Ljudi su jako loši proroci iako smo iznimni vješti u konstrukciji priča o našim prijašnjim iskustvima. Traumatični trenuci urežu nam se u sjećanje, što nas poslije i oblikuje, oblikuje naš karakter. Svi imamo svoju priču o porijeklu, u kojoj nas obavija tama, prije nego se pojavi trag svjetlosti. Neki dijelovi su proizvod naše mašte, ostali su u potpunosti stvarni.
U Los Angeles se Michelle LeClair preselila sa svojom majkom i očuhom iz Oklahome. Znala je samo nekoliko ljudi. Nije znala kako protumačiti poljubac kojeg je podijelila sa svojom najboljom prijateljicom, u srednjoj školi, pa jednostavno nije o tome pričala. Bio je to kraj 80-ih, a bez obzira koliko je Kalifornija bila napredna, o homoseksualnosti se nije javno govorilo. Zato je šutnja bila najbolji odgovor.
Iako krštena u episkopalnoj crkvi, LeClair nije bila posebno religiozna, njezina majka bila je više nešto poput vječitog tragača nego štovatelja. Što se ubrzo promijenilo. Ona i njezina majka u to vrijeme popularnost Beverly Hillsa 90210 samo su se pokušavale uklopiti.
Danas se možemo pitati kako je netko mogao biti zaluđen scijentologijom, povjerovati u njihove ideje, no tada se tome nije bilo lako oduprijeti. Njezina majka dobila je posao u Sterling Management, što ih je tada dovelo do crkve.
"U to su vrijeme promovirali savjetodavne tečajeve za liječnike i tako predavanja L.Ron Hubbarda uključili u posao. U to vrijeme moja majka nije znala tko je on ni što je scijentologija", rekla je LeClair.
Njezina majka prolazila je kroz svoj četvrti razvod, njezin posljednji bivši suprug scijentologiju je nazvao kultom, i zajednica je bila uz nju. Tada je Michelle pogodio strah od automobila zbog prometne nesreće. Njezini snovi o odlasku na studiji u Pariz bili su ugroženi njezinim paralizirajućim strahom od automobila.
Njezina priča možda je počela u trenutku dok je bila u bolnici, dok se o njoj brinuo njihov svećenik, ili kasnije dok ju je primio u svom prljavom apartmanu. Njezina majka rekla joj je da zanemari njegovu lošu haljinu i prljavo okruženje. Učili su ih, indoktrinirali, idejom kako se protiv tijela treba boriti, a ne štovati ga i zato je trebalo zanemariti kritičko oko. Haljina i dom nisu bili prava priroda Thetana. Uz to, on je bio topla i brižna osoba. Fokusiraj se na to, bile su njezine riječi, piše Big Think.
"Sjećam se da sam sjedila s njim, jako nervozna dok sam gledala jako čudne limenke s elektrodama na njemu. Mislila sam kako može primijetiti moju nervozu u tom njegovom malom prljavom uredu, no on me samo gledao s tim ljubaznim očima i rekao: Reci mi o problemu kojeg imaš. Toliko sam htjela razgovarati. Rekla sam mu: Bojim se i ne znam što ću napraviti sa svojim životom. Sada se bojim svega. I ne znam zašto mi se dogodila prometna nesreća u kojoj sam zamalo poginula, i ne znam zašto sada sjedim s tobom ovdje. Njegovi odgovori bili su ti da mi vjerujemo u scijentologiji kako se sve, sve nesreće i bolesti događaju u trenucima dok imate nekoga u životu tko vas guši, tko vam zabranjuje da radite ono što želite u životu", rekla je.
I tada s pojavilo svjetlo. No ne baš zapravo.
Bila je skoro izopćena kada je priznala da je lezbijka. Polako ispiranje mozga i indoktrinacija preuzeleli su kontrolu i u njezinoj glavi. Majka joj je platila prvih nekoliko tretmana, uključujući i onaj kao poklon za 19. rođendan. No i sama je jako puno uložila u svoju 'vjeru', a tijekom desetljeća iznos se popeo na oko pet milijuna dolara.
Njihov odgovor na njezinu seksualnost činio se više poput voajerizma nego teoloških rasprava.
"Htjeli su čuti svaki detalj, svaki detalj mojih misli, detalje mojih fantazija i jesam li ih ikada ostvarila. Tada sam im ispričala kako sa razmijenila topli poljubac sa jednom od svojih najboljih prijateljica u srednjoj školi i htjeli su znati i detalje toga", prisjeća se.
Svoj su stav već o tome imali, njihov odjel za etiku slijedio je pisanja Hubbarda koji je u Dianeticsu napisao kako je lezbijstvo odgovorno za propast društva, u istoj kategoriji kao što su i seksualne perverzije i sodomija. Na njegovoj izmišljenoj emocionalnoj skali kojom ocijenjuje ljude, homoseksualci su smješteni među bolesne i kriminalce.
Koliko netko može tako živjeti? Možda netko može cijeli život, no ne i LeClair. Bila je u višem upravljanju u jednom trenutku, u poslovnom partnerstvu sa Kirstie Alley, 'glasnogovornicom' Toma i Katie.
Kako bi prikrila da je gay udala se za muškarca koji ju je zlostavljao. U tom je braku dobila sina. Zatim je posvojila kćer Afroamerikanku Savannah, što ga je razbjesnilo. Njezini blizanci nastali su prilikom njegova silovanja, za što joj je rečeno da je bila njezin greška.
Povod za ovaj razgovor bilo je predsjedničko izrugivanje žene koja je čekala desetljećima da prizna silovanje, a on unatoč tome što je i sam optužen za zlostavljanje, nikada se sa takvim pričama nije suočio. Njemu se nikada neće reći da je to sve njegova greška, ili vjerovati ako je.
"Poanta svega toga što mi se događalo je da je to bila moja greška. To je moja greška i to vas vrati u trenutak u kojem čitate citate i mislite ja sam loša osoba. Dobro, bit ću bolja supruga, ovaj ću put pokušati. I to prekinete, što vam može reći i svaka žrtva, kako bi preživjeli morate tako napraviti", rekla je.
Dotaknulo se i pitanja suđenja Brettu Kavanaughu i optužbi protiv njega. Spomenuo se i primjer onih koji su branili suca, žena, i doživljaja njega kao žrtve.
"Žao mi je njih. Mislim da je tu bilo prisutno ispiranje mozga od načina na koji su odgajane. Ne znam tko ih je naučio da će dečki biti dečki, najvjerojatnije njihovi roditelji. I to mi je jako tužno jer imam trojicu sinova koje volim svim svojim srcem, no na svakodnevnoj bazi ih podsjećam kako moraju biti nježni i ljubazni prema ženama, ne samo prem njima već i prema svakom ljudskom biću. I da nikakvo nasilje nikada nije dobro", rekla je.
I kao što mnogi primjeri pokazuju nema kraja, zatvaranja, samo nastavak. I promjena. Tijekom svog braka bez ljubavi, LeClair je na zabavi u susjedstvu sjedila preko puta lezbijskog para. Nekako je zaboravila što ju okružuje. Provela je večer razgovarajući o tome kako je biti Južnjakinja u Kaliforniji s jednom od tih žena. I pao joj je kamen sa srca, to nije bilo seksualno devijantno ponašanje. Iako nisu bile godinama u kontaktu, sada su beskrajno zaljubljene.
O svom je životu napisala knjigu, memoare Perfectly Clear: Escaping Scientology and Fighting for the Woman I Love.
Ono što iznenađuje kod ove žene koja je prošla fizičko i emocionalno zlostavljanje, nasilje, silovanje, bankrot i nadzor crkve, je što nikada ne podiže glas, ili ne priča negativno. Svaku je nesreću pretvorila u pobjedu. Uspjela je ostvariti najteži zadatak s kojim se suoči žrtva traumatskog iskustva: prekrojila je svoju priču, izmjenila život.
I zato joj je postavljeno pitanje, da li scijentolozi i zapravo vjeruju u Thetan. Njezin odgovor na pitanje bio je jasan, Da, no isto tako je jasno kako ona nije više dio njih.
"To zvuči jebeno ludo i totano je. No kad sjedite tamo i prošli ste godine tih puteva, životnih priča i situacija, ne zvuči čudno kada vam za objašnjenje daju to. I tada morate pripremiti 50.000 kako bi se riješili svih loših bića koji su bili za vas zakačeni. Da mnogi scijentolozi vjeruju to, da, da, da. A ja vas uvjeravam kako ja ni djeliću toga danas više ne vjerujem", naglasila je.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Ili prevedeno: "Znajući da puno ljudi čita samo naslove, mi, urednici ovog ljevičarsko degenerk pamfleta ćemo u vas obmanjivati u naslovima". Gamad vam neće staviti "scijentološka crkva". Jer naravno, kad se kod nas kaže crkva, misli se na scijentološku.