Uostalom, ni Botić nije bio nikakvo mrtvo puhalo, nego čovjek koji je u svoje vrijeme živio "dvjesto na sat", koji si navodno nije uskraćivao ni žene ni alkohol, što je već pružalo 19. stoljeće oko njega. Dotle da je čak i njegova smrt od tuberkuloze u dobi od 33 godine vrlo sumnjiva. Alternativna verzija je ona da je pokleknuo od sifilisa, ono što je život pokvarilo i banu Josipu Jelačiću. Zanimalo nas je što na pozornici pričaju o pravom povijesnom događaju između Adela i Mare iz tog doba.
"Mislim da je to malo izmijenjeno. Kraj nije bio baš takav, priča je takva da na kraju svi plaču jer je Mara umrla... Ha, ha, ha! U stvarnosti je Adel na kraju završio s Melkom", rekla nam je Valentina. Tako doista i jest bilo, jedna nesretna i jedna sretna romansa. Pa je jedna od njih dvije iskočila u prvi plan. Opisivale su što sve rade, kako vježbaju za opernu predstavu, pa nas je zanimalo i kako se na kraju osjećaju u trenutku kad završe s glavnom izvedbom, kad krene pljesak i tome slično.
"Pfff... Ja se tad osjećam užasno prazno. Ljudi oko mene su euforični, govore: 'Čestitam! Ja sam plakao!'. A meni je u tom trenutku samo da me netko pusti da idem doma, potpuno sam prazna. Mislim, mogu nakon toga odvoziti i Zagreb - Split, ali da me netko pita kako je bilo, to mi sjedne tek nakon nekoliko dana. Taj adrenalin koji vas preplavljuje tijekom predstave na kraju vas potpuno isprazni", otkrila nam je Valentina. A Sofia? E, ona je još satima poslije toga u speedu.
"Ja sam još dugo poslije toga puna energije i snage." Obje su, zapravo, navikle na naporan posao, nekad i na "nemoguće" zadatke. Objasnile su da ih je malo koji rade ovo što rade oni, a pjevanje na Akademiji, zapravo, upisuje relativno puno mladih ljudi. Valentina je iz svoje generacije, koliko zna, jedina koja ovako nastupa, a upisala je tek iz trećeg pokušaja, dvaput je pokušavala u Zagrebu, jednom u Grazu.
Nasreću, bila je i tvrdoglava i uporna, a i naletjela je na profesoricu Lidiju Horvat Dunjko, koja si je zacrtala da djevojka "koju valjda ni ne primijete kad uđe u sobu", koja se voljela "sakrivati" u zboru, mora biti solistica. Naprosto se nije poklopilo. Razmišljali smo na glas da možda problem nije bio u tome što nije pila coca-colu uoči nastupa. Upućenu zafrkanciju dočekala je sasvim spremna.
"Ah! Tad još nisam znala za to", lagano, kao u jadu, odmahujući glavom. Valentina nam je potom potvrdila da je istina da je svojedobno rekla da je maštala postati fizioterapeutkinja. "Jedna moja prijateljica, koja je fizioterapeutkinja, rekla mi je poslije toga: 'Pa, zašto si to rekla!? Trebala si reći neko zanimanje, ono, kao... nešto!' Uvijek je imala te neke šape i dobru energiju, ali i za to treba imati kondiciju", kaže Valentina.
Primijetili smo da se "šape" kao izraz za njezine ruke ne mogu baš primijeniti na nekoga tko je svirao u glazbenoj školi obou. "To sam završila silom prilika jer sam htjela u glazbenu školu, a nisam mogla upisati pjevanje. Stalno sam imala osjećaj da to trebam raditi, a istodobno su me posvuda poklapali, nigdje ne nailazite na oduševljenje. A to tad i nije bilo nešto. Da ja danas nekoga takvog čujem, ne znam bih li u tome prepoznala nešto. Tad sam imala i problema sa samopouzdanjem", govori Valentina.
Rekla je čak, a to nam je doista nevjerojatno za vedru, otvorenu osobu kakvu smo upoznali, sklonu salvama grlenog smijeha i vicu, da tad nije pjevala ni pod tušem. "Ne činim to ni danas. Ali poslije sam se oslobodila, voljela sam da me se čuje", dodala je Valentina. Sofia je, pak, imala samo tri godine kad je u vrtiću prvi put stala na pozornicu. "I to je karijera koja neprekidno traje i danas", smijala se.
Ona je u HNK u Zagrebu službena pedagoginja, osim što je operna prvakinja. U tom svojstvu nedavno je pripremala balerine i baletane za premijeru "Apoksiomena". Ljude koji nikad u životu nisu pjevali na takav način morala je u kratkom vremenu naučiti da pjevaju na velikoj pozornici, u tri glasa, na starogrčkom, uz to i plešu, da nesmetano dišu... "Oni su tome prišli jako otvoreno, entuzijastično.
Nastavak na sljedećoj stranici...
