Osobe s visokih položaja u biznisu, turisti i studenti iz Kine, svi oni danas osjetno u SAD putuju nešto rjeđe nego prije izbijanja trgovinskog rata između SAD-a i Kine. Washington Post ovaj najnoviji fenomen tumači kao znak da bi se sukob između Pekinga i Washingtona mogao produbiti na do sada nepredviđen i vrlo skup način.
Kinezi podnose manje zahtjeva za vize, manje je rezervacija na avionskim letovima, ne zato što bi to bila posljedica službene akcije Pekinga, ali ipak to svjedoči o moćnom sredstvu kojim Kina može uzvratiti ako bi trgovinski sukob potrajao. To bi na kraju značilo rezanje čak 60 milijardi dolara koliko svake godine kineski potrošači novca ostave u uslugama diljem SAD-a poput turizma i putovanja.
Od svibnja do rujna ove godine turističkih, poslovnih i viza za školovanje građanima Kine izdano je 102.000 manje nego u istom razdoblju prošle godine, objavio je američki Državni ured za statistiku, što je pad od 13 posto. Rezervacije za letove iz Kine prema SAD-u u prvom tjednu listopada pale su za čak 42 posto, navodi Skyscanner, tražilica u vlasništvu najveće kineske putničke kompanije, što je indikativno jer je to doba nacionalnog praznika u Kini, koji inače znači doba rasta putovanja.
Donald Trump često se žali na veliki trgovinski robni deficit s Kinom, ali u ovom području SAD u odnosu na Kinu ima veliki suficit, što SAD čini osjetljivim na produženi trgovinski sukob. Od 2011. tržište američkih usluga s Kinom raslo je triput brže nego razmjena roba na što se Trump običava fokusirati.
"Očekivali smo da će isprobati niz različitih mjera kako bi nas potaknuli da se povučemo", kazala je Washington Postu osoba iz vrha administracije, pod uvjetom anonimnosti.
"To neće funkcionirati. Ali smo se nadali da Kina neće tome pribjeći."
To o čemu Post piše, znači, nije službeno proglašeno u Pekingu, ali je s druge strane činjenica da su Washington i Peking već mjesecima u uzajamnom bombardiranju mjerama i protumjerama, s čime je započeo Trump, a sve skupa, točnije praksa koja je na djelu u Kini, ukazuje na ono što se već znalo događati kao direktan rezultat službene, javno proglašene politike protumjera Pekinga prema nekome. Bilo je to još prije godinu dana kada je vlada u Pekingu zabranila prodaju turističkih aranžmana za Seul i otok Jeju.
U samo nekoliko prvih mjeseci bojkota Južna Koreja, tamošnje turističke tvrtke, izgubile su sedam milijardi dolara jer su kineski turisti poslušali vladine mjere i na odmor odlazili nekamo drugdje. Ako bi to isto Kina sada napravila u odnosu prema SAD-u, zaprijetilo bi da milijuni Kineza srednje klase prestanu putovati u SAD zbog obrazovanja ili u američka turistička odredišta. Kineski turisti u prosjeku na svakom putovanju potroše oko 6900 dolara, a i američka sveučilišta imaju veliku korist od kineskih studenata.
Kina je prošle godine poslala 350.000 studenata u SAD, skoro dvostruko onoliko koliko ih je poslala Indija. Najpopularnije sveučilište u SAD-u Kinezima je Sveučilište Illinois. Tamo ih je prošle godine bilo čak 5845, a samo desetljeće ranije 950. Usto, strani studenti obično plaćaju puno više školarine od domaćih.
Joy Dantong Ma s Instituta Paulson iz Chicaga kazala je za Washington Post da bi SAD, ako bi Kina doista proširila trgovinski rat na potrošnju svojih građana na putovanja, financijske usluge i konzultantske ugovore, udar osjetio puno brže nego što bi to bio slučaj ako bi Peking posegnuo za dodatnim carinama na američke proizvode. Kineski proizvođači ipak bi trebali neko vrijeme kako bi presložili složen lanac nabave, dok bi kineski potrošači vrlo brzo mogli promijeniti svoje turističke planove, pa da radije otputuju u Toscanu, nego da posjete Napa Valley, kazala je.
"Industrija usluga je jako različita od izvoza roba. Kada nestane potražnja za nekom robom, to se ne uočava odmah. Ali kada nestane potražnja za uslugama, brojevi padaju istog trena", zaključila je.
U kategoriji usluga najveći dio otpada baš na putovanja i turizam. Prošle godine američki avioprijevoznici, hoteli i turističke agencije uprihodili su američkoj ekonomiji 32 milijarde dolara, dvostruko više nego što je iznosila sva prodaja američkih aviona i drugih letjelica u Kinu. Službenog bojkota nema, no u srpnju je Veleposlanstvo NR Kine u Washingtonu upozorilo svoje građane da putovanjem u SAD riskiraju visoke liječničke račune, izloženost nasilju vatrenim oružjem i uličnom kriminalu.
Odjednom, ove godine je SAD, koji je 2017. Kinezima bio 6. najomiljenija turistička destinacija u svijetu, pao na 9. mjesto. Sve to je za Washington Post komentirao i potpredsjednik za javna pitanja u Putničkom udruženju SAD-a Jonathan Grella. Ova organizacija susrela se s Trumpom prošlog mjeseca kako bi ga upozorila na pad broja stranih turista.
Prije nego što je Deng Xiaoping počeo otvarati kinesku ekonomiju stranim utjecajima krajem 70-ih, kineski građani morali su, ako bi htjeli putovati, dobiti odobrenje i s posla i od lokalnih policijskih vlasti. Zato su turistička putovanja Kineza bila praktično nikakva. Ali, kako je Kina ekonomski rasla, rastao je i broj Kineza koji su putovali u inozemstvo. U 2016. godini u SAD je putovalo oko tri milijuna ljudi, što je bio ogroman skok, jer je još 2009. iz Kine u SAD putovalo njih samo 525.000.
Grella je rekao da Kina ima veliko značenje već zbog svoje veličine i ekonomskog potencijala. Nije jasno je li to rekao Grella, je li stvar procjene Posta ili analiza iz nekog zaštićenog izvora, Post navodi da bi objašnjenje zašto politički vođe Kine bili neskloni proglašenju bojkota moglo biti to da ne bi doveli do gnjeva građana iz srednje klase koji računaju s američkim sveučilišnim diplomama za svoju djecu ili su si naprosto zacrtali posjet Hollywoodu ili Manhattanu.
Primjerice, kada je u srpnju izvjesni mladić iz Unutarnje Mongolije u srpnju detonirao manju bombu kod Veleposlanstva SAD-a u Pekingu, ljudi su se vratili u red za vize manje od jednog sata nakon napada, dok su na pločniku još uvijek bile vidljive lokvice krvi napadača. Post je to ilustrirao još jednim primjerom, izjavom izvjesnog "Zhoua", 50-godišnjaka koji je u listopadu podnio zahtjev za vizu kako bi putovao u Los Angeles, San Francisco i Las Vegas. Rekao je da je riječ samo o političkoj igri između vođa u Kini i SAD-u.
"Ako ste odlučili neputovati u SAD zato što mrzite Trumpa, onda biste se vjerojatno pridružili i bojkotu američkih proizvoda i da je predsjednica Hillary Clinton. Nacionalizam nas neće nikamo odvesti. Novac i znatiželja ipak hoće."
On je u redu za podnošenje zahtjeva za vizu ispred američke ambasade u Pekingu čekao u redu šest i pol sati. A to pokazuje da bi kinesko ucjenjivanje zabranom putovanja u SAD išlo daleko teže nego što je to bio slučaj s Južnom Korejom. Do sada je godišnja vrijednost roba koje su se našle na udaru rata između SAD-a i Kine dosegnula 635 milijardi dolara. Trump je odredio povećanje carina na polovicu svega što Amerikanci svake godine kupe iz Kine.
Kina je uzvratila sličnim mjerama na veći dio manjih ukupnih količina onoga što naručuje iz SAD-a. Post navodi da samim time što Kina puno manje kupuje iz Amerike nego obratno, ne može slijediti to natjecanje "dolar za dolar". Ono što ne navodi jest da Kina pritom čini ono što je EU, kao i drugi sa Zapada, zaprijetila u jednom trenutku kao carinske protumjere, da uzvrati tamo gdje Trumpa politički najviše boli, u onim industrijama o kojima ovise isključivo područja SAD-a gdje je najjača Trumpova glasačka baza.
Unatoč svemu tome, svakome iole razumnom jasno je da bez jako dobrog razloga od trgovinskog rata mogu nastati samo vrlo ozbiljni problemi, i političke i ekonomske posljedice. Peking stoga ne brza s punim sukobom, još uvijek računa da je moguće dobiti nešto pregovorima s Bijelom kućom nakon izbora za Kongres. Trump i Xi Jinping već imaju dogovoren sastanak na rubu samita G 20 u Buenos Airesu sljedećeg mjeseca. Ali, ako bi pregovori propali...
