Znanost
46630 prikaza

'Superzmije' - otkrili opasne hibride dva ogromna pitona

Burmanski piton
1/5
Pixabay
Jedna vrsta je velika i snažna, druga je brza i posebno agresivna, a potomci koji imaju najbolje od obje su invazivna vrsta

Oni mogu narasti do sedam metara dužine i dosegnuti tjelesnu masu od skoro 115 kilograma, proždirući oko sebe skoro sve živo. Prvi put je problem s burmanskim pitonima u močvarama Evergladea u južnoj Floridi primijećen još u 70-ima kad su pojedini malo je reći neodgovorni zmijoljupci shvatili da zmije ipak ne vole baš toliko da bi o njima skrbili i nakon što dosegnu odraslu dob, pa su ih stali puštati u prirodu.

Danas ih, procjenjuje se, tamo ima čak 150.000, a da stvar bude gora, nova studija objavljena u znanstvenom časopisu Ecology and evolution pokazala je da znatan dio tih zmija uopće nisu burmanski pitoni iako se po izgledu takvima čine.

Poziraju s burmanskim pitonom | Author: Julien Behal/Press Association/PIXSELL Julien Behal/Press Association/PIXSELL

Genetska analiza pokazala je da su od 426 promatranih zmija, njih 13 križanci između burmanskog i indijskog pitona. Burmanski pitoni u Nacionalnom parku Everglade u južnoj Floridi, području spektakularnih močvara i šuma, površine kao devetina Hrvatske, već desetljećima kao invazivna, odnosno strana, umjetno unesena vrsta, predstavljaju krajnje ozbiljan problem po životnu ravnotežu.

Njihovo pojavljivanje točno se poklapa s opadanjem populacija niza domaćih vrsta poput zečeva, ali i lisica, rakuna, čak i crvenih risova. Zbog borbe za resurse, burmanski pitoni tijekom godina počeli su potiskivati čak i domaće aligatore, a što po tamošnji živi svijet znači pojava čak i pitonskih križanaca, objasnila je za svoju organizaciju voditeljica istraživanja genetičarka Margaret Hunter iz United States Geological Survey.

"Ponekad križanje između dviju srodnih vrsta može dovesti do tako usavršenih pojedinaca kod kojih se potomcima prenose najbolje osobine obiju vrsta. Križanci u tom slučaju mogu ispasti takvi da se bolje mogu prilagoditi okolini i promjenama. Kod invazivnih vrsta poput burmanskog pitona u južnoj Floridi to može dovesti do još većeg i bržeg širenja", kazala je.

Piton koji presvlači kožu NEOBIČNO Znanost Zmija zarobljena u beskonačnoj petlji - vlastite kože!

Burmanski pitoni su inače u svojim azijskim staništima prilagođeni vlažnim staništima nalik onima u Evergladeu, dok su indijski prilagođeni višim nadmorskim visinama i sušim staništima. Indijski pitoni su nešto manji od burmanskih, koji inače slove za prosječno treću najveću vrstu zmija na svijetu, ali su brži i agresivniji. Obje vrste su neotrovne grabežljivice iz porodice udava. Kako bi križanje ovakvih dviju vrsta moglo utjecati na sposobnost križanaca da se u prirodi bore protiv konkurentnih, domaćih vrsta, kao i na stanje s vrstama koje im predstavljaju plijen, još nije jasno.

Ono što se zna jest da je riječ o vrlo novoj pojavi, te genetičari između sebe smatraju da postoji opasnost od razvoja kolokvijalno rečeno pojave "superzmija". Nova pojava se odnosi na uočavanje toga da je 13 križanaca otkrivenih genetskom analizom između 426 zmija koje sve redom izgledaju poput burmanskih pitona, otkriveno da su one međusobno izrazito bliski srodnici, da su rođaci ili u prvom ili u drugom koljenu.

Usto, smatraju genetičari, oni se zapravo nisu križali u samom nacionalnom parku, nego negdje drugdje, prije nego što su dospjeli u Everglade. Odakle su došli ili čak i je li ih netko križao negdje drugdje, pa ih potom pustio u Everglade, ostalo je otvoreno.

Poziraju s burmanskim pitonom | Author: Anthony Devlin/Press Association/PIXSELL Anthony Devlin/Press Association/PIXSELL

Florida, posebno Everglade, inače već desetljećima muku muči s invazivnim vrstama. Prema FWC-u, u toj američkoj državi danas postoji oko 500 invazivnih vrsta. I dok su urođene, originalne vrste gmazova i vodozemaca iz tih krajeva, kao što je slučaj diljem svijeta, zaštićene, protiv onih stranih vodi se borba.

Najgori slučajevi su s južnoafričkim tegu gušterom, koji iskorjenjuje glodavce, s kubanskom žabom koja lovi male vodozemce, te sa zelenim iguanama koje se hrane domaćim biljkama. Razne agencije za očuvanje prirode do sada su pokušale razne metode borbe protiv unesenih pitona.

Među inim bilo je tu programa treniranja pasa koji bi otkrivali strane pitone, opremanja pitona radio-odašiljačima kako bi se tijekom sezone parenja ušlo u trag ženkama koje mogu nositi i do 100 jaja, čak do angažiranja lovaca na pitone iz Azije. Deutsche Welle je nedavno pisao o skupini lovaca na pitone u Evergladeu koji su u četiri godine uspjeli pohvatati 1100 pitona. No, to je i dalje samo kap u moru populacije koja, između ostalih, katastrofalne štete pričinja čak i domaćim aligatorima i domaćim zmijama.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.