Ekonomix
3665 prikaza

Što bi ministru Piletiću rekla svetica Margareth Thatcher?

1/3
Nikola Čutuk/Pixsell
Neoliberalka i britanska premijerka govorila je da otočna ekonomija počiva upravo na malim tvrtkama, na poduzećima koja niti mogu proizvodnju preseliti tamo gdje je rad jeftiniji niti potplaćivati radnike

Vijest je, blago rečeno, čudna: za takozvano razdoblje rada od prvog dana ovog mjeseca svim članovima uprava i direktorima građevinskih tvrtki mora se obračunavati minimalna bruto plaća od 15.000 kuna. Tako kažu posljednje izmjene Kolektivnog ugovora i odluka ministra rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Marina Piletića, poznatog najprije po tome što uspijeva biti član Vlade Republike Hrvatske, a pritom ostati - anoniman.

Može, dakle, netko imati mikro ili malu tvrtku, pa obnavljati dječje sobe i pregrađivati stanove, davati plaću jednom radniku ili čak duetu zidara, ali sebi ima da obračuna 2000 eura bruto i gotovo. Ako neće ili ne može, distinkcija nije predviđena, slijedi kazna.

Poznato je, je li tako - naravno da nije, kako se poduzetnikom ne postaje da bi se zaradilo nego valjda dijelilo novac uokolo, onako, altruistički. Mali je problem, problemčić gotovo, što novac za dijeljenje, kao i onaj za plaće, prvo treba zaraditi. Prema navedenim, novim pravilima, ispada da su direktori vlastitih malih tvrtki i do sada zarađivali puno, ali su, iz jedino njima znanih razloga, sami sebi isplaćivali – malo.

 | Author: Kristina Štedul Fabac/PIXSELL Kristina Štedul Fabac/PIXSELL

”Ne ulazeći uopće u temu je li ovakvo normiranje usklađeno s ustavnim gospodarskim pravima i svrhom da kolektivni ugovori trebaju štititi radnike spram poslodavca, a ne određivati minimalnu plaću i za samog ‘poslodavca’, činjenica je da se nakon donošenja odluke o proširenoj primjeni KU za graditeljstvo, neisplata plaće i članu uprave može podvesti pod prekršaj iz čl. 10. st. 1. Zakona o minimalnoj plaći, sve i u slučaju da je, primjerice, taj član uprave u radnom odnosu ujedno (jedini) vlasnik trgovačkog društva. Međutim, odredbe Zakona o minimalnoj plaći ne odnose se na radnika koji je jedini radnik kod poslodavca te istodobno član uprave, izvršni direktor, upravitelj zadruge, likvidator i sl. prema posebnim propisima. Dakle, u slučaju ako je zaposleni član uprave ujedno jedini radnik (neovisno od tome koja je osoba vlasnik trgovačkog društva), izuzeta je primjena Zakona o minimalnoj plaći...”, piše Vedran Jelinović na portalu Teb.hr.

No dobro, ako se ne buni, a ne buni se, žive ih se ne čuje, Udruga poslodavaca graditeljstva pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca, onda je, valjda, sve u redu. Barem za građevinare. Za one što znaju kako se ovdje iskustvo ruga svakom optimizmu - nije.

Za sada je, dakle, sve samo pretpostavka, što ne znači ništa u zemlji u kojoj je, kao da ju je Ivo Andrić pravio, najizvjesniji scenarij onaj najlošiji. A prema tom scenariju, primjena istih pravila o obračunu plaća za mikro ili male poduzetnike – nerijetko i za one srednje – koji se ne bave građevinom nego, recimo, informatikom, šivanjem ili transportom krupnog otpada, u biti je svejedno, može biti pogubna.

 | Author: Šime Zelić/PIXSELL Šime Zelić/PIXSELL

Zamislimo, nije teško, neki manji grad od 25.000 pa do 40.000 stanovnika i u njemu malu tvrtku s dva-tri zaposlena, od kojih je jedan poslodavac i direktor, a ostali, sa šefom, održavaju računala ili prepravljaju staru odjeću. Posla imaju – da nemaju, ne bi postojali – uredno plaćaju sve one budalaste namete i račune za komunalne usluge, u koje su uračunate i čaše iz kojih piju vodu, pa na kraju mjeseca zbrajaju, oduzimaju i onda, ako ima za velike plaće, podijele ih, a ako nema – ima za manje.

Zakonski obvezati direktore mikro tvrtki iz mikro mista – direktore samo po tome što izdaju račune i pišu ponude, a zapravo najagilnije radnike – na minimalnu bruto plaću od 15.000 kuna, znači, u boljem slučaju, otkaze za ono dvoje-troje zaposlenika, a u lošijem simbiozu ključa i brave, pa traženje posla kod nekoga većeg, moćnijeg i bogatijeg. Kako ni takvima neće trebati sve žrtve čudnog pravila, tako će porasti broj radnika na tržištu i, posljedično, pasti cijena rada, pa kupovna moć, kreditna sposobnost i tako dalje i tako redom.

Kolektivni ugovori, da ponovimo, služe da bi štitili prava radnika, osim, evo, u Hrvatskoj, gdje – kako je napisao Jelinović – štite prava poslodavaca, ali i to tako da bi im, ako su ti poslodavci mali i pošteni, zaštita mogla doći glave. Svetica neoliberala i najpoznatija britanska premijerka, Margaret Thatcher, govorila je kako otočna ekonomija počiva upravo na malim tvrtkama, na poduzećima koja niti mogu proizvodnju preseliti tamo gdje je rad jeftiniji niti potplaćivati radnike, s kojima su nerijetko i obiteljski vezani. S druge strane, korporacije umjesto o interesu zajednice uvijek vode računa o svom, dok tvrtke iz londonskoga kvarta ili dalmatinskoga gradića, sasvim je svejedno, zajednicu poštuju jer drukčije ne mogu opstati, a sve dok opstaju, one i zapošljavaju.

U vladi Andreja Plenkovića očito tako ne misle. Zapravo, u vladi Andreja Plenkovića najčešće uopće ne misle.

I baš zato vlada strah od lančane reakcije nakon izmjena Kolektivnog ugovora za građevinare.

  • Važna obavijest
    Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
  • BESTpartizan 13:53 21.Studeni 2022.

    Ah desnicari