Kada su pred godinu dana objavljivani podaci o realnim BDP (prilagođenim za razliku u razinama cijena – prema tzv. paritetima ili standardima kupovne moći) po stanovniku, prvo je ispalo da je Rumunjska prestigla Hrvatsku ali je naknadno BDP za Hrvatsku malo revidiran prema gore pa smo morali dočekati jučer objavljen podatak za 2017. da dobijemo definitivnu potvrdu: realni BDP po stanovniku u Rumunjskoj sada iznosi 63% prosjeka EU, dok je Hrvatska na 61%, piše portal Arhivanalitika.
Na slici su za svaku zemlju prikazana dva podatka. Plavi stupac pokazuje razinu realnog dohotka (BDP-a) po stanovniku prije krize (2007.), a narančasti stupac prikazuje zadnji podatak (2017.). Tako se može pratiti put koji je u odnosu na prosjek EU prošla svaka zemlja u razdoblju od jednog desetljeća 2008.-2017. To razdoblje je zanimljivo zbog toga što je obilježeno najvećom gospodarskom krizom nakon Drugog svjetskog rata.
Hrvatska je prije krize bila i ostala na 61% EU prosjeka što praktički znači da se realni dohodak po stanovniku kretao istim tempom kao u EU, u prosjeku. Taj podatak međutim ne govori ništa o tome jesu li se promjene događale zbog rasta brojnika (realan dohodak) ili nazivnika (broj stanovnika). Iz drugih statističkih izvora znamo da se u Hrvatskoj broj stanovnika smanjuje, dok se u EU povećao s 500 na oko 512 milijuna u promatranom razdoblju.
Međutim, broj stanovnika se smanjuje i u Rumunjskoj; prema Eurostatu, proces se odvija brže nego u Hrvatskoj. Od 2007. do 2017. pad broja stanovnika iznosi oko 7%, dok u Hrvatskoj isti podatak iznosi oko -4%. Međutim, u Rumunjskoj je i brojnik (BDP) brže rastao, tako da je ta zemlja napravila velik pomak što se tiče realnog BDP po stanovniku: s 44% prosjeka EU, na 63%. To je ujedno najveći pomak (konvergencija) koji je zabilježila neka bivša socijalistička država u proteklih deset godina.
Prema uspjehu brzine konvergencije (približavanja prosječnoj europskoj razini razvoja) samo se jedna država izvan EU može usporediti s najuspješnijim zemljama Nove Europe. Riječ je o Turskoj, čiji je realni BDP po stanovniku povećan s 47% 2007. na 65% 2017.
Iako i Rumunjska i Turska imaju dosta napete modele rasta koji će se vrlo vjerojatno ubrzo iscrpiti, njihov uspjeh u prestizanju Hrvatske u ovom stoljeću otvara pitanje tko je sljedeći u pretjecajnoj traci, tko će zaobići Hrvatsku. Kako je Hrvatska «zaglavila» na 61% prosjeka EU i nije se pomaknula u razvojnom smislu već cijelo desetljeće, postavlja se pitanje koliko će zemljama poput Bugarske ili Crne Gore trebati da nas dostignu.
Bugarska je konvergirala s 40 na 49% prosjeka EU od 2007. do 2017., pa će prosječnim tempom sustizanja od cca 0,9 postotnih bodova na godinu sustići Hrvatsku oko 2030. Hrvatska će tada postati relativno “najsiromašnija” država članica EU (posve je pogrešno govoriti o “siromaštvu” jer se može relativno zaostajati i ako se bilježi rast u slučaju da drugi rastu brže), napominje Arhivanalitika.
Ipak, neke zemlje bi mogle značajno ubrzati svoj gospodarski rast i prestići Hrvatsku znatno prije očekivanja. Prvenstveno zato što je nedavno istraživanje Eurobarometar pokazalo da Hrvati najviše u čitavoj Europskoj uniji žive u uvjerenju kako je za napredovanje u karijeri potrebno imati odgovarajuće političke veze. Manje od trećine hrvatskih ispitanika smatra da je za napredovanje u karijeri potrebno naporno raditi i imati dobro obrazovanje, dok nekih 60% Bugara dijeli takvo mišljenje.
Možemo povući i određene paralele između ulaganja u znanosti, povlačenju novca iz EU fondova te gospodarskog rasta. Razumna je pretpostavka da države koje više ulažu u znanost i povlače više novca iz fondova mogu ostvariti i više stope gospodarskog rasta. Savršen primjer toga je Horizon 2020, program EU za istraživanje i inovacije. Ukupno je dostupno 78,6 milijardi eura tijekom šest godina između 2014. do 2020, a Hrvatska je do sad povukla nešto manje od 57 milijuna eura. Nećemo sad povlačiti usporedbe s Njemačkom koja je povukla više od pet milijardi eura, pa čak ni s Luksemburgom koji je povukao mrvicu manje od 78 milijuna eura. Povući ćemo paralele s Bugarskom koja je povukla 62 i pol milijuna eura za ulaganje u znanost.
Troma hrvatska birokracija je i ovdje na djelu kad usporedimo nas s Bugarskom. Prema podacima Europske unije, od ukupnog iznosa Hrvatskoj, privatnim kompanijama je dodijeljeno tridesetak posto novca, dok je jednako toliko dato ustanovama za više obrazovanje. Nešto više od četvrtine novca je dodijeljeno državnim istraživačkim organizacijama. To znači da kod nas privatnici prednjače, a država kaska. Naravno, ne možemo izvoditi neke konkretne zaključke i staviti nekoj instituciji taj neuspjeh na teret, ali možemo reći da je doista indikativno da Europa naše državno obrazovanje i istraživanje ne doživljava pretjerano ozbiljno.
S druge strane Unije, u Bugarskoj, situacija je dosta drukčija. Njihove istraživačke organizacije su povukle nešto manje od polovice (44%) novca dodijeljenog iz programa Horizon 2020., a privatne kompanije negdje oko četvrtine. Ne možemo reći da previše čudi da bugarske istraživače doživljavaju ozbiljno, na kraju krajeva riječ je o državi koja je poslala dvojicu ljudi u svemir, na raznim svemirskim misijama su imali svoje instrumente, a slali su i satelite u svemir. Pored svega nabrojanoga je Bugarska od 2015. godine članica Europske svemirske agencije.
Jedna od stvari koje upadaju u oko pregledavanjem dodijeljenog novca iz programa Horizon 2020 je i činjenica da je grad Sofija povukao milijun i pol eura za tri projekta. Grad Zagreb je za četiri projekta dobio 120.000 eura manje, 1.384.000 eura.
Posljednjih desetak godina promijenili smo nekoliko premijera, nekoliko predsjednika, a ministrima i ministarstvima smo izgubili broj. Pomakli se nismo s mrtve točke, a naši političari drve o nekakvim pronatalitetnim mjerama. Predsjednica govori što bi trebalo uraditi, premijer po svom običaju osniva povjerenstvo, a svaki dan čitamo priče običnih ljudi kojima je bilo dosta Hrvatske koja ne ide nikuda.
U nekakvoj normalnoj državi bi ovakvi podaci bili poziv na egzodus političara. Polovica ministara bi spakirala torbe i napustila politiku zauvijek, a posebno svi oni silnici zaduženi za znanost, obrazovanje, gospodarski rast i birokraciju. Čelnici ogromne većine državnih i istraživačkih obrazovnih institucija bi morali uraditi nešto slično. Trebali su to uraditi kad je postalo jasno da nam je sustav visokog obrazovanja toliko loš da nismo ni među 500 najboljih na svijetu. Ali nisu i neće.
Ljudi koji će spakirati torbe i napustiti hrvatsku politiku i Hrvatsku zauvijek su svi oni koji mogu ostvariti bolji život bilo gdje drugdje. Ne odlaze samo eminentni znanstvenici poput Ivana Đikića koji može dobiti posao na bilo kojem institutu ili fakultetu u svijetu. Odlaze i medicinske sestre, ali i obični smrtnici, nekadašnji sezonci s Jadrana. Odlaze gdje god će im država ponuditi priliku za stabilan posao i normalan život.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Mislim da nema plenkijevih, ama bas nikakvih , zasluga jer su to sto je ostalo za vidjeti rezultat prosle vlade! Sa ovom nema pomaka
Lošije nego za vrijeme Milanovića. HDZ-ovci: Što čekate, limun?