Plastične slamke postaju veliki tabu, posebno u slučaju velikih kompanija. Starbucks ih tako planira do 2020. godine potpuno izbaciti iz upotrebe. Seattle je pak iz upotrebe u kafićima i i raznim poslovnim prostorima izbacio sve slične plastične artikle, što je bilo prvo takvo 'plastično' pravilo. San Francisco bi trebao biti sljedeći grad u kojem će zaživjeti ova zabrana.
No slamke su samo vrh te velike sante plastičnog smeća.
Tijekom 2015. godine plastičnih proizvoda na svjetskoj razini bilo je oko 300 milijuna metričkih tona. Po tome svaki od 7,6 milijardi ljudi na svijetu godišnje proizvede 25,3 tone plastičnog otpada. Poseban problem je i industrija plastičnih pakiranja, koja i dalje bilježi porast. Čini se tako kako su slamke zapravo samo dio problema, no mnogi će reći kako su dobar početak rješavanja problema.
"Slamke doživljavamo kao početak onoga za što se nadamo da će ljude dovesti do razmišljanja koliko nam šteti globalno zagađenje plastikom. Slamke su dizajnirane za kratku i jednokratnu upotrebu i nakon toga postaju smeće", rekla je Dianna Cohen iz Plastic Pollution Coalition.
Slamka je samo dio problema, a Cohen je jedna od onih koja je na putu da uvjeri ljude kako je neophodno koristiti manje plastike. I s tim započeti odmah.
Poseban problem su ljudske navike koje se ne mogu odmaknuti od plastike, a posebno one koje uključuju sve češću konzumaciju hrane vani i korištenja dostave, koja najčešće dolazi u plastičnim pakiranjima koja se nakon jedne upotrebe bacaju.
No nije samo hrana problem. Više od 79 posto plastičnog otpada završava na odlagalištima ili negdje u prirodi, bez obzira u koju kantu takve plastične artikle odložite. Ostalih 12 posto spaljuje se u spalionicama, pa tako i čestice završavaju u atmosferi. Samo oko preostalih devet posto završi u reciklaži, podaci su to izvještaja iz 2017. godine objavljenog u Science Advances.
"Odlično je to što je najavio Starbucks sa slamkama, no pogledajte koliko još oni plastike imaju. Sve je to smiješno", rekla ja Cohen.
Ostale kompanije ne smanjuju samo upotrebu slamki. Nedavno je prehrambeni gigant Aramark, kompanija koja surađuje sa školama, zatvorima, bolnicama u 19 zemalja diljem svijeta, najavila kako će smanjiti upotrebu slamki za 60 posto do 2020. godine. Upotrebu slamki ostaviti će samo za osobe s posebnim potrebama kojima je potrebna pomoć za pijenje tekućine. Najavili su kako će smanjiti i plastični pribor za jelo, plastične vrećice i "razne materijale za pakiranje", piše Business Insider.
Svaki komad plastike koji se proizvodi u svijetu započinje proizvod iz komadića ugljena, nafte ili prirodnog plina. Bili su to prirodni polimeri, uključujući materijale kao što su životinjski rog i guma, no vrsta plastike u koju danas pakiramo stvari nije se pojavila sve do 1907. godine, s izumom prve sintetičke plastike izrađene od fosilnih goriva - bakelit.
Zbog načina obrade ovih novih polimera velika količina plastike zapravo se nikada ne može ni u potpunosti reciklirati. To ih je nekada činilo i posebnim, u usporedbi s krhkim predmetima od stakla i porculana. No danas je ta neuništivost plastike koja ostaje na odlagalištima, na cestama ili u prirodi, veliki problem. Posebno jer ostaje tisućama godina bez razgradnje.
Plastika od koje se izrađuju slamke, u teoriji se može reciklirati, no u većini slučajeve to baš i nije tako. Sve te slamke završavaju ili na odlagalištima ili u velikim brodovima kojih je sve manje i koji smeće odvoze u Kinu. Neke će slamke tako završiti i u morima, pa i postati dio onoga što se naziva Great Pacific Garbage Patch, golemim ledenjakom smeća od oko 79 tisuća tona.
Znanstvenici koji su proučavali tu gomilu smeća kažu da je veća od dvostruke površine Texasa, a pluta negdje između Havaja i Kalifornije. Stručnjaci su otkrili kako je riječ o vodenoj jami smeća i ilegalnih odlagališta koja su zarobljena u oceanskim strujama i to plastičnog smeća. Izvješće iz 2018. godine pokazalo je kako je "više od 99,9 posto" toga plastično, no nije samo riječ o slamkama. Plastični predmeti koje su identificirali sadržavali su posude, boce, poklopce, poklopce boca, trake za pakiranje, užad i ribarske mreže.
U većini slučajeva oni koji se bune protiv plastike okomili su se na slamke zbog fotografije iz 2015. godine koja prikazuje morsku kornjaču sa slamkom zabijenom u nosu. U početku su stručnjaci mislili kako je riječ o nekom parazitu, no ubrzo su shvatili kako je to slamka. Uspješno su ju izvadili no problem plastike u moru nisu riješili.
"Postala nam je motiv za plakat. Kornjača sa plakata", naglasila je Cohen.
Debate se sada vode o tome hoće li smanjenje upotrebe slamki dovesti do novih akcija. Možda će ljudi pomisliti kako su tako učinili dovoljno a neće mijenjati svoje neke druge navike. Istraživači koji su proučavali ovakve ljudske obrasce kažu kako će neke ljude to potaknuti da učine još i više, no neki će jednostavno nakon toga stati i pomisliti kako su sada već učinili dovoljno.
Da bi došlo do promjene ponašanja potrebno je učiniti puno više. Neke zemlje su krenule s agresivnijim pristupom. Maroko koji je nekada bio prepun plastičnih vrećica 2016. godine zabranio je proizvodnju, prodaju i uvoz plastičnih vrećica. Ruanda je bila jedna od prvih zemalja u svijetu koja je zabranila plastične vrećice 2008. godine. Primjer su slijedile i Kalifornija i Havaji. Indija će će jednokratnu plastiku zabraniti do 2020. godine. U Velikoj Britaniji na inzistiranje kraljice Elizabeth II na kraljevskom imanju neće se koristiti ni slamke ni boce.
No postoje i povijesni dolazi kako Amerikanci mogu promijeniti način svog ponašanja, poboljšavajući zaštitu okoliša uz praćenje razvoj ekonomije. Šezdesetih godina prošlog stoljeća, neregulirano zagađenje uzrokovalo je niz problema diljem SAD-a, od rijeka u plamenu, od izlijevanja nafte i astme povezan s ispušnim plinovim automobila. SAD se nije upotpunosti riješio ni jednog ovog problema, no još 70-ih godina počeli su regulirati njihovu upotrebu, što nije naštetilo ekonomiji zemlje, a poboljšalo je zdravlje stanovnika.
Environmental Protection Agency (EPA) pomogla je u promociji jednostavnog slogana "reduciraj, recikliraj i ponovno upotrijebi". Cohen se nada kako će se tome pridodati i "odbij". U smislu odbijanja plastičnih koševa za smeće, gdje se god nalazili.
Psiholozi će se složiti i reći kako je jako teško promijeniti navike, no isto tako psiholog John Bargh naglašava kako "što se više nešto vježba, manje truda je potrebno da se učini". Cohen savjetuje kako bi trebali sa sobom početi nositi svoje kontejnere.
"Bit će to uzbudljiva novost, a zapravo je to nešto što su naši roditelji i njihovi roditelji činili", naglašava.
Sama će priznati kako obožava slamke, i sada ih koristi no u alternativnim verzijama od papira, savitljivog čelika i stakla.
"Plastika se čini kao jeftina mogućnost jer je nevidljiv sav trošak kojeg ostavlja na oceanima i životinjama. No jednokratna upotreba plastike je nezgodna za naše zdravlje, za zdravlje oceana, za zdravlje divljeg svijeta u oceanu i na kopnu", naglašava Cohen.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Ma ja se ne bojim ništa u svezi plastike. Evo već 8-9 puta u zadnjih nekoliko mjeseci čitam kako su neki "dečkići" osnovno ili srednjoškolci izmislili 100 čuda i načina kako da nas zauvjek rješe plastike iz mora i iz ... prikaži još! prirode pa čak je bila i prezentacija i novine se raspiale itd... Samo čekam kad će im netko dati zeleno svjetlo da u more porinu svoje izume i zauvjek nas rješe problema. Čiča miča, gotova priča.
Koje budalaštine može napisati novinar to je jednostavno nevjerovatno. Za njega svaki čovjek na zemlji (ima nas oko 7,6 milijardi) proizvede 25,3 tone plastičnog otpada godišnje. Do podatka je došao tako da je godišnju proizvodnju od 300 milijuna tona trebao ... prikaži još! podjeliti sa brojem ljudi, a to iznosi oko 40 kg, a ne 25 tona.