Bio je prosinac 2008. i prijatelj ju je nazvao da je obavijesti o multimilijardskoj prevari Bernieja Madoffa zbog koje su ona i suprug preko noći izgubili kompletnu ušteđevinu za mirovinu od jednog milijuna dolara. "Bio je to osjećaj kao da čujete da vam je netko drag poginuo u prometnoj nesreći", opisala je Geneen Roth za Arts.Mic. Mladi investicijski lav James Altucher našao se u donekle sličnoj situaciji kad je, nakon nekoliko promašenih investicija, u kratkom vremenu s 10 milijuna dolara pao na 143 dolara. Morao je prodati superluksuzni penthouse i odseliti u skromnu kuću u skromnom zabačenom gradiću. "Bilo me je tako sram, bio sam tako uzrujan. Mjesecima nisam izlazio iz kuće", svjedočio je.
Arts.Mic primjećuje da u svim slučajevima financijskog pada – bilo da je riječ o pogrešnim ulaganjima, lošoj sreći ili nekakvim drugim greškama – utjeha ostaje da ljudi barem imaju sućuti prema naglo osiromašenom. No, primjećuje i to da ta sućut vrijedi samo dok se ne dođe do onih koji su se kao bogati rodili i tada izgubili bogatstvo. Sućut zaslužuju, tako ispada, samo oni koji su sami izgradili milijune ili milijarde, ali ne i oni koji su ih naslijedili. "Nasljednici su naprosto članovi kluba sretnih spermija ili sretnih jajašaca", objasnila je takav fenomen Jamie Traeger Muney, psihologinja koja se posebno bavi psihologijom bogatih nasljednika.
Jedna od onih koja je na svojoj koži osjetila pad iz naslijeđenog elitnog klasnog statusa na nulu bila je i Frances Stroh iz pete generacije bogatih detroitskih pivara. S braćom je odrasla u raskoši Stroh's Brewing Company, o čemu je 2015. pisala u knjizi "Pivski novac: Uspomene na privilegije i gubitak". Pisala je i o očevom sve agresivnijem trošenju, kao i o emocionalnim posljedicama odrastanja u bogatstvu. "Novac je bio dio našeg identiteta. Posljedično, ako si izgubio novac, izgubio si sebe", napisala je. Ako se malo razmisli, to se doista može razumjeti.
Pisala je i to da ih je majka povremeno upozoravala da će "novac jednog dana otići", da možda neće potrajati dovoljno dugo. A onda se pokazalo da se njeno prorošanstvo obistinilo. Zapravo je više riječ o pravilu. Prema istraživanju konzultantske tvrtke Williams Group, 70 posto bogatih obitelji svoje bogatstvo izgubi već tijekom druge generacije, do kraja treće čak 90 posto. Obiteljsko bogatstvo naprosto pokazuje tendenciju da se, jednom skupljeno, istopi, i to po sve bržoj stopi kako vrijeme odmiče. Prema Clayu Cockreilu, još jednom terapeutu za bogate, riječ je o prirodnoj stvari, o pojavi nedostatka motivacije, pronalasku smisla života u uvjetima kad se smisao života više ne treba tražiti u osiguravanju preživljavanja ili određenog standarda.
"Zašto ustati ujutro? Zašto učiniti bilo što kad su sve tvoje potrebe zadovoljene?", kazao je za Art.Mic. Nadalje, studije pokazuju da su djeca imućnih podložnija tjeskobi i depresiji nego djeca iz srednje klase. Percepcija da se nemaju što tužiti na probleme kad su im sve potrebe podmirene, samo pogoršavaju probleme s kojima se normalno suočava svaki čovjek. Naposljetku se zapliću u život ograničen na isto takve bogate nasljednike, ostaju izolirani od ljudi iz stvarnog svijeta. U konačnici, kad se takvim ljudima dogodi pad, oni su u zbilja gadnom problemu. Oni naprosto ne znaju kako pronaći posao, kako platiti račun, kako otvoriti račun u banci.
Zanimljivo, određeni podaci pokazuju da su ljudi nagonski svjesni opasnosti koju po obitelj može nositi svijest o bogatstvu. Prema istraživanju iz 2016., od Amerikanaca koji imaju više od tri milijuna dolara u raznim ulaganjima, njih čak 64 posto svojoj djeci o tome još ništa nije reklo. S druge strane, one obitelji koje su navikle na bogatstvo, a onda bez toga ostale, osjećaju pritisak da moraju održati privid bogatstva, kako bi izbjegli razne oblike stresa; sram, poniženje, gubitak povjerenja i slične stvari povezane s društvenim stigmatiziranjem.
