U zagrebačkim poslovnim kuloarima krenula je licitacija o imenu Todorićeva nasljednika. U “kinesku varijantu”, jedinu koja Todoriću daje kakvu-takvu nadu da će ostati u sedlu, malo se tko uzda.
Smatra se da je to blef koji bi Rusima trebao pokazati da Gazda ipak ima izlaz iz fatalne zamke. Rusi, pak, traže nasljednika.
Spominju se imena Bože Prke, šefa Privredne banke, Franje Lukovića, umirovljenog veterana Zagrebačke banke, neki navode i Slavka Linića, koji ima veliko praktično iskustvo jer hrvatsko gospodarstvo, pa i Agrokor, poznaje kao svoj džep.
U igri su i ministar Zdravko Marić, guverner Boris Vujčić, te SDP-ov menadžer Zvonimir Mršić, kojega je “Vlada sklona stručnjacima” upravo deložirala iz Podravke, s kojom je ostvario povijesno najbolji poslovni rezultat.
Neki izvori spominju i Uwe Gregoriusa, top menadžera Siemensa, koji često boravi u Zagrebu, gdje je godinama radio i govori hrvatski bez naglaska...
“Kriza je prilika! Velika kriza - velika prilika!”, napisao je na svojem profilu znakovito Zvonimir Mršić.
Rusi na Zvonka gledaju blagonaklono jer je, unatoč svemu, uspješno otvorio rusko tržište za Podravku i s njima uspostavio odlične odnose. Sigurno je da ima neke veze tamo i da je Rusima poslana jasna poruka...
Mršić je time poručio da je on za to zainteresiran. Dokazao se na Podravci te je rekao kako bi volio neki novi angažman i izazov.
Ima tu i nečeg osobnog, jer kroz Agrokor bi se on malo mogao napiti krvi mirovincima koji su ga zeznuli po pitanju novog mandata, a znamo i koliko Podravka ovisi kao dobavljač o Agrokoru te bi bilo zanimljivo vidjeti kako bi funkcionirali on i Pucar nakon svega, kaže nam jedan SDP-ovac blizak Mršiću.
No ta ideja se nekim drugim viđenijim stranačkim kolegama ne sviđa.
“Bilo bi bolje da se vrati u politiku jer ovo s Bernardićem ide potpuno u sunovrat”, kažu neki viđeniji saborski zastupnici.
A krug oko Bernardića, doznajemo, također je sa zanimanjem popratio taj status Zvonimira Mršića. Oni su, naime, mislili da se on ticao njihove krize koju imaju u stranci s obzirom na rejting, posebno nakon posljednjih Bernardićevih izjava, i da je to bila poruka njima.
Odahnuli su kad se pročulo da Mršić navodno ima ambicija u upravi Agrokora, jer to bi Bernardiću i njegovima omogućilo puno mirnija vremena u stranci nakon lokalnih izbora. Rečenica “Kriza je prilika” veliki je hit među menadžerima.
Čim je netko izrekne ili napiše, odmah je jasno što time hoće reći.
Drago Munjiza, bivši Agrokorov menadžer, napisao ju je u istom obliku kao i Mršić. U Novom listu on je objavio jedan manifest za spas Agrokora.
Franjo Luković uspio je transformirati Zagrebačku banku iz socijalističkog poduzeća u modernu, ultrauspješnu banku zapadnog tipa.
Luković je, premda u mirovini, vitalan, moderan, fleksibilan menadžer koji poznaje trendove, izvanserijski obrazovan i - vrlo ambiciozan.
Oni koji ga poznaju tvrde da bi se bio u stanju uhvatiti ukoštac s izazovom. Isto vrijedi i kad je riječ o Boži Prki. Mršićeva rečenica, prema kojoj je kriza Agrokora izazov, nešto je što bi, vjerojatno, svi potpisali.
Čovjek koji preuzme posrnuli Agrokor sigurno će imati višemilijunske bonuse, ali ga - uspije li - čeka i velika slava. Hrvatski menadžer koji je spasio Pevec, tvrtku na koljenima, Darko Šket, neko je vrijeme bio celebrity.
Na kakvu slavu tek može računati čovjek koji spasi Agrokor?
Guverner Boris Vujčić zna sve ekonomske formule spasa, no upitno je bi li on iz simpatičnog turist biroa, koji iz navike nazivamo Hrvatskom narodnom bankom, otišao u srce džungle. U Agrokoru će, naime, biti gadno...
“Integritet je”, kaže jedan naš sugovornik iz svijeta biznisa, “bit svega. Menadžer tvrtke mora imati liderske karakteristike: samopouzdanje, optimizam, sklonost humoru, karizmatičnost, poletnost, pozitivan stav. On potiče na akciju, komunikativan je, sposoban jasno i uvjerljivo iznijeti ideje i stavove, otvoren prema dijalogu, odlučan. Krasi ga analitičko mišljenje, sposobnost intuitivnog i kreativnog mišljenja, sklonost surađivanju, taktičnost, umijeće pregovaranja. On je nezadovoljan prosječnim, elokventan, suvisao, snalažljiv u kriznim i nepredvidivim situacijama. Slavko Linić je prestar za ozbiljno razmišljanje za takvu menadžersku poziciju. On ima dosta stručnog znanja u svojoj domeni, no on je loš komunikator, starinski tip menadžera. On je više vuk samotnjak, ne pravi team-player. Dosta je tvrdoglav, ne sluša, ne koristi participativni menadžment”.
Ruska Sberbanka nije, kako neki misle, nikakav relikt socijalizma. Ta ustanova, osnovana još u vrijeme carizma, preživjela je epohu socijalizma - bila je to jedina banka u SSSR-u - ali se nakon raspada imperije transformirala u sjajnu ustanovu.
Sberbanka danas zapošljava 250.000 ljudi, vlasnica je Volksbanke, u rekordnom roku od njih dobivate odgovor na sve upite, pritužbe i zamolbe, a vode ih vrhunski menadžeri - ne ovi nalik na kumove Bože Petrova, nego ruski Iacocce...
Srberbanka će tražiti čovjeka koji može biti suveren barem na dvije razine. S jedne strane, on mora savršeno poznavati globalno tržište.
Konkurenciju Agrokoru ne čine tvrtke poput domaćeg NTL-a, nego europski, ako već ne i globalni igrači - Kaufland, Lidl, Billa, Spar...
S druge strane, taj će menadžer morati temeljito proučiti portfelj Agrokora, pa vidjeti koji će dijelovi tvrtke ostati u njoj, a koji će biti prodani.
Potom će u onome što ostane u Agrokoru morati izvesti sve nužne racionalizacije. Dakako, paralelno s tim morat će voditi pregovore s dobavljačima, državom, bankama i sudovima.
Jamstva tvrtki u koncernu predstavljaju cijeli jedan arhipelag - svi su jamčili za sve, ništa nije “jedan kroz jedan”, svu tu džunglu treba raščistiti. Rusi će - prema našim informacijama - tražiti neku vrstu kopije Jacka Welcha.
