Tvrdili su da će sve biti drugačije bez Tomislava Karamarka. Dapače, hvalili su se kako su bolji od njega. Riješili su se njegova ekstremističkog balasta, i to do najmanjih ostataka.
Pozivali su se na reforme, štoviše, tjednima su pregovarali o sedam ključnih uvjeta za koaliciju. A što smo na kraju dobili? Već sto i prvi dan mandata dobili smo izmišljenu, nikad najavljenu i potpuno izlišnu raspravu o uvođenju obveznog vojnog roka.
Ono što je bilo predmet sprdnje u kampanji Kolinde Grabar Kitarović, sad je predstavljeno kao okosnica Vladina mandata. Već sto i neki dan mandata dobili smo isforsiranu, ideologiziranu i populističku inicijativu Mosta za otvaranjem jugoslavenskih dosjea.
Inicijativu o kojoj nije bilo spomena u pregovorima o formiranju koalicije, koja ne spada u reforme i ne bi se dogodila da se Mostu nije počeo topiti rejting.
To su, dakle, postale teme koje je ova vladajuća koalicija nametnula kao najvažnije u prva tri mjeseca na vlasti. Ali čak ni to nije sve.
Možda je Plenković zaradio kredit javnosti kad se odrekao Zlatka Hasanbegovića, simbola Karamarkova režima, ali je zato sto i neki dan mandata imenovao Ladislava Ilčića za savjetnika u Ministarstvu vanjskih poslova.
I to ne bilo kakvog savjetnika. Ilčić, osoba koja je izjavljivala da su muslimani “lijeni”, da “imaju previše djece” i stoga “ugrožavaju naš način života”, sad je postao savjetnik za ljudska prava.
Da se ne vraćamo sad opet na onu prežvakanu aferu s Pavom Barišićem. Karamarkova vlada makar se riješila Mije Crnoje, ali Barišić je dobio podršku Vlade.
Skupa s Milijanom Brkićem na mjestu potpredsjednika Sabora. I da ne spominjemo opet činjenicu da se prošla vlada raspala zbog Karamarkova sukoba interesa oko MOL-a, ali se zato Most i HDZ previše ne uzbuđuju zbog Martine Dalić, čiji suprug je član uprave Ine.
I dok se Karamarko mrcvario pred Povjerenstvom za sprečavanje sukoba interesa, HDZ sad prijeti njegovim raspuštanjem. A nije naodmet ni podsjetiti kako se Plenković riješio ekstremnih pravaša Čorića i Tepeša, ali nam je zato servirao Stevu “Krvave gaće” Culeja.
Zajedno s “dvostrukom konotacijom” pozdrava “Za dom spremni” u Jasenovcu. Sve je, dakle, trebalo biti drugačije nakon što su se najprije Most, a onda i Plenković riješili Karamarka, pa zatim sklopili novi postizborni savez. Oni, međutim, i dalje gaze stazama njegove revolucije.
Podgrijavaju se ideologizirane teme, teme koje kopaju po starim ranama i produbljuju podjele, opet se tolerira sukob interesa i plagiranje, govor mržnje i radikalizam. Opet se prodaje šuplja priča, floskule i parole.
Ne zna se program Vlade niti se ozbiljno raspravlja o reformama. Ako ništa drugo, Tomislav Karamarko je makar držao društvo na oprezu. Plenkovićeva ekipa se provlači maskirana u janjećoj koži.
