Life
31841 prikaza

5 godina na pustom otoku, noću ga grizle stotine štakora

Pusti otok
1/4
Getty
Bio je jedini pobunjenik na trgovačkom brodu, posvađao se s kapetanom, pa je radije ostao sam na nepoznatom terenu

Priča o Robinsonu Crusoeu, opisana u epskom avanturističkom romanu Daniela Defoea, klasik je engleske književnosti. Ova bezvremenska priča govori o čovjeku koji je doživio brodolom, te živio na napuštenom otoku i, o njegovoj borbi za opstanak sve dok se ne upozna i sprijatelji s lokalnim stanovnikom, koji se zove Petko.

Defoeovo djelo dobilo je mnoštvo televizijskih i filmskih adaptacija, a roman je i dalje klasik za nove generacije čitatelja. Međutim, malo je čitatelja shvatilo da je priča o Robinsonu Crusoeu zapravo inspirirana istinitim događajima.

U listopadu 1704., vješti škotski navigator Alexander Selkirk našao se sam na napuštenom otoku, 418 milja od obale Čilea.

Poon Lim SAM NA PUČINI Life Preživio 133 dana oceana na drvenoj splavi

Međutim, on nije bio nesretna žrtva brodoloma, nego neuspješni pobunjenik koji je po vlastitoj odluci otišao na napušteni otok koji se do prije 50-ak godina zvao Mas a Tierra, a tada su ga čileanske vlasti preimenovale prema glavnom istoimenog slavnog Defoeovog romana. Selkirk je bio usijana glava koja je razvila uspješnu karijeru u Južnoj Americi, pljačkajući španjolske brodove ploveći na trgovačkom naoružanom brodu 'Cinque Ports'.

Prema biografu Robertu Kraskeu, to je bio jedan od mnogih naoružanih trgovačkih brodova ovlaštenih da napada i pljačka španjolske brodove  i naselja u Americi. Uvjeti na brodu često su bili vrlo jadni, a brodovi poput 'Cinque Ports' često su bili puni raznih bolesti i nedostajala im je odgovarajuća hrana i voda.

Robinson Crusoe | Author: Wikimedia Commons Wikimedia Commons
U rujnu 1704. mladi kapetan luke Cinque zaustavio se u arhipelagu Juan Fernández na obali Čilea kako bi mu omogućio vrijeme za odmor i punjenje gorivom. Selkirk je vjerovao da brod nije sposoban za plovidbu, te je htio otati u luci stati dovoljno dugo da izvrši velike popravke. Kad je kapetan Stradling odbio, Selkirk je izjavio da bi radije ostao na jednom od otoka nego da se vrati na truli brod. 

Njih dvojica nikad se nisu vidjeli oči u oči, pa je mladi kapetan iskoristio ovu priliku da se oslobodi neugodnog člana posade kjoi je  bio spreman otići. Selkirk je to rekao vjerujući da će i ostatak posade stati na njegovu stranu, no to se nije dogodilo i ni jedan mornar ga nije podržao. Dok su Stradling i posada veslali natrag do broda, Selkirk je ostao stajati u moru, moleći kapetana da ga vrati. Njegovo kajanje došlo je prekasno, a Selkirk je ostao sam sa puškom, sjekirom, loncem za kuhanje i nožem, posteljinom i Biblijom.

Prema 'Smithsonian Magazinu', prvi mjeseci na otoku bili su zastrašujuće iskustvo. Zvukovi čudnih, zastrašujućih bića (tuljani) zavijali su i urlali u noći, pa se nije mogao ni naspavati. Osim toga, Selkirk je kasnije opisao stotine gladnih štakora koji su dolazili i grickali mu noge dok je spavao. Međutim, ubrzo je naučio kako preživjeti i sagradio je dvije kolibe od drva koje je pronašao na otoku. Naučio je i loviti ribu abine s drvom koje je uzeo s otoka. Uspio je loviti ribu, ponajviše velike rakove kojih je bilo u izobilju.

Počeo je loviti i koze, kuhati gulaš, začinjen crnim paprom koji je rastao na otoku. Selkirk nije bio posve sam. Španjolski su brodovi povremeno posjećivali arhipelag, ali ons se sakrivao jer su bili poznati po tome što bi mučili svoje zatvorenike. Prema Kaskeu, jednom je zamalo izbjegao hvatanje skrivajući se u krošnjama drveća, dok su španjolski mornari čavrljali i urinirali točno ispod njega.

Avijatičarka rekorderka Amelia Earhart Misterija nestanka Life "Čuli su da zove pomoć, ali je nisu ozbiljno shvatili"

Vrijeme samoće na otoku dalo mu je i mnogo mogućnosti za razmišljanje. Naučio je kontrolirati svoj bijes i žestoki temperament i počeo se radovati svakom trenutku svog života. Svaki je dan bio trijumf preživljavanja i njegova je zahvalnost počela rasti kad je ponovno otkrio svoju vjeru.

Naposljetku, 2. veljače 1709. Selkirk je ugledao britanski brod, a posada je došla na obalu i spasila ga. Kapetan broda, Woodes Rogers, kasnije je opisao Selkirkov izgled kad ga je našao. Lice mu je bilo gotovo sasvim obraslo u neposlušnu bradu, bio je odjeven u životinjsku kožu i skoro je zaboravio razgovarati zbog godina provedenih u samoći.  

Selkirk je otkrio da je priznao da je samovoljno napustio brod 'Cinque Ports' koji je ubrzo nakon isplovljavanja potonuo kraj obale Perua, a većina posade izgubila se na moru ili završila u španjolskom zatvoru.

Po povratku u Englesku, Selkirk uživao je u osrednjoj slavi, a njegova je priča naposljetku potaknula Daniela Defoea da napiše 'Robinsona Crusoe'. Vratio se u Škotsku međutim, nije se mogao smiriti pa se desetak godina kasnije opet vratio na brod. Smireni život bez problema činio mu se besmislenim. 

  • crap.hr 13:16 19.Siječanj 2019.

    Koja to razina gluposti mora biti kod ovih, pa da se napiše kako je brod zastao kako bi mu "omogućio odmor i punjenje gorivom"? Gorivom?? 1704.??? Očito, glupost i nepismenost ovdje je nepregledna, poput Pacifika...

  • BESTpartizan 19:33 18.Siječanj 2019.

    to i je život pust otok valovi, palme.svima nam to treba