20 milijardi km od nas uključili ga nakon 37 godina!

Najudaljenija svemirska letjelica koju je čovječanstvo ikad poslalo u svemir, danas se nalazi na udaljenosti s koje je svjetlosti potrebno 20 sati putovanja da bi stigla do Zemlje. Riječ je o Voyageru 1 i bezdanu od nepojmljivih 20,8 milijardi kilometara udaljenosti. A unatoč tome i nakon 37 godina mirovanja, NASA-in JPL objavio je da je uspio uključiti rezervna četiri potisnika Voyagera 1 nakon što su bili isključeni – 37 godina.

Sve da je riječ i o pukom garažiranom automobilu koji je proveo 37 godina mirujući, pa da ga se uspije uključiti iz prvog pokušaja, bila bi to anegdota za pohvaliti se u društvu u kafiću. Ovdje je, pak, riječ o letjelici koja je odavno izjurila iz Sunčevog sustava i koja međuzvjezdanim prostorom, kao najbrži i najudaljeniji objekt koji je čovjek do sada napravio, juri brzinom od 17 kilometara u sekundi.

Osvajanje svemira Znanost 'Seks u svemiru je kritično pitanje, riješimo to hitno!'

Voyager 1 težak je 825,5 kilograma, još uvijek ga električnom energijom opskrbljava radioizotopni termoelektrični generator od 420 W i tako će biti sve do, procjenjuje se, 2025. godine. Upitno je bilo, međutim, koliko dugo će NASA biti u kontaktu s njim zbog vijeka trajanja potisnika koji u milisekundnim uključenjima korigiraju položaj Voyagera 1 u odnosu na Zemlju kako bi mu antena bila mikronski točno uperena prema Cape Canaveralu odakle je lansiran prije 40 godina.

Koliko je riječ o osjetljivim poravnanjima pokazuje već to što je na posljednjoj fotografiji koju je Voyager 1 poslao još 1990. već tada Zemlja izgledala kao puka "blijeda plava točka". Bila je to ideja pokojnog Carla Sagana koji je predložio da se na taj način čovječanstvu pokaže pravo mjesto u svemirskim razmjerima, sa svom svojom povijesti, tragedijama i tlapnjama u odnosu na beskraj svemira u kojem se nalazi svijet s nekoliko milijardi ljudi.

Čak 27 godina poslije tog trenutka NASA je uspjela pokrenuti četiri rezervna potisnika koji su posljednji put probno bili uključeni još 1980. godine. Radio signal iz antena sa Zemlje putovao je čak 20 sati kako bi Voyageru 1 uputio tu naredbu, a ovaj ju je... spremno poslušao!

NASA

Ovaj čudesan pothvat tehnologije iz 1977. godine u konačnici znači da NASA sada može biti sigurna da na raspolaganju ima još četiri potisnika za korigiranje položaja Voyagerove antene, odnosno da će letjelica u kontaktu sa Zemljom biti nekoliko godina duže nego što se do sada računalo da će biti. Express je u rujnu pisao povodom 40. rođendana Voyagera 1.

Tada smo udaljenost na kojoj se nalazi opisali time što je Voyager 1 obletio Jupiter još 1979., Saturn još 1980. i otada juri u svemirski bezdan brzinom od 61.000 kilometara na sat. Igrani ZF film "Zvjezdane staze" iz 1979. poigrao se pretpostavkom što bi bilo kad bi čovječanstvo naišlo na letjelicu Voyager 6, stoljećima izgubljenu u svemiru, koja bi tijekom vremena tehnološki evoluirala, postala samosvjesna i stala tragati za svojim zaboravljenim korijenima i tvorcima.

Bilo je to samo dvije godine nakon što je čovječanstvo u duboki svemir lansiralo robotsku sondu Voyager 1.

Život posvuda Znanost Skrivene planete nalaze se oko najbliže zvijezde Suncu

Osim sve sile za ono doba čudesnih instrumenata, a i danas upotrebljivih, Voyager u svojoj utrobi nosi i zlatnu gramofonsku ploču na koju su znanstvenici urezali zvukove sa Zemlje (vjetar, grmljavina, zvuci životinja poput ptica i kitova), te 115 slika, sve kako bi jednog dana, ako ikad naiđe na vanzemaljsku civilizaciju, vanzemaljci dobili predstavu gdje se nalaze Zemljani čijih je to ruku djelo i da dobiju predodžbu o prirodi i civilizaciji našeg planeta.

U listopadu smo pisali i o vijesti da je NASA po prvi put u komercijalnu prodaju pustila svoju „glazbu za vanzemaljce“, a u rujnu smo predstavili i kratak pregled današnjeg položaja, udaljenosti i brzine još nekoliko najstarijih, najudaljenijih i najbržih svemirskih sondi koje je čovječanstvo lansiralo u svemir tijekom posljednjih nekoliko desetljeća.