Posljednja službena vijest o već sedam godina najavljivanom brodu "Titanic II", australskog tajkuna Clivea Palmera, bila je ona njegove kompanije Blue Star Line iz prosinca 2018. da je sklopio ugovor s kompanijom za brodski menadžment V.Ships.
Po tome sudeći, svijet bi za nekoliko godina doista trebao dočekati porinuće broda Titanic II, izgrađenog skoro u potpunosti po uzoru na onaj iz epske pomorske tragedije u sjevernom Atlantiku iz 1912. Trenutno je stanje projekta takvo da se neslužbeno cilja na 2022. godinu kada bi brod trebao zaploviti iz Kine, gdje bi ga se trebalo graditi, za Dubai, a odatle za Southampton u Velikoj Britaniji i dalje istom onom rutom kojom je plovio original iz 1912.
Samo što to neće biti nimalo lako. Ne zbog toga što je riječ o milijarderu kojemu niti u Australiji niti diljem svijeta ne vjeruje skoro nitko niti ga skoro nitko ne voli, nego već i zbog niza tehničkih problema. Palmer je svoj Titanic II zamislio tako da arhitektonski bude identičan svom predlošku s početka 20. stoljeća.
Kabine, restorani, blagovaonice, hodnici, vanjski izgled, čak i kategorije razreda putničkih kabina i kostimi za posadu i putnike kao iz 1912. Razlika će, razumljivo, biti napretek u skladu s tehnologijama 21. stoljeća. Pogon će biti dizelski, iako će zbog dojma ostati velika četiri dimnjaka. Brod bi trebao imati devet paluba i 840 soba za 2400 putnika i 900 članova posade.
Ovaj put bit će dovoljno čamaca za spašavanje i oplata će biti nešto deblja. I tu se dolazi do glavne priče. Posljednjih godina ispostavilo se da nije samo sudar s ledenim brijegom travanjske noći 1912. bilo ono što je života koštalo 1514 ljudi.
Pokazalo se da grdosija duga 269, široka 28 i visoka 53 metara, izgrađena u brodogradilištu Harlanda i Wolffa u Belfastu, ne bi imala šanse niti pri puno slabijem sudaru u onim uvjetima, sve zato što prije više od sto godina tehnologija nije bila dovoljno razvijena za gradnju takvog nečega, a da bude doista sigurno za plovidbu.
Nije imao šanse preživjeti Atlantik
Tajna na koju nitko nije pomišljao cijelo stoljeće, na vidjelo je počela izlaziti kad su znanstvenici kanadske državne agencije DREA uspjeli s oceanskog dna na površinu izvući dijelove Titanicove oplate. Već na prvi pogled dvije stvari su privukle pažnju stručnjaka za materijale; pogreška u čeličnoj oplati broda i pogreška u zakovicama koje su oplatu povezivale s nosivom konstrukcijom broda, s kosturom.
Stručnjaci su primijetili da krhotine oplate imaju oštre i šiljaste rubove, kao komadi razbijenog stakla i porculana, što kod takvog materijala za takvu primjenu nipošto nije smio biti slučaj. To je upućivalo na zaključak da je čelična oplata, koja je trebala biti i čvrsta na pritisak i određenoj mjeri otporna na pucanje pri savijanju.
Već pri kemijskoj analizi materijala oplate bilo im je jasno što je moglo poći po krivu, pa su svoje slutnje provjerili eksperimentom. Izradili su čelične ploče identičnog sastava kao one koje su pronašli i potom ih uronili u istu onakvu vodu kroz kakvu je uoči potonuća brodio Titanic, što znači i na istoj temperaturi.
I kada su stali takvim, novim, ali identičnim čeličnim pločama zadavati snažne udarce u rangu onoga što je one noći udarilo o bok Titanica, čelik se raspukao poput stakla, u iste onakve krhotine kakve su pronašli. Nije bila riječ o nikakvom novom fenomenu. Već jako dugo iz fizike materijala poznato je da pod određenim uvjetima čak i čelik više nije savitljiv, nego postaje tako krut da pri udarcu puca na takav način.
Niska temperatura mora, visoke razine sumpora u čeliku i snažan udarac pri brzini od 42 kilometra na sat... čak i svaki od ta tri uvjeta pojedinačno mogao je dovesti do potonuća broda, kamoli u kombinaciji. Na to se nadovezala i četvrta kobna okolnost. Kad su znanstvenici bacili prvi pogled na komade oplate s dna Atlantskog oceana, ostali su zaprepašteni time što su zakovice u njima izgledale kao odsječene žiletom.
Pokazalo se da su i one, takvog sastava i s onakvom temperaturom okolnog mora, u trenutku popustile kao odrezane. Odjednom je postalo jasno i kako je bilo moguće da se probije onakva rupetina u trupu Titanica i zašto je brod potonuo čak 24 puta brže nego što su stručnjaci koji su ga konstruirali smatrali da bi trebalo trajati ako bi uopće ikada doživio takvu havariju.
Teorije urote i neplaćanje radnicima
Zbog svega toga, Titanic II gradit će se od modernih materijala, koji neće mijenjati svojstva na ovakav način na niskim temperaturama i od takvog čelika koji će biti neusporedivo čišći, a sve još uz sasvim suvremeni sustav upravljanja brodom i preinakama trupa koje ne bi trebale biti vidljive pri plovidbi, ali će pridonositi stabilnosti.
Odnosno, trebalo bi se graditi Titanic II. Predviđena cijena objektivno ekstravagantnog broda koji bi krstario s putnicima preko cijelog planeta, zasad iznosi pola milijarde dolara. Brodogradilište koje bi trebalo graditi brod kineski je CSC Jinling u Nanjingu. Brod bi trebao biti dug 269 metara, širok 32 metra i visine 53 metara, te nešto teži, oko 56.000 tona.
Njegovu gradnju Clive Palmer najavio je još 2012., na stotu godišnjicu tragedije Titanica i istog dana kad je objavio svoju kandidaturu za parlament države Queensland. Ali, već 2015. projekt je zaustavljen zbog velikog sudskog spora između vlade NR Kine i Palmera zato što je kineska tvrtka Citic Limited odbijala platiti nekoliko stotina milijuna dolara njegovoj tvrtki Mineralogy.
Skoro da nije bilo upućenije osobe u Australiji koja nije zaključila da je Palmer opet pokazao da je "klaun". Na glas ekscentrika ovaj čovjek je došao nizom ranijih, nekad i totalno šašavih projekata koji nikada nisu zaživjeli. 2010. osnovao je tvrtku Zeppelin international kako bi uveo turističke komercijalne letove letjelicama davno izbačenima iz upotrebe.
Od toga nije bilo ništa. Planirao je svoj veliki Jurassic Park u Queenslandu, čijim su projektiranim izgledom ljudi i iz struke i obični građani bili zgroženi. Srećom pa niti od toga nije bilo ništa. Rudarski tajkun nikla i ugljena, te turistički magnat u javnosti je upamćen i po tome što mu nije strano niti neplaćanje dugova radnicima i kreditorima.
Baš 5. kolovoza ove godine objavljeno je da ga je sud u Queenslandu prisilio da isplati svojim bivšim radnicima 66 milijuna dolara. O kakvoj organizaciji ličnosti je riječ konačan pečat daje njegova izjava iz 2013. kada se bunio da je on osobno meta urote Baracka Obame, CIA-e, Zaklade Rockefeller, Greenpeacea i još nekih, sve zato da se uništi rudarenje ugljena u Australiji.
Već reklamiraju krstarenja
Kakav god bio, za svoj Titanic II proglasio je da se projekt nastavlja čim je 2017. godine dobio parnicu protiv kineske tvrtke i čim mu je bilo isplaćeno brdo australskih dolara koliko je zahtijevao. Tvrtku koju je osnovao kako bi vodila taj projekt nazvao je Blue Star Line, sasvim jasno po tvrtki koja je vodila originalni Titanic 1912., a koja se zvala White Star Line.
"Blue Star Line stvorit će izvorno iskustvo Titanica tako što će putnicima ponuditi brod koji će imati iste interijere i kabine kakvi su bili na originalnom plovilu, pri čemu će ugraditi i moderne sigurnosne procedure, sustave navigacije i tehnologije 21. stoljeća za najvišu razinu luksuza", stoji u jednom od priopćenja.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Titanic je potonuo zbog nebrige i zarade.
to se piše 900 puta dosadili su, santa leda i bum