Rast razine mora vjerojatno je dugoročno najveća prijetnja klimatskih promjena. Znanstvenici predviđaju da će postepeni, a opet neizbježan rast mora, koji se procjenjuje na oko 4 milimetra godišnje, "udvostručiti učestalost teških obalnih poplava u većini svijeta". Uzmite u obzir milijarde ljudi koji žive u gradovima uz more i počet ćete shvaćati uništenje koje prijeti.
Dodajte valove, olujni rast mora i druge ekstremne vremenske slučajeve u taj miks, što je još i pojačano zagrijavanjem oceana, na kraju dobivate stanje koje opisuje svjetsku humanitarnu krizu. Nedavno istraživanje sa Sveučilišta Oxford ispitivalo je utjecaj ispuštanja stakleničkih plinova ona Zemljine oceane od kraja 19. stoljeća.
Koristeći kompjutorske modele oceanskih struja, profesorica Laure Zanna i njeni kolege ušli su u trag 150 godina površinskih temperatura uzduž morskih struja, čime su otkrili puno dublju sliku upijanja topline u vodene dubine kroz vrijeme. Rezultate su objavili u žurnalu Proceedings of the National Academy of Sciences. Pokazalo se da su 90 posto topline zarobljene na Zemlji uslijed stakleničkih plinova, upili oceani, dok su samo po nekoliko posto apsorbirali zrak, kopno i ledeni pokrovi.
Prateći morske struje, ekipa znanstvenika uspjela je odrediti izvor zagrijavanja u pojedinim oceanima. U Atlantskom oceanu, primjerice, oko polovice rasta razine mora u posljednjih 50 godina može se pripisati prodoru topline u oceanske dubine. Članak iz Guardiana koji se referirao na istraživanje s Oxforda, navodi da se količina energije što su ih oceani upili od 1870. mjeri "tisućama puta godišnje potrošnje energije cjelokupnog svjetskog stanovništva".
Ako vam niti to nije dovoljno uzbunjujuće, isti članak posegnuo je za izračunom po kojem je prosječno zagrijavanje tijekom tog razdoblja identično u energetskom smislu kao da je svake sekunde i pol eksplodirala po jedna atomska bomba. Današnje procjene su da je riječ o energiji identičnoj između tri i šest eksplozija poput one što je uništila Hirošimu, svake sekunde.
Zašto znanstvenici to počinju razumijevati tek sada? Zato što je bilježenje temperature oceana počelo tek posljednjih nekoliko desetljeća. Slično tome, donedavne procjene ukupne apsorpcije topline temeljile su se na podacima prikupljanima od 1950. Ovo najnovije istraživanje, međutim, utvrđuje temperature još od 1871.
A kao što je jasno svakom kvalitetnom klimatskom znanstveniku, razumijevanje povijesnih trendova zagrijavanja neophodno je za predviđanje onih budućih. Usto, sve preciznije i sve određenije regionalne prognoze, pomoći će nam da mudrije i bolje pripremimo naše zajednice za nadolazeća izvanredna stanja.
Utjecaj zagrijanih mora već smo osjetili diljem svijeta. Što oceani topliji, više se šire, povećava im se volumen. Ovakvo toplotno širenje vode ne samo što dovodi do rasta razine mora, nego i pojačava prirodne katastrofe. Na taj način rekonstrukcija promjena u temperaturi oceana može značiti razliku između života i smrti za čovječanstvo koje živi uz mora diljem svijeta.
Članak je u cijelosti preuzet s Popular Mechanics...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Iskreno gledajući za kojih 50 ili 100 godina mene neće biti na zemaljskoj kugli i onda neću znati što me snašlo ali dok sam živ nije mi svejedno za ovo stanje na planetu.