Znanost
6248 prikaza

Val vrućine ne ubija isto u Dalmaciji, Ateni i u Kanadi

Požari u Dalmaciji
Ivo Cagalj (PIXSELL)
2003. u Francuskoj 15.000, a u cijeloj Europi 77.000 ljudi, 2010. u Rusiji 55.000 ljudi... Koliko će nas poumirati ovog ljeta?

Njih tri u to vrijeme, u srpnju 1963, bile su ili u svojim radnim dvadesetima ili su tek postale punoljetne, kada su svom Motown Recordsu donijele puno vreća dolara hitom "Heat Wave", u prijevodu val vrućine. Martha and the Vandellas pjevale su o nesposobnosti da se prestane plakati, o visokom krvnom tlaku, o priči koja "gori u mom srcu".

Bila je to ljetna ljubavna pjesma, ali njihova definicija ljubavnog jada po simptomima jako podsjeća na definiciju po kojoj se izraz "val vrućine" koristi u meteorologiji: "Izrazito zagrijavanje zraka ili prodor vrlo toplog zraka na širokom području, koji obično traje između nekoliko dana i nekoliko tjedana."

Vrućine u gradu, Split 2017. | Author: Miranda Čikotić/ PIXSELL Miranda Čikotić/ PIXSELL

Takvo što možda nekome i može djelovati ugodno kad se usred zime u stanu u kojem je otkazalo grijanje smrzava usred prodora polarnog zraka na kakvih -15°C, ali onima koji su pretrpjeli val vrućine, posebno u 21. stoljeću otkako se izrazito osjećaju posljedice klimatskih promjena, val vrućine je pojava istoznačna s agonijom i masovnim umiranjem. U ljeto 2003. samo u Francuskoj uslijed vala vrućine na prijelazu iz srpnja u kolovoz poumiralo je, prema konzervativnim procjenama, skoro 15.000 ljudi.

Temperature od preko 40°C danima su mrcvarile i ljude i prirodu diljem zapadne, srednje i dijela južne Europe, te je u tih nekoliko dana, procjenjuje se, od posljedica vrućina skončalo čak 70.000 ljudi. Danas se smatra da takvog vala vrućine po Europi nije bilo još od 1540. godine. Najmanje. Vjerojatno još i puno dalje u prošlost.

Kako su ljeta u 21. stoljeću, a posebno posljednjih 10 ili 15 godina redom najgora otkako se vremenske prilike sustavno i znanstveno prate, zapravo je skoro svako ljeto od 2003. naovamo prouzročilo barem jedan val vrućine u nekom dijelu Europe, uslijed čega su ljudi umirali, od čega su izbijali požari, stradavala poljoprivreda, prirodni svijet. No, u takvoj užasnoj konkurenciji sve paklenijih ljeta, istaklo se ljeto 2010. u Rusiji, u prvom redu zbog temperatura viših od 40°C i nekoliko stotina šumskih požara koji su tada izbili.

Split: Prskalice u kafiću na rivi osvježavaju goste Klimatske promjene Znanost Prognoza: Ljeto 2018. bit će nam pakleno kao i prošlo

Samo onih koji su tada poginuli u požarima bilo je 54. Sveukupno, u tom valu vrućine poumiralo je nešto preko 55.000 ljudi, što je također konzervativna procjena, a požari su poharali površinu od 3000 kilometara četvornih, područje otprilike veličine Istre. Ovo što se, pak, sada događa u okolici Atene, zapravo se predviđalo klimatskim modelima i povremenim katastrofama još prije nekoliko godina. To područje i inače je, povijesno, bilo osjetljivo na klimatske ekstreme.

U Ateni je, primjerice, još 1977. izmjerena najviša ikada zabilježena temperatura u Europi; 49°C u hladu, mjereno na visini od 2 metra iznad površine travnatog terena. Da bi se razumjelo zašto je tome tako, osim što je riječ o obali Mediterana, treba imati na umu da je glavni grad Grčke mega-grad s tri milijuna stanovnika, zapravo čak četiri milijuna skupa s metropolitanskim područjem, te da je s takvim razmjerima stvorilo lokalni mikroklimatski otok, izrazito ranjiv na valove vrućine.

Gradske vlasti su u prvih desetak godina ovog stoljeća uočile da im sa svakih 1°C višom dnevnom maksimalnom temperaturom mortalitet u gradu raste za 5,2%. Povrh toga, ispostavilo se da klimatski modeli za Atenu, kao i za cijeli Balkan i ovaj dio Europe, što uključuje i Hrvatsku, predviđaju posebno gadnu budućnost ako se ne obuzda zagađivanje ugljičnim dioksidom diljem planeta.

Vrućine u gradu, Split 2017. | Author: Petar Glebov/PIXSELL Petar Glebov/PIXSELL

Ovdje više nije bila riječ o prosječnim zatopljenjima od 1,5, 2 ili 3°C, nego puno više, a u slučaju valova vrućina, takvih razmjera da se za nekoliko godina predviđaju i ekstremni temperaturni ispadi i do 50°C. Atena je zato prošle godine izradila vlastiti akcijski plan kako bi na gradskoj razini učinila što god može za obraniti se od klimatskih promjena. Diljem svijeta se pokazalo da u mnogim dijelovima gradovi i druge lokalne vlasti mogu bolje i brže djelovati od nacionalnih.

Tako su gradske vlasti u Ateni predvidjele intenzivno ozelenjivanje grada, korištenje LED gradske rasvjete, bolju izolaciju zgrada, 40% manje CO2, izgradnju i prilagođavanje zgrada tako da se same hlade i još mnoštvo konkretnih mjera za prilagođavanje grada i stanovnika na klimatske promjene. Takvih gradova, koji se na ovaj način prilagođavaju klimatskim promjenama, sve je više, pa je utoliko zanimljivije što se svijet još nije dogovorio oko čvrstih kriterija za definiranje vala vrućine.

Neke razlike u poimanju su logične; dnevna temperatura od 40°C ne predstavlja istu pojavu u nekakvom Dublinu ili Helsinkiju kao i u Furnace Creeku, naselju u Kaliforniji, u kojem je u ljeto 1913. izmjereno 56,7°C. Na Otoku Princa Edwarda u Kanadi vlasti podižu uzbunu kad temperature prijeđu 27°C, u Hrvatskoj pak to se u pravilu odnosi na toplotni prag od 33 ili 35°C. Problem je u tome što nije riječ samo o temperaturi kao udaru na zdravlje ljudi ili stanje u prirodi.

Veliki šumski požari u Švedskoj Klimatske promjene Znanost Sjeverni pol gori na 30°C - buknuli i požari

Vlaga je, primjerice, u prošlogodišnjem toplotnom udaru na hrvatskom Jadranu bila iznimno visoka, pa je onih 42,3°C u Kaštel Štafiliću bilo više poput takve temperature u Indiji nego u pustinji, gdje je zrak suši pa je takvu vrućinu i lakše podnijeti. A tu su još i zagađenje zraka, vjetar, najniža dnevna, odnosno noćna temperatura. Posljednja eksplozija požara u okolici Atene, u ionako rizičnom stanju u prirodi nakon sušnog ljeta i s valom vrućine, dodatno je pojačana vjetrovima.

Takve situacije jako su dobro poznate i dalmatinskim vatrogascima. Posljednji put, ujedno i najgori do sada, izbio je 17. srpnja prošle godine u okolici Splita, da bi nošen olujnom burom u jednom trenutku počeo prodirati u same rubove gradskog područja Splita. Kad se pogleda što se sad događa u Ateni, zapravo je nevjerojatno da prošle godine u Splitu nije bilo niti jedne jedine poginule osobe.

Što se noćnih temperatura tiče, prije nekoliko tjedana u Omanu je oboren rekord u trajanju vrućine tijekom koje niti noću temperature nisu padale ispod 40°C, a preko dana su išle debelo preko 50°C.

Uzrok je tamo bilo jako zagrijano more koje nije uspijevalo ohladiti kopno. Prošle godine meteorološki poetski nerv prozvao je val vrućine po dijelu Europe "Lucifer". Tada je na vidjelo izašao niz klimatskih predviđanja iz prethodnih godina koji su nagovještavali upravo takve situacije po Balkanu, Italiji i Grčkoj, s tim što bi u isto vrijeme, primjerice, po Britanskom otoku slobodno mogla padati i kiša.

  • jluci82 15:03 26.Srpanj 2018.

    Jednostavno nas ima nekoliko milijardi previše.....koliko je to ugljičnog dioksida u atmosferi svaki dan,a tek smeća.