Life
6647 prikaza

Kapetan "Crvenog oktobra" je postojao i bježao je od - Rusa

Loc na crveni oktobar
Themoviedb.org
Komesar Sablin inspirirao se Potemkinom i Aurorom, a on je pak nadahnuo Clancyja i McTiernana

Akcijski film Johna McTiernana iz 1990. godine temelji se na knjizi Toma Clancyja iz 1984. godine. U filmu Sean Connery glumi sovjetskog kapetana podmornice koji želi prebjeći u Ameriku no slijedom događaja uzrokuje zbrku radi koje obje nacije vjeruju da su na početku nuklearnog sukoba.

Film i knjiga pak temeljene su na stvarnim događajima i pobuni na sovjetskoj podmornici Krivak koju je vodio Valerije Sablin, a odigrala se 1975. godine. No, Sablina nije kao Ramiusa (Connery) ponukalo neslaganje s vojnim planovima vrhuške, već ga je potaknulo nezadovoljstvo vladajućima i inspirirala pobuna na oklopnjači Potemkin 1905. godine u Odesi, čiji su akteri kasnije bili "kičma" Oktobarske revolucije.

Sablin, poznat kao idealist i čovjek koji je vjerovao u ideje revolucije, smatrao je da su sve što je Oktobarska revolucija postigla uništili birokrati na čelu s ultimativnim licemjerom - predsjednikom Leonidom Brežnjevim - u čije je doba korupcija bila na vrhuncu. Radnička je klasa propadala dok su se bezlični aparatčici bogatili.

No usprkos sve jačem nezadovoljstvu bilo je jasno da nema smisla buniti se i da nema druge opcije, osim one komunističke pa je Sablin htio biti vođa druge revolucije. Bio je obrazovani marksist-lenjinist, sin i unuk pomorskih kapetana koji je svoju ulogu političkog komesara odlučio upotrijebiti najbolje što je mogao. Kolege i suradnici opisivali su ga kao osobu koja "toliko prezire licemjerje da fizički nije u stanju lagati".

Na vojnom brodu na kojem je radio jedna od njegovih glavnih zaduženja bilo je držati predavanja mornarima o politici Sovjetskog Saveza. Uobičajena uloga komesara bila je da pronađe subverzivne elemente i djeluje kao KGB agent, no u ovom je slučaju upravo Sablin bio subverzivni element.

Sablin je posadi neprestano pričao priče o posadama koje su bile krijes koji je zapalio revoluciju - ona oklopnjače Potemkin iz 1905. godine, te broda Aurora iz 1917. koja je prva ispalila "ćorke" te time upozorila ostale u floti da je krenula revolucija. Posadi je često pirikazivao i Ejzenštejnovo remek-djelo iz 1925. godine, "Oklopnjaču Potemkin". Posada ga je, navodno, voljela mnogo više no kapetana Anatolija Putornija.

Iako je kroz predavanja imao sve više pobornika i dalje mu je trebao "momentum" da započne priču. Odlučio je iskoristiti 75. obljetnicu revolucije u zaljevu Rige na obali Baltika.

Oko sebe je okupio mornare koji su mu bili vjerni te su svrgnutog kapetana zaključali u potpalublju. Od 16 najviše rangiranih članova posade osam ih je podržavalo Sablina, a osam nije. Oni su neistomišljenike zatvorili u istu prostoriju s kapetanom, no jedan je uspio pobjeći te obavijestiti zapovjedništvo o Sablinovom naumu. 

Sablin je bio prisiljen brzo reagirati. Odlučio je otploviti do Sankt Peterburga (tada Lenjingrada) i tamo, baš kao i 1917. ponukati građane i vojnike da nastave Oktobarsku revoluciju. Bio je prisiljen proći nedalekog švedskog otoka Gotland radi čega su mnogi smatrali da je riječ o prebjegu.

Sablin je planirao emitirati govor koji bi uključivao osvrt na brojne teme koje su se između građana već dugo spominjale - da su tekovine Revolucije i djedovina u opasnosti, da su vladajući korumpirani, ogrezli u demagogiju, laži, te da su ideali komunizma odbačeni. Radio-operater se tako uplašio da je govor pušten samo na frekvenciji mornarice tako da ga uopće nisu čuli građani.

Vodstvo u Moskvi bilo je užasnuto, i tražili su da se brod zarobi ili potopi. Sablina su, vrlo filmski, pratili bombarderi i drugi brodovi. Vođa pobune pozvao je pilote da mu se pridruže, što se zaista i dogodilo, piloti na kraju nisu mogli pucati na svog druga. Mnogi su počeli vjerovati da su zaista svjedoci druge revolucije.

Valerij Sablin | Author: Wikipedia Wikipedia
Kada je poslana druga eskadrila uvjerili su ih kako Sablin zapravo bježi u Švedsku. Oni su uspjeli oštetiti brod, što je natjeralo mnoge mornare da shvate kako je revolucija - propala. Jedan od pobunjenika pustio je kapetana i njegove ljude iz potpalublja. Kapetan Putornij Sablina je upucao u koljeno te tako preuzeo kontrolu.

Sablinu se sudilo za veleizdaju te poticanje na pobunu. Osuđen je na smrt usprkos tome što je kazna za pobunu u Sovjetskom Savezu bila 15 godina u zatvoru. Smaknut je 03. kolovoza 1976. i o tome se nije smjelo pričati, no cijeli je skandal izašao u javnost nakon propasti Sovjetskog Saveza. Mornari koji su ga podržali dobili su formalni oprost, a zauzvrat su potpisali "zakletvu o tajnosti".

Za razliku od fiktivnog Ramiusa čija savjest nije mogla podnijeti ideju nuklearnog napada i koji na kraju zaista pobjegne u Ameriku, Sablin je pokušaj druge revolucije platio glavom.

"Vjeruj da će te povijest suditi pošteno i da se nikada nećeš sramiti što je tvoj otac učinio. Niti slučajno nikada nemoj postati jedan od onih ljudi koji kritiziraju no nikada nemaju hrabrosti sami nešto učiniti. Takvi su ljudi licemjeri - slabi i bezvrijedni ljudi koji nemaju snage uskladiti svoja vjerovanja sa svojim postupcima. Želim ti hrabrost dragi. Budi snažan i vjeruj da je život prekrasan, razmišljaj pozitivno i vjeruj da će Revolucija uvijek pobijediti", napisao je Sablin u pismu sinu.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.