Life
884 prikaza

Splitske uspomene najvećeg Orsona Wellesa

Orson Welles u građaninu Kaneu
Public Domain
Asistent velikog redatelja progovara o tome kako je Welles često tratio svoj talent na krive stvari

Nekadašnji asistent kultnog filmaša napisao je memoare u kojima razotkriva kako je bilo raditi za genija koji je stvorio filmove poput "Građanin Kane" i koji je u filmu "Treći čovjek" utjelovio lik Harryja Limea. Dorian BondOrsonom Wellesom se krajem šezdesetih skitao i po Hrvatskoj koju je redatelj volio i kojoj se često vraćao. Osim što je film "The Trial", temeljen na Kafkinom "Procesu", snimio u Zagrebu Welles se u tadašnju Jugoslaviju vraćao i radi ljubavnice Oje Kodar s kojom je u izvanbračnoj vezi proveo gotovo dvadeset godina.

Bond je te 1968. godine bio 22-godišnji student režije kojem je posao Wellesovog asistenta pronašla redateljeva suradnica i tajnica Ann Rogers. Svijet u koji je Bond sasvim slučajno "uletio" bio je obilježen divljenjem karizmatičnom redatelju "većem od života" čiji je rad uvijek bio u sjeni njegovog prvog ostvarenja - "Građanina Kanea", filma kojeg se u školama i danas redovito proglašava "najboljim filmom svih vremena". Teret "Kanea" obilježio je Wellesa do kraja života.

"U luci Split malena je filmska ekipa radila na velikom jedrenjaku. Na palubi broda dočekao me i Orson Welles koji je još uvijek doslovno izgledao kao Charles Foster Kane, kao neki čarobnjak u crnom ogrtaču i dubokog glasa. S imenom Dorian St George Bond to moraš biti redatelj, zaurlao je na mene", napisao je Bond u knjizi "Me and Mr. Welles".

Sa mladim je suradnikom, prisjeća se Bond, odmah počeo razgovarati kao da se znaju već desetljećima, a Welles, koji je volio "tračati" dotakao se i drugih filmskih i kazališnih legendi.

Za kolegu Laurencea Oliviera rekao je "kako nije baš pametan".

"Fantastičan je glumac, ali poprilično šupalj u glavi, što je i u redu, ne trebaju glumci puno razmišljati, neka su samo prazne mašine", rekao je Welles o kazališnom i filmskom glumcu.

"Charlie Chaplin? Još jedno od čudovišta, njegov je seksualni nagon bio toliko pošemeren da me ne čudi da je Nabokov napisao "Lolitu" dok je stanovao kraj Chaplina u Švicarskoj", rekao je Welles o komičaru i redatelju.

Bond je zahvaljujući angažmanu kod Wellesa imao priliku i telefonirati s glumicom Marlene Dietrich.

"S onim mačkastim glasom uspjela me zavesti u dva razgovora", priznao je Dorian. Welles mu se, kaže, stalno radio toga rugao.

Nakon što su u šest dana dosnimili neke scene za Wellesov nikada dovršeni film "The Deep", redatelj je mlađahnome asistentu ponudio posao te da ga prati u Rim.

"Welles je otišao na put u Meksiko, a mene je montažer Renzo Lucidi u Rimu učio kako montirati film i pričao mi priče o Orsonu. O tome kako je kao bomba pao na Italiju, kako je organizirao politički nabijene presice, i po Rimu ganjao žene kao da je lud. Lucidi mi je rekao kako ću neviđeno mnogo od njega naučiti no na kraju ću ga morati i ostaviti ili će me povući sa sobom poput Titanika koji tone", prisjeća se Bond koji je na kraju tijekom karijere snimao reklame i surađivao s braćom Scott.

Bond se prisjeća kako je Welles bio temperamentan, kako je bacao stvari, urlao, kako je relativno malo jeo s obzirom na to da je bio golem, tako velik da se na jedvite jade "ugurao" u kombi kojem bi ga Bond vozio po gradu. 

Redatelj John Huston rekao je Wellesu kako se pisac Truman Capote užasno bojao upoznati Wellesa, a njemu nije bilo jasno zašto.

"Zašto? Zato jer si golem, pametan, britak i nemilosrdan", rekao mu je Huston, a Welles je na to odgovorio kako je on "poput plastelina u pravim rukama".

Jednom je pijan od konjaka u liftu ostao bez hlača koje su mu spuznule sve do gležnjeva, a dok ga je Bond pridržavao otvorila su se vrata i ugledale su ih dvije redovnice koje su pobjegle glavom bez obzira dok se on pokušao sabrati i doći do sobe.

U drugoj je anegdoti poludio od bijesa jer je konobar na njegovu tjesteninu naribao parmezan. Pred poslugom je Welles zapalio bunt novčanica i rekao "ovo je moglo biti vaše da vam usluga išta vrijedi". Sve se to odigralo u venecijanskom Harry's Baru gdje je Welles, baš kao i Hemingway, odlazio piti.

"Ova ruka koja te dodiruje Doriane, to je ruka koja je svojedobno dirala ruku Sarah Bernhardt, možeš li to zamisliti. A kad je ona bila mlada dotaknula je ruku Madame George, koja je bila ljubavnica Napoleona. Ti si samo tri dodira udaljen od Napoleona, i to ne zato jer je svijet malen već jer je povijest kratka", rekao je u jednom od pijanih govora veliki redatelj mlađem učeniku.

"Shvatio sam s vremenom da je taj genijalni pijanac uzimao brojne glupave uloge kako bi mogao održati određeni životni stil, plaćati troškove života za suprugu, kći i ljubavnicu. Da me netko pitao što je Welles trebao biti, ja bih mu rekao predsjednik SAD-a. Njegova inteligencija, šarm, i mudrost mogli su biti iskorišteni za nešto zaista pozitivno, a ne sve ove silne nedovršene projekte koji nikada nisu pokazali punu paletu njegovog genija", napisao je Bond koji je nakon godine dana dao otkaz. Welles ga je, očajan i isfrustriran jer više nema novaca, optužio da je neradnik.

"Nesretan sam radi vaše optužbe. Kao što znate za vas samo radio puno i pošteno, a već neko vrijeme sam frustriran. Vi ste kao veliko stablo koje pruža duboku sjenu i hlad nad sve oko njega, a meni treba sunca kako bih se razvijao, i zato smatram da je došlo vrijeme da se presadim negdje drugdje. Hvala vam za sve što ste učinili za mene u proteklih godinu dana, nikada to neću zaboraviti", napisao je Bond mentoru kojeg više nikada nije vidio.

"Važno je činiti. Budi i čini, a povijest će se pobrinuti za ostatak", među posljednjim je savjetima koje je redatelj dao mladome kolegi.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.