"Žuta zgrada s vaše desne strane, treća po redu", uputio nas je portir na ulasku u golemi kompleks Instituta “Ruđer Bošković” na zagrebačkom Bijeniku. Da bismo došli do laboratorija, moramo se spustiti u suteren i proći teška, metalna vrata. Ona skrivaju tajni laboratorij 007 – najčišću prostoriju u Hrvatskoj.
Za ulazak nisu potrebne nikakve identifikacijske iskaznice, ali je obavezno javiti se djelatnicima Laboratorija za genotoksične agense. Na prvi pogled prostor uopće nije impresivan. Zapravo je vrlo malen. Skučeni uredi u koje ne stane više ni igla poslagani su sa strane, a tamo je i malena kuhinja. Zidovi su prepuni plakata sa stručnih kongresa i konferencija, a na oglasnoj ploči su upute o sigurnom radu i poruke zaposlenika kolegama na papirićima u raznim bojama, sve vezane uz rad u laboratoriju. Uski je hodnik s obje strane pun hladnjaka i tankova neobičnih oblika i naziva.
Više se nitko ne sjeća koji je obožavatelj Shakespearea odlučio da će frižideri biti muškog roda, a tankovi u kojima se čuvaju stanice s tekućim dušikom ženskog i zašto ih je nazvao Fabio, Donatelo, Antun i Horacije, odnosno Ema, Izabela i Sofija, ali ta su im imena ostala zauvijek. Svi ih koriste jer je lakše objasniti kolegi da su novi primjerci stanica u “Emi” nego u tanku 85VHC. Na desnoj su strani masivna vrata laboratorija 007 koja otvaraju pretpostor sterilnih soba. Upute za rad ispisane su na komadu običnog A4 papira, a svima koji ne rade u tajnom, čistom labosu zvuče u najmanju ruku neshvatljivo.
"Tekući otpad se iznosi u nesterilno pored sterilizatora, vrećica s tipsevima se baca u kantu za autoklav", jedna je od 17 uputa i upozorenja. Nakon što ste prošli kroz ova metalna vrata, prvo se nađete u pretprostoru gdje morate obući čistu kutu i promijeniti obuću. Ako vam trebaju, tamo su gumene rukavice, zaštitne naočale, maske i drugi pribor koji bi vam mogao zatrebati.
Glavna vrata labosa moraju biti zatvorena ako iz tog hodnika želite ući u sobe 007A i 007B, gdje devetero znanstvenika i znanstvenica pod vodstvom Andreje Ambrić Ristov istražuje tumorske stanice. Za njih pojam čistoća ima potpuno drugačije značenje. Kako nisu fascinirani dolaskom novinarke i fotoreportera, već ranije su odabrali dvije kolegice koje su odradile razgovor s nama. Ostali imaju svojeg posla.
Dvostruko sterilno
Dr. sc. Anamaria Brozović i dr. sc. Dragomira Majhen nevoljko se fotografiraju, ali rado pričaju o svojem poslu. Laboratorij 007 njihovo je radno mjesto. Sterilne sobe pod stalnim su reguliranim tlakom te u njih ulazi samo sterilan zrak. Temperatura prostorija je između 20 i 23 Celzijeva stupnja. Ako je temperatura viša, nije im lako nasađivati stanice i raditi na njima eksperimente dok im iznad glave stoji velika žuta naljepnica sa znakom i natpisom: BIOHAZARD. Sve otopine, kemikalije, suđe i alat koji se koriste u radu su sterilizirani.
"Posebni kabineti upuhuju sterilni zrak na cijelu radnu površinu i ne dopuštaju ulazak vanjskog zraka pa je rad u prostorijama zapravo dvostruko sterilan", objašnjavaju nam znanstvenice.
Anamaria pokušava otvoriti vrata kako bi ušla u laboratorij, ali upalilo se crveno svjetlo. Vrata sobe 007B su otvorena, jedna znanstvenica upravo izlazi i ta se prostorija ne smije kontaminirati prljavim, odnosno nesterilnim zrakom.
Gumene rukavice
Tek kad se ta vrata zatvore možemo ući u pretprostor. Posebna obuća i nije toliko posebna. Ne radi se o specijalno izrađenim cipelama, nego o papučama za rad koje su čiste, koriste se samo u sterilnim sobama i nikad ne izlaze iz labosa 007. Bez gumenih rukavica ne možete ni pomisliti na ulazak.
Da ne znate, ne biste mogli pogoditi da se radi o sterilnim prostorijama. Osjećaj je isti kao i u svim drugim zatvorenim prostorijama. Ali, kad znate da nema ničega kontaminiranog vanjskim svijetom unutra, osjećate se kao slon u staklani. Pogotovo kad vam objasne što se tamo radi. U sterilnim sobama 007A i 007B istražuju se tumorske stanice, te uzgajaju u inkubatoru na stalnih 37 Celzijevih stupnjeva.
"Imamo vrlo veliki broj različitih tumorskih stanica. Istražujemo molekularne mehanizme otpornosti stanica na spojeve koji se koriste pri liječenju pacijenata s tumorom. Ispitujemo nove spojeve koji imaju potencijal da se u budućnosti koriste u kemoterapiji", objašnjava dr. Anamaria Brozović. Kao i ostali kolege u laboratoriju, ona u sterilnoj sobi održava stanice i koristi ih za eksperimente.
Tražimo pomoć, a ne lijek
Njezina kolegica Dragomira Majhen uz to istražuje bazičnu biologiju adenovirusnih vektora te njihovu primjenu u genskoj terapiji tumora i vakcinaciji. Nakon što su mi sve objasnile vrlo stručnim rječnikom, jednostavno pitam znači li to da se bave traženjem lijeka za rak.
"Ne, ne možemo tako nešto reći", odmah me prekidaju i daju empirijske razloge: "Prvo, postoji puno vrsta raka i ne možemo pronaći jedan lijek za njih sve. Mi istražujemo na koji način se stanice npr. tumora dojke štite od lijekova koji se već koriste u terapiji, tj. postaju na njih otporne, ili kako reagiraju na neke nove spojeve koji bi potencijalno mogli postati lijekovi", objašnjavaju mi.
Nakon nekog vremena (pre)skromno priznaju: "Svaki naš rezultat može dovesti do poboljšanja liječenja pacijenata kemoterapijom, odnosno učiniti kemoterapiju uspješnijom. Također, ispitujemo spojeve za koje mislimo da bi u budućnosti mogli postati kemoterapeutici, tj. mogli bi se koristiti u liječenju tumora i uništavanju tumorskih stanica. Da, možemo reći da u jednom segmentu našeg posla tražimo što uspješniji kemoterapeutik za tumorske stanice", kažu Anamaria i Dragomira, a meni je to - dovoljno blizu liječenja raka.
Operacijske sale su čiste
U laboratoriju su često i diplomanti koji uz mentore iz labosa uče sve segmente posla. Laboratorij 007 nije komercijalan, a naši znanstvenici redovito surađuju s kolegama iz Francuske, Njemačke, Slovenije i Sjedinjenih Američkih Država. Tražili su i dozvolu za rad s virusnim vektorima, a kad je dobiju uvjeti za ulazak u sterilnu sobu bit će puno stroži nego sad.
"Od naše sterilne sobe čišće mogu biti jedino operacijske sale u bolnicama", zaključuju Anamaria i Dragomira, koje se nadaju kako će ove godine i njihov laboratorij biti otvoren za građane u sklopu otvorenih dana “Đir po Ruđeru”. Atraktivan program već imaju, samo trebaju širom otvoriti svoja teška, metalna i do sad skrivena vrata.
