Life
12563 prikaza

Srpski koljač: Seksualno se iživljavao na mrtvim žrtvama

Mlada djevojka koju nasilno drži muškarac
Thinkstock
Neviđeno svirepi zločin potresao je čitavu bivšu Jugoslaviju, a u zločinu je stradala cijela jedna obitelj

U narednim danima Express.hr donosi feljton o najgorim jugoslavenskim ubojicama. Četvrti nastavak je priča o srpskom ubojici Đorđu Adamoviću.


Đorđe K. Adamović i Đorde N. Adamović nisu bili ni rod ni pomozi bog, opisao ih je u knjizi o jugloslavenskim ubojicama Marko Lopušina. Obojica su sedamdesetih i osamdesetih godina živjeli u Boru, obojica su kao bravari radili u Rudniku bakra i obojica su bili zaljubljeni u golubove. Prvog su zvali jednostavno Ćosa, a drugog Doka.

Ćosa je bio Paraćinac, ali je odrastao u Boru. I otac mu je bio rudar. U gradu bakra završio je industrijsku školu i prvi put sišao u „Jamu”. Vrijedan, vremenom je postao predradnik i cijenjeni majstor za pneumatsku opremu za bušenje. Ćosa je još u srednjoj školi počeo zabavljati se s Miroslavom. Kada se i ona kao rudarski tehničar zaposlila u nabavnoj službi Rudnika, vjenčali su se i dobili dvoje lijepe djece: Sašu i Anetu. 

Obitelj Đorđa K. Adamovića živjela je u ulici Đorđa Andrejevića-Kuna, broj 13. Početkom 1985, trebalo je da se usele u novi stan, ali to nisu doživjeli. Ljudi su cijenili ovu familiju zbog fine i bistre djece, vrijedne i načitane majke i ljubaznog oca. Doduše, Ćosa je znao biti neugodan kad popije. Ipak, bio je poznatiji kao osnivač Udruženja golubara, nego kao ljubitelj alkohola. 

Djevojka plače BOLESNO Life Užas vjerskih vođa: Muškarce uče kako zlostavljati djevojčice

Đorđe N. Adamović bio je čovjek na lošem glasu. Od četrdeset tri godine života, više od deset je proveo iza rešetaka. Osuđivan je šest puta: zbog dva silovanja, jednog pokušaja silovanja, bludne radnje i napada na milicionara. Svojevremeno je osumnjičen i za ubojstvo djevojke Jasne Đurić. Bio je bravar, ali je više zarađivao kao koljač prasića i svinja. 

Svojom rukom je napravio alat i noževe za klanje. Strog, svadljiv, drzak, sklon tučama i ekstravagantnom oblačenju šalova i rukavica kad im vrijeme nije, dobio je nadimak Ludi. Nisu ga voljeli, ali se on trudio biti primijećen. Ni rođaci ga nisu baš voljeli. 

Njegov otac Nikodije, sedamdesetogodišnji topioničar, rekao je jednom za svog sina da je pokvaren! Priča se da su golubovi spojili Đorđa K. Adamovića i Đorđa N. Adamovića. Doka je, kao i mnogi drugi golubari, dolazio vidjeti čuveno Ćosino jato od stotinu visokoletača. Uz pomoć Ćose i njegovog brata, Doka je krajem sedamdesetih upoznao lijepu Paraćinku Slađanu sa kojom je neko vrijeme, i pored prosvjeda njenih roditelja, živio u svom stanu. 

Đorđe K. Adamović je htio i na taj način pomoći svom imenjaku, jer je primijetio da ga ljudi izbjegavaju. Prihvatio ga je kao prijatelja, ali mu je Đorđe N. Adamović uzvratio vrlo ružno. Jedne noći ubacio se u Ćosin golubarnik. Epilog je bio tužan: ptice podavljene, a Đokina zavist nahranjena. Međutim, kada je nakon uhićenja i optužbe za ubojstvo Slađana napustila svog nevjenčanog muža, Đorđe N. Adamović je za ovaj svoj životni gaf počeo javno teretiti svog imenjaka.

Prijetio mu je batinama i smrću. Zbog toga su se i posvađali. U tom sukobu koji je trajao dvije godine, mnogi njihovi rođaci i poznanici iz Bora vide razloge za tragediju na pragu osamdeset pete u kojoj su dvojica golubara postali ubojica i žrtva. Porodica Đorđa K. Adamovića namjeravala je Novu godinu provesti u Paraćinu. Loše vrijeme, prava mećava, zadržalo ih je kod kuće, uz televizor. 

Ubojice koje nikada nisu pronađene Yu ubojice (1) Life Zagrebački davitelj uživao je u ubojstvima

Prvi dan novog ljeta, utorak, posvetili su gostima. Susjedi i prijatelji došli su Adamovićima poželjeti sve najbolje. Mala Aneta, učenica drugog razreda osnovne, rekla je te večeri da piše oproštajno pismo: „Ja sam lijepa djevojčica, puno volim brata i on mene...” 

Domaćin i gosti su zbog ovih riječi malo zašutjeli, ali im se dobro raspoloženje uz piće brzo vratilo. Ne želeći da u Novu godinu uđe sa mržnjom u srcu, Ćosa je pozvao i Doku u goste. Pomirili su se. Doka je čak svima i čestitao Novu godinu. Ćosa mu je u znak pažnje poklonio nekoliko golubova. I pored toga, Đorđe N. Adamović je vrlo brzo napustio kuću Đorđa K. Adamovića. 

Vratio se negdje poslije jedanaest kao krvnik. Nitko ga nije vidio kad je otvorio vrata sa pokvarenom bravom u stanu broj 20. Samo su susjedi čuli neku lupanje i vrisak. I ovog puta Đorđe N. Adamović se u stanu Đorđa K. Adamovića zadržao kratko. Taman toliko koliko traje smrt. Prema navodima optužnice, ubojica je nekim metalnim predmetom prvo nekoliko puta tresnuo po glavi usnulog domaćina, a zatim ga izbo nožem.

Domaćin je umro mlad, u trideset devetoj godini. Kada je krvnik ušao u spavaću sobu, Miroslava je kriknula. I ona je dobila udarac u glavu i nož u grudi. Desetogodišnji dječak Saša, kako kazuju posjekotine po rukama, pokušao je obraniti svoj život. Uzalud. Osmogodišnja Aneta prošla je još gore. Prvo je zlostavljana i potom ubijena. Uzrujan valjda ljudskom krvlju, ubojica je na kraju svoju seksualnu izopačenost iskazao i nad mrtvom majkom ove djece. 

Tekst je preuzet iz knjige Marka Lopušine "Najmisterioznije jugoslavenske ubojice"

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.