Znanost
34121 prikaza

Ovaj otok je 1000 puta radioaktivniji od Černobila

Nuklearni test na Bikiniju
NSA Archive
Tu žive stotine, tisuće ljudi zato što je netko nekada rekao da je postalo sigurno, bez obzira na nuklearne eksplozije

Odbrojavali su s broda sa sigurne udaljenosti. I kad je to odjednom grunulo, u samo nekoliko sekundi plamena kugla raširila se do promjera većeg od pet kilometara. Gljiva se uspinjala kilometrima iznad kratera koji je nastao na mjestu otočića Elugelab, širine skoro dva kilometra i dubine 50 metara. 1. studenog 1952. prestao je postojati otočić Elugelab u atolu Enewetak na teritoriju današnje Republike Maršalovi Otoci.

Ogromni valovi što ih je podigla hidrogenska bomba pri toj pokusnoj eksploziji vojske SAD-a, u trenutku su zbrisali kompletnu vegetaciju na atolu, a jednom kad se nuklearna gljiva slegla, na atol se spustio sloj pepela i prašine. Radioaktivne, naravno. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine na ovom atolu danas žive ljudi, i to njih 664.

Nuklearni test na Bikiniju Atol Bikini Znanost Na mjestu nuklearnih testova našli mutirane morske pse

A u kakvom okruženju žive, pokazala je studija objavljena na PNAS-u kojom su znanstvenici sa Sveučilišta Columbia mjerili razinu radioaktivnih izotopa i pozadinskog gama zračenja kao posljedicu ukupno 67 nuklearnih eksplozija tijekom američkih pokusa od 1946. do 1958. godine na atolima Bikini i Enewtak.

Na 11 otoka istraživači su pronašli znatne koncentracije americija 241, cezija 137, te plutonija 238, 239 i 240. Riječ je o vrlo nezgodnim izotopima za biti okružen njima u bilo kojoj životnoj dobi, a tek količina zračenja... Na četiri atola Maršalovih Otoka izmjerene su razine između 10 i čak 1000 puta više nego što se danas mogu izmjeriti u neposrednoj blizini NE Černobil.

Okupani radioaktivnom kišom

Kako su se mogli provoditi rijetki ljudi koji su u tom arhipelagu morali ili tvrdoglavo odlučili živjeti tijekom desetljeća ili pak priroda, pokazuje i činjenica da je ova radijacija, danas toliko puta viša od mjesta katastrofe Černobila ili čak i Fukushime iz 2011., posljedica nuklearnih katastrofa od prije 70-ak godina. Ovakvi nalazi u 1950-ima ne bi bili nikakvo iznenađenje.

Još 1956. agencija za nuklearnu energiju SAD-a proglasila je Maršalove Otoke radijacijom najkontaminiranijim područjem na svijetu. Međutim, zašto je radijacija ovdje dandanas tako visoka? I to unatoč "samo" 67 pokusnih eksplozija na tom prostoru, odnosno 6 posto od ukupno 1054 što ih je prema službenim podacima izveo SAD tijekom desetljeća utrke u nuklearnom naoružanju?

Razlog tome je to što je u tih 67 eksplozija oslobođena ukupna energija nešto veća od polovice svih ostalih, znači skoro 1000 preostalih drugih američkih nuklearnih pokusa. U svoje vrijeme, davno prije 21. listopada 1986. kada su Maršalovi Otoci proglasili neovisnost od SAD-a, američka vlada preselila je kompletne populacije s ovdašnjih atola.

Na Bikiniju niti danas ne živi nitko, osim petorice zaposlenih na brzi oko tog mjesta. Ali, posvuda na okolnim atolima živi nekoliko tisuća ljudi, logično bi bilo za pretpostaviti, užasno izloženih preostaloj radijaciji. Samo u pokusnoj eksploziji poznatoj kao "Castle Bravo" 1954. na Bikiniju, hidrogenska bomba je bila oko 1000 puta snažnija od onih koje su bačene na Hirošimu i Nagasaki devet godina ranije.

Kupola na Maršalovim otocima Otrovni otpad Znanost Raspada se kupola ispod koje je najopasnija stvar na svijetu

U povijesti je ostalo upisano i to da je krajem 1960-ih SAD nakratko proglasio to područje sigurnim za povratak, čak i na Bikini, gdje se nakratko vratilo nekoliko obitelji Bikinaca, da bi ih 1978. morali opet potjerati na relativno sigurnu udaljenost nakon što se pročulo da su ti ljudi u svojim tijelima akumulirali velike razine radioaktivnosti.

Bombe koje su bacali na ovim mjestima isprva su bile obične plutonijske poput onih koje su spržile, razorile i zatrovale Hirošimu i Nagasaki, puke petarde u odnosu na ono što je uslijedilo samo nekoliko godina poslije. Prvu hidrogensku bombu bacili su na Enewetak 1951. godine, prethodno je maštovito nazvavši "Ivy Mike".

Mutirani morski psi..., a ljudi?

U tri naredne godine ove su atole razarale sve gore i gore nuklearne eksplozije. Jedini razlog zašto se uopće itko vratio na Enewetak bilo je to što su do 1980. američke vlasti temeljito dekontaminirale to područje. Sada se ispostavilo da niti to nije bilo dovoljno. Puno bolje nisu prošli niti stanovnici drugih atola.

Stanovnici atola Rongelap, na kojem danas živi još 79 ljudi, vjerovali su da su s udaljenosti od 152 kilometra od Bikinija relativno sigurni od najsnažnije eksplozije svih vremena iz projekta Bravo iz ožujka 1954. Ispalo je, međutim, da nisu, da su ih temeljito zasule radioaktivne padaline. Slično su prošli i tadašnji stanovnici atola Utirik, udaljenog od Bikinija čak 483 kilometara.

Njih su tadašnje vlasti SAD-a evakuirale tek nekoliko dana nakon eksplozije, a posljedice kontaminacije radijacijom i radioaktivnim izotopima osjećaju se i danas i to je ono što su ljudi sa Sveučilišta Columbia izmjerili. Prije nekoliko godina znanstvenici sa Stanforda posjetili su Bikini kako bi istražili stanje života u moru.

Ostali su iznenađeni da podmorje atola što su ga ljudi 70 godina ranije izbombardirali s čak 23 eksplozije, buja životom. Tune, morski psi, razne vrste riba odavno neviđeni i po brojnosti i po veličini, koralji veličine automobila i sve drugo, procvali su otkako ljudima nije padalo na kraj pameti ovdje se zadržavati.

Ruski interkontinentalni balistički sustav RS-24 Atomsko oružje Top News Putinova 'Sotona' - može u sekundi zbrisati Francusku

Samo, ta idila u sebi krije nešto nezamislivo zlokobno, počev od samog povoda da se pokrene istraživanje ovakve vrste. Povod je bilo navodno viđenje mutiranih morskih pasa kojima je nedostajala druga leđna peraja. Ispalo je da su priče o radioaktivnim morskim psima točne. Izvještaj najnovijeg istraživanja objavljenog na PNAS upozorava na novi problem, pored onih do 1000 puta radioaktivnijih mjesta od Černobila.

Velike količine radioaktivnog sedimenta nataložile su se tijekom desetljeća na dnu uz neposrednoj blizini ovih atola i nešto od tog materijala more djelovanjem valova periodički nanosi na plaže atola. S porastom razine mora uslijed globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena znanstvenici procjenjuju da će to biti sve gore i gore i da će atoli u Maršalovim Otocima, umjesto da se polako oslobađaju radijacije, biti sve zagađeniji.

  • listovača 09:42 23.Srpanj 2019.

    Najveći zločinci u povijesti:1/Nacisti i Hitler; 2/Staljin; 3/ USA;4/ katolička crkva; Islam;.Ostali su vrtićka djeca!

  • omer 07:24 23.Srpanj 2019.

    Kad amerikanci naprave takva zla po svijetu onda je to u redu ali da su Rusi negdje tako bacili takve bombe i kontaminirali tolike ljude i zemlje o tome bi se desetljećima pisalo i napadalo ruse a ovo kad to ... prikaži još! rade Amerikanci to je božji dar s neba.

  • BESTpartizan 21:32 22.Srpanj 2019.

    otok smrti