata, vlada ili kakvih drugih unosnih apanaža. Da to nije tako, da udruge rade ono zbog čega formalno postoje, ona strašna hrvatska brojka od gotovo 3000 samoubojstava bila bi sigurno manja.

A crne statistike u BiH neusporedivo su tragičnije od onih u Hrvatskoj. Dok se istinski branitelji bore sa sablastima rata kako znaju i umiju među vlastita četiri zida ili rintaju po njemačkim bauštelama, dotle njihovi “predstavnici” u HAVC-ovu slučaju servilno asistiraju herostratskim ambicijama bivšeg ministra kulture naoružani golemim neznanjem i nekompetencijom te iracionalnom mržnjom prema svemu onome što ne razumiju i što se ne uklapa u njihov skučeni svjetonazor.

Daniel Rafaelić Nakon Hribara Kultura Daniel Rafaelić izabran za v.d. ravnatelja HAVC-a

Bivši ministar kulture bi po kriterijima koji su vrijedili kod nas u BiH, jer rata nije bio pošteđen gotovo nitko, bio lakonski otpisan kao ratni dezerter: dok su tridesetak kilometara dalje ljudi trunuli u rovovima, on se šetao splitskom rivom, što iz moje perspektive nije nikakav krimen.

Nitko, naime, ne bi trebao preživljavati ratne užase, pogotovo nezreli klinci od dvadeset i nešto godina, ali s druge strane ni arbitrirati o nečemu o čemu nemaju pojma, odnosno bez ikakvog razloga rušiti ono u što su tisuće ljudi ulagali golemi trud i znanje, a dobar dio tih ljudi kojih se danas demonizira bili su upravo u rovovima i oko rovova.

  • Jugoivo 13:08 03.Ožujak 2017.

    Thom...sto..! Smiri se!