Istraživač seksualnosti Anthony F. Bogaert s Brock Sveučilišta napominje da je širom rasprostranjeno neshvaćanje aseksualnosti, čak i među njegovim kolegama. To nije čudno kad pomislite da je puno lakše istraživati određeno ponašanje nego nedostatak istoga.
No u novom pregledu znanstvene literature koja se bavila aseksualnosti, a koji je objavljen u časopisu 'Journal of Sex Research', Bogaert napominje da bi više istraživača seksualnosti trebalo obraćati pozornost na aseksualnost, jer ne možete shvatiti širi spektar ljudskog libida ako ne probate shvatiti i ljude kod kojih on ne postoji.
Evo stoga nekoliko okosnica Bogaertovog rada, koji vam mogu olakšati da shvatite kako funkcionira aseksualnost...
Znanstvena istraživanja aseksualnosti obavljaju se tek posljednjih desetak godina
Jedan od prvih značajnih znanstvenih radova o toj temi objavio je sam Bogaert 2004. godine. Srećom, nakon njega su se pojavili i drugi zainteresirani za tu temu, iz akademskog i neakademskog svijeta, što je rezultiralo brojnim popularnim i znanstvenim radovima o nedostatku seksualnosti.
Oko jedan posto opće populacije je aseksualan
Mnogi se 'razbacuju' brojkama u ovom području, prvenstveno jer i dalje ne postoji točna definicija pojma u istraživačkoj zajednici. Bogaert preferira jednostavnu koja kaže da je riječ o 'nedostatku seksualne privlačnosti prema drugima'. Ovaj jedan posto proizlazi iz najboljih mogućih podataka, točnije iz uzorka odraslih Britanaca koji su 2004. godine sudjelovali u nacionalnom istraživanju seksualnih stavova i životnog stila.
Nije riječ o poremećaju
Istraživači seksualnosti naveliko su raspravljali treba li aseksualnost prozvati seksualnim poremećajem ili ne. No u svojem radu Bogaert tvrdi da nije riječ o tome. Za početak, on tvrdi da samo zato što je nešto rijetkost ne znači da je poremećaj. Također smatra da ako bi se tako klasificiralo, aseksualne osobe automatski bi postale stigmatizirane. Uz to, napominje da osobe koje se takvima prozivaju obično nemaju problema sa svojim stanjem, a prema definiciji poremećaj je nešto što kod osobe uzrokuje nelagodu ili nešto što predstavlja prijetnju njezinom zdravlju.
Ustvari, dokazi ukazuju na to da se radi o određenoj seksualnoj orijentaciji
Pomislite samo kako se definiraju druge seksualne orijentacije: heteroseksualnost, homoseksualnost, biseksualnost. Seksualna privlačnost je ključna, ako ne i jedina razlika među ovim značajkama. Vodeći se tom logikom, nedostatak seksualne privlačnosti trebao bi značiti da se "aseksualnost može promatrati kao zasebna kategorija unutar kategorizacije seksualnih orijentacija", piše Bogaert.
Spolni organi aseksualnih osoba su u savršenom stanju
U jednom trenutku, istraživači seksualnosti počeli su raspravljati o tome da nedostatak seksualne želje mora ukazivati na neki drugi problem, točnije da s aseksualnim osobama nešto sigurno nije u redu, fizički gledano. No istraživanje koje je provela Lori Brotto sa Sveučilišta u Britanskoj Kolumbiji u Kanadi, pokazalo je da aseksualni ljudi mogu postići erekciju i vlažnost rodnice kao i svi drugi, piše New York Magazine. Ovako je to sumirala jedna aseksualna osoba, koja je citirana u drugom Brottinom istraživanju iz 2010. godine. "Isprobala sam 'opremu', znate... I sve savršeno funkcionira, i ugodno je. Ali jednostavno me ne privlači ništa od toga".
