Life
1241 prikaza

Utrka za vremenom je epidemija koja nas ubija

Satovi i vrijeme
Matteo Ianeselli
Do početka 20. stoljeća Švicarska je izvozila više od sedam milijuna satova, a iz godine u godinu satova je bilo sve više

Vrijeme je ono što svi žele, ali i ono što koristimo na najgori način, riječi su to jednog filozofa iz 17. stoljeća koje možda i na najbolji način opisuju onu našu vječnu borbu - s vremenom. Sa satima, minutama i sekundama, kašnjenjem, hvatanjem tog djelića vremena kojeg možda još imamo na raspolaganju, ili bi voljeli imati. Samo da obavim još nešto, pa nakon toga još i ono drugo, u ovih pet minuta koliko imam prije vlaka, autobusa, tramvaja ili bilo čega drugog. 

I čini se kao da nikada nismo tu, u ovom trenutku, nego uvijek trčimo i gledamo prema onome što nas očekuje. To je fenomen modernog društva i 21. stoljeća, i čini se da smo u tom svijetu zarobljeni, a naši su tamničari - satovi. 

Kad se okrenete oko sebe teško da negdje nećete vidjeti vrijeme, sat u nekom obliku. Bio to zidni sat, sat na računalu, na mobitelu, ili onaj tradicionalni ručni sat. Tijekom povijesti i diljem različitih kultura ljudi su razvili niz načina na koji bi pratili vrijeme, bili su to sunčani satovi, jedan od prvih, izumljen prije oko 5000 godina u Egiptu. Oduvijek je bilo važno znati koliko je sati, znati vrijeme. Bila je to prednost koja je članovima određene zajednice omogućila da koordiniraju svoje aktivnosti i ostvaruju svoje ciljeve. 

Važnu ulogu u označavanju vremena imala je i crkva, pa je tako zvonjava zvona građanima služila i kao odrednica trenutka njihovog dana, po zvonjavi su planirali i obavljali neke svoje obaveze, piše CNN. 

Satovi i vrijeme Iritantna navika Life Stotine razloga zbog kojih neki ljudi stalno kasne

Vrijeme se u javnim prostorima počelo prikazivati izumom mehaničkih satova tijekom 14. stoljeća, i tako je postalo točka oko koje se vrtjela i organizacija društvenog života. U 18. stoljeću eksplodirala je izrada različitih, personaliziranih uređaja, tj. satova. Do kraja 18. stoljeća na svjetskoj razini proizvodilo se oko 400.000 satova. Vrijeme je tada postalo 'prijenosno' a bogati pojedinci su svoje osobne satove prilagođavali po onim javnim, pa tako imali puno veće znanje o vremenu. Razvila se i potreba gledanja u sat, i praćenja vremena. 

Tijekom 19. stoljeća navika praćenja vremena postala je opsesija. Niz je faktora doprinijelo razvoju ovog fenomena, među kojima i razvoj industrije, te novih oblika transporta i komunikacije. Uvelike je potrebi da se brinemo o vremenu i organizaciji našeg života s njim doprinio i razvoj željeznice, te voznog reda. Tijekom 19. stoljeća razvila se i potreba za standardiziranjem vremena na globalnoj razini. Vrijeme se tako više nije određivalo lokalno, u svakom gradu ili selu, po položaju sunca, već po specifičnim lokacijama, kao što je u britanski Greenwich, koji je postao referentna točka za svjetske vremenske zone. 

Do početka 20. stoljeća Švicarska je izvozila više od sedam milijuna satova, a iz godine u godinu satova je bilo sve više i više. Vrijeme je postalo sve potrebnije i važnije. Tako je i točnost postala oznaka modernog društva. Oni koji su se takvoj standardizaciji odupirali, i vrijeme doživljavali nebitnim, smatrali su se zaostalima. Dok su se vodile rasprave o njegovoj važnosti, vrijeme je gotovo neprimjetno postalo i dodatni izvor anksioznosti. 1881. godine američki neurolog George Beard "vrijeme i satove" uvrstio je u uzročnike onoga što je opisao epidemijom "nervoze". 

"Prisilili su nas da budemo na vrijeme i razvili naviku gledanja određenog trenutka, kako ne bi kasnili na vlakove ili na sastanke", napisao je. 

Vrijeme, ilustracija Preskočiti dan Znanost Nismo daleko od toga da ćemo uspjeti zamrznuti vrijeme

Početkom 20. stoljeća njemački povjesničar Karl Lamprecht detektirao je poveznicu između zabrinutosti oko točnosti i razvijene, gotovo patološke "razdražljivosti". Moderno društvo tada je, kao što to čini i danas, postalo ovisno o univerzalnoj potrebi da bude "na vrijeme", da bude precizno i točno. 

"Da svi satovi u Berlinu slučajno krenu pogrešno u različitim trenucima, cijeli ekonomski i komercijalni život neko će vrijeme biti uništen", napisao je Georg Simmel 1903. godine. 

Vremenom i našom potrebom za istim, ali i životom koji se oko tih dragocjenih sati vrti, bavi se i instalacija The Clock Christiana Marclaya, prikazana u londonskoj galeriji Tate Modern. Njegovo djelo proputovalo je svijetom, i ponaša se poput sata koji radi 24 sata na dan. Instalacija priča priču o obrascu ponašanja u načinu na koji trošimo svoje vrijeme, i onome što najčešće radimo uvijek u isto vrijeme. Vrijeme nas povezuje, ali i razdvaja, ta činjenica koliko god banalno zvuči, zapravo nam je pokazatelj koliko nam je vrijeme dragocjeno, možda i zbog sekundi ili minuta koje nestaju, odlaze u zaborav, i naše potrebe da s njim živimo, onako kako nama odgovara. 

Precizan sat i naše poznavanje vremena pokazuje i koliko smo prisutni u tom trenutku, no također nas pozicionira među događaje i interakcije, poziva nas da gledamo u budućnost, sa uzbuđenjem, apatijom ili anksioznošću, ovisno o onome što nas čeka, ili što smo ostavili iza sebe. 

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.