Life
8763 prikaza

Što je izazvalo najgoru avionsku nesreću svih vremena?

Zrakoplovna nesreća na Tenerifima
Wikipedia
Katastrofa se mogla izbjeći u posljednji tren, ali brojne greške sa svih strana su dovele do nezamislive tragedije

Zahvaljujući čitavom spletu okolnosti jedan mali otok postao je mjesto na kojem se dogodila najsmrtonosnija avionska nesreća svih vremena. Prije 42 godine, svijet je šokirala informacija o dva putnička zrakoplova koji su se sudarili u zračnoj luci na Tenerifima u Španjolskoj.

Dva Boeinga 747, jedan KLM-ov, a drugi PanAmov, sudarili su se na pisti u nesreći u kojoj su poginula 583 putnika i člana posade. I dan dana se ovo smatra najsmrtonosnijom nesrećom svih vremena.

Za razliku od nedavnih nesreća Lion Aira i Ethiopian Airlines čiji su uzrok kvarovi na letjelicama, za nesreću na Tenerifima može se okriviti ljudski faktor, ali ponajviše loša sreća. Nijedan od ta dva zrakoplova nije trebao biti u toj zračnoj luci tog 27. ožujka 1977. godine. PanAm je doletio iz Lon Angelesa preko New York,a a nizozemski KLM iz Amsterdama, a oba zrakoplova putovala su na Gran Canariju, drugi Kanarski otok.

Međutim, zbog bombe u zračnoj luci su preusmjereni na mirnu regionalnu zračnu luku na Tenerifima. 

PanAm je bio spreman za polijetanje, ali ispred njega se nalazio KLM kojeg je trebalo dopuniti gorivom. Dok se zrakoplov napunio gorivom, na aerodrom se spustila gusta magla. Kao što je pilot Patrick Smith napisao u svojoj analizi katastrofe, da je PanAm poletio čim je bio spreman, ništa se ne bi dogodilo.

Loše vrijeme je značilo da zrakoplovi nisu mogli vidjeti jedan drugoga, kontrolni toranj nije vidio zrakoplove, a tada nisu imali ni radar za praćenje zrakoplova na tlu. Još jedna komplikacija bila je gužva na aerodromu pa je prekinut pristup pisti 30 koju su zrakoplovi koristili za odlazak. Dok su oba zrakoplova išla niz pistu spremajući se na odlazak, KLM je bio ispred dok je PanAm zaostajao. KLM je stigao do kraja piste i okrenuo se, čekajući dozvolu za polijetanje. PanAm je trebao prijeći na lijevu pistu, tako da je prva slobodna za KLM-ovo polijetanje.

Barem je bio takav plan. 

Dok je KLM-ov zrakoplov bio na kraju piste 30 čekajući polijetanje, piloti PanAma propustili su skretanje za lijevu pistu. Mogli su koristiti iduće skretanje, ali to znači da bi dulje vremena proveli na pisti. I čišćenje piste je treajalo dulje nego inače. Piloti KLM-a su sve ove informacije zamijenili odobrenjem za polijetanje. Kao što je Smith u svojoj knjizi pojasnio, komunikacija se tada odvijala putem dvosmjernih VHF radio-stanica, a dva prijenosa poslana istovremeno su se poništavala što je dovodilo do pogrešnih poruka. Posada PanAma i kontrola prometa znali su da je PanAm još uvijek na pisti, ali posadi KLM-a to nisu mogli dojaviti. 

Tek kad je mlaz KLM-a krenuo niz pistu prema PanAmu, posada je shvatila što se događa. Kapetan PanAma Victor Grubbs uzviknuo je: "Eno ga! Pogledaj ga! Prokletstvo, kučkin sin ide ravno na nas". Samo trenutak kasnije su dva moćna mlažnjaka sudarila se u katastrofalnoj nesreći. Donji dio KLM-a i motori udarili su u vrh PanAma otrgnuvši vrh trupa. KLM je zastao, otkotrljao se, udario u zemlju i klizao. Zbog punog rezervoara goriva ubrzo se pretvorio u vatrenu kuglu koja je gorjela satima. 

"Kad nas je pogodio, bio je to vrlo mekan udarac", rekao je za BBC kopilot Robert Bragg koji je preživio udarac i umro 2017. godine. "Onda sam podignuo glavu i vidio da je nestao nos aviona".

Oba zrakoplova su uništena, a svih 248 putnika i članova posade KLM-a je poginulo, zajedno s 335 putnika i posade PanAma. Nesreću je preživjela 61 osoba, svi s PanAmovog leta, uključujući pilota i kopilota. 

Nakon međunarodne istrage ustanovljeno je da je uzrok nesreće bio pokušaj kapetana KLM-a da poleti bez odobrenja. Uz to bilo je i još uzroka koji su doprinijeli – magla, smetnje u radio-signalu, upotreba dvosmislenih fraza, činjenica da Pan Am nije napustio pistu i da je aerodrom preplavljen velikim avionima. 

Tako je ova nesreća dovela do razvoja tzv. zrakoplovnog engleskog jezika koji koriste svi piloti i kontrolori zračnog prometa širom svijeta. Stoga „OK“ i „Roger“ više nisu dovoljne riječi za potvrdu, pa su tako fraze proširene i piloti moraju potvrditi da su pročitali i čuli poruku.

(B92)

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.