"Puno vam hvala hrabri ljudi, što ste po ovako teškim vremenskim uvjetima došli pogledati film", pozdravio je Lordan Zafranović prisutne u Centru za kulturnu dekontaminaciju u Beogradu gdje je u subotu prikazan film "Okupacija u 26 slika" u njegovoj režiji, povodom četrdesete godišnjice tog ostvarenja snimljenog po scenariju Mirka Kovača.
On se prisjetio "velike klape" koja je radila na tom filmu, od Kovača, preko Filipa Davida kao dramaturga, Ranka Munitića koji je bio suradnik na scenariju, pa do Danila Kiša, koji je "uglavnom pušio i rekao par velikih stvari".
"To je bilo vrijeme kada smo osjećali da će se nacionalizam ponovo razbuktati, i to se i dogodilo devedesetih godina i to po istom scenariju. Ja sam tada emigrirao u Francusku, pa u Beč, pa u Prag, gdje sam i ostao, Mirko Kovač je iz Beograda otišao u Zagreb, Filip David je ostao u Beogradu gdje je dosta trpio za vreme Miloševićeve vlasti. Raspala se jedna klapa koja je 20 godina radila zajedno i snimila trilogiju (Pad Italije, Večernja zvona i Okupacija u 26 slika) koja govori o tragediji ovog našeg Balkana", rekao je Zafranović.
Primijetio je i da se nakon četiri desetljeća odnos prema filmu "Okupacija u 26 slika" nije promijenio.
"Istok ga prihvaća, Zapad ga negira" i dodao da ga zanima kako se film percipira danas nakon svih događanja devedestih godina.
"Ovaj film je bio upozorenje što se može dogoditi na ovim našim prstorima zbog nacionalizma, da je mali čovjek sposoban počiniti zločin protiv naroda samo ako mu dođe ideologija. U meni je ostala gorčina razočarenja kada sam devedesetih montirao scene iz NDH (u filmu "Testament"), a onda iste gledao na televiziji u izvještajima iz Bosne, Hrvatske. To su bile potpuno iste scene, samo su u mom filmu bile crno-bijele, a u vijestima u boji", ispričao je Zafranović.
"Ne znam kako danas ljudi reagiraju na tu scenu nakon svih užasnih stvari koje su se dogodile, koje su možda i nadmašile tu scenu. Te 1977/1978. godine imali smo nejasan osjećaj da bi se to moglo dogoditi, ali nisam vjerovao. Bojim se kako će se stvari dalje odvijati, jer uvijek postoji mogućnost da se to ponovi. Zato ovaj film kao veliko umjetničko djelo i zbog svoje anticipatorske težnje ostaje na čast i srpskoj i hrvatskoj kinematografiji, pa i jugoslavenskoj na kraju krajeva, jer kada gledam što se sve događa, sve više sam jugonostalgičan", rekao je David.
Glumac Ivan Klemenc je priznao da je jednom gledao film i da više ne može, ali i da ne može vjerovati da je prošlo 40 godina.
On se prisjetio kako ga je Milan Štrljić pozvao kod Zafranovića uvjeren da on ima pravu ulogu za njega, a onda ih je Zafranović poslao u obilazak da nađu trećeg i našli su Franu Lasića u nekoj kavani blizu Dubrovnika.
Zafranović je rekao da mu nedostaje "ta klapa koja je umjetnost postavila visoko na ljestvici" i sama umjetnost.
"Ta ljestvica se urušila, danas postoji filmska mafija koja se samo bori za novac. Nema više producentskog filma i tako je svuda u Europi, osim možda u Francuskoj i Španjolskoj. Cijela Europa je veliki smiješni cirkus, tu su neki fondovi, skupljate bodove na radionicama, dramaturzi čitaju vaše anonimne tekstove i danas je teško snimiti ozbiljan film", ocijenio je Zafranović.
(B92)
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
ovaj film je bio podloga svim srpskim genocidašima u ratovima 90ih i uputstvo kako trebaju dejstvovati. 90 posto svih zločina su napravile srpske postrojbe a autobusi su imali svoju ulogu. Pročitajte samo koliko su srpski zločinci ubili nedužnih ljudi izvlačeći ... prikaži još!i ih iz autobusa,i mučenja ljudi na prikazane načine, od Vukovara, Prijedora, Korićanskih stijena, Istočne Bosne... A ovaj režiser tj.seronja ako mu je već do istine bi mogao još jedan film napraviti o četničkim zločinima u 2.sv.ratu