Za razliku od glumaca, njoj je najvažnija kostimska generalka, a ne premijera, jer se tad vidi "štima li sve". I tad, vozeći se biciklom kući s generalke, uvijek plače. "Niz lice mi cure suze radosti, olakšanja i zadovoljstva, ali i suze tuge zbog toga jer je gotovo", kaže Marita Ćopo. U kazališnim krugovima poznata je kao vrlo štedljiva kostimografkinja, koja ne voli trošiti novac. Nastoji da mali budžet ne utječe na njezinu kreativnost i konačnu varijantu kostima.
Primjerice, kostimografija za "Orlanda" na Dubrovačkim ljetnim igrama stajala je tek pet tisuća kuna, dok je za odlično osmišljene kostime predstave "Zločin i kazna" Zlatka Svibena, koja je na festivalu u Užicama dobila čak sedam nagrada, između ostalih i za kostimografiju, potrošila 20 tisuća kuna. Doduše, kod kuće čuva fundus raznih kostima i detalja, pa uvijek "doda i nešto svoje". Također je znaju kao osobu koja više voli šivati nego kupovati. "Ne možeš biti kostimograf ako ne znaš šivati", poručuje.
Što sama nosi? "Nema šanse da odjenem nešto samo zato što je trendy!", rezolutno kaže Marita Ćopo objašnjavajući da se voli odijevati eklektično, u bojama, preferira udobnu odjeću i obožava cipele, a kupuje samo ono što joj se sviđa, često i na Hreliću i u second-hand dućanima.
Politika? "Zaista ne bih željela iznositi svoje mišljenje o tome u javnosti. Mogu samo reći da ne mogu prihvatiti ni Thompsona, ni uzrečicu 'od stoljeća sedmog', ni pozdrav 'Za dom spremni!', a ni ustašku ikonografiju na koncertima. To stvarno ne razumijem", naglašava Marita Ćopo.
Slaže li se s promjenom naziva Trga maršala Tita u Zagrebu? "Ja očito živim u nekom svojem naivnom svijetu i ne mogu razumjeti da netko može potrošiti toliko energije na promjenu ploče! Razumijem povijesne konotacije tog čina i što promjena imena tog trga podrazumijeva u hrvatskom društvu, ali smatram da danas u 21. stoljeću u Hrvatskoj postoji mnogo bitnijih problema od imena jednog trga.
Pitam se zašto Hasanbegović ne utroši više svoje energije u nešto kontruktivniije i važnije od te inicijative? Također ne razumijem to vječno potezanje pitanja oko ustaša i partizana. Mislim da je važnije otvoriti radna mjesta te sagraditi vrtiće, škole i bolnice, usvojiti djecu, pomoći onima koji skupljaju boce po kantama te rješavati socijalne, ekološke i ine probleme, nego trošiti energiju na mijenjenje imena trgova i ulica", zaključuje Marita Ćopo te nastavlja:
"Ne možeš se cijeli život izvlačiti na roditelje, školu ili Crkvu, teško djetinjstvo, psihičke probleme i zlostavljanje roditelja! U jednom trenutku odrasteš i shvatiš da trebaš prestati prodavati neku new age filozofiju te okrivljavati druge – partizane, ustaše, roditelje, školstvo, Crkvu ili državu za svoje promašaje te počneš samostalno donositi odluke. I mene je mama tukla zbog škara i rezanja njezinih haljina, ali sam i dalje nastavila rezati ne obazirući se na zabrane. U jednom trenutku moramo postati odgovorni za svoje postupke", poručuje Marita Ćopo.
Premda je kao dijete išla na vjeronauk, u jednom trenutku je shvatila da se propovijedi svećenika ne podudaraju s njezinim mišljenjem. Tad je odlučila da će ići u Crkvu samo kad to poželi. "Mislim da bi popovi trebali propagirati duhovne vrijednosti, a ne miješati se u politiku i govoriti drugima kako da se ponašaju i što da misle", objašnjava svoje gledište o Crkvi.
Marita Ćopo nam je otkrila i svoju najveću tajnu: na početku karijere kiparila je i slikala, čak je imala nekoliko manjih izložbi, koje su bile dobro prihvaćene. Međutim, zbog urođene skromnosti i nelagode od suda javnosti odustala je od slikanja i punih 15 godina nije ništa nacrtala, osim skica za kostime. Zato sad preuređuje stan kako bi stvorila prostor za atelje i vratila se slikanju.
Također nam je odala da poznaje Jimmyja Pagea, gitarista i osnivača Led Zeppelina, kojemu je davnih dana poklonila svoje ulje na platnu "Zmaj". Upoznali su se još 1998. godine u tadašnjem Rock caffeu, kad je planetarno slavni rock bend gostovao u Domu sportova u Zagrebu.
Njihov menadžer je nju i njezinu prijateljicu Zrinku, koja se skamenila i samo ponavljala “Jimmy Page, Jimmy Page”, pozvao za njihov stol, a kako je ona u to vrijeme hodala s Vlatkom Čavarom Bradom, gitaristom Psihomodo popa, i družila se s muzičarima, kaže, nije bila previše fascinirana slavnim djedicama.
"Pričala sam im o svemu, o svojem didi, Dalmaciji, jeguljama, mojem slikarstvu, Bradi koji svira gitaru, Psihomodo popu, Gavelli... Kad smo se rastajali, Page je tražio moj broj telefona kako bi mi ostavio propusnicu za back stage za koncert. Još mi je dao autogram. Naravno, Brada mi nije vjerovao da smo se družile s Pageom i Plantom!
No nakon dva dana, kad me je nazvao da mi kaže da mi je ostavio deset karata te propusnicu za back stage za Zrinku i mene na recepciji Esplanade, uvjerio se da govorim istinu. Karte sam dala Gopcu i drugim članovima benda", kaže Ćopo dodavši da je Page nakon koncerta zatražio jednu njezinu sliku te mu je poklonila "Zmaja".
Kostimografkinja nam je razotkrila da je vrlo spretna s rukama i voli improvizirati: izrađivala je nakit, a kako su je majstori Gavelle naučili variti i piliti, kaže, zna izrađivati drvene stolice, od starih kofera napravila je turbo modernu i praktičnu shabby policu, a od stare “singerice” i rabljenih vrata vrlo originalni stol.
"U Gavelli sam doživjela najsretnije trenutke života, ali i isplakala sve svoje završene ljubavi - Gavella je moj drugi dom, rad u kazalitu način života, a svi zaposlenici Gavelle, od glumaca i ravnatelja pa do portira, krojača i gospođa u računovodstvu, moja velika obitelj", zaključila je Marita Ćopo.
