Od davnih dana turisti su posjećivali grčko-rimski hram u Hierapolis, Svetom gradu koji stoji na vrhu jedinstvenih mineralnih izvora u jugozapadnoj Turskoj. Njihovu pažnju privlačila je špilja za koju su vjerovali da je ulaz u podzemni svijet. U čudu su gledali kako pred njezinim ulazom životinje, od ptica do bikova, umiru u sekundi.
Špilje nazvane "Plutonium" po Plutonu, bogu podzemlja, vjerovali su da šire 'dah smrti' od kojeg umire svako živo stvorenje koje im se približi. Osim svećenika koji su bili imuni. Rimski pisac i znanstvenik Plinije Stariji taj je fenomen opisao 'Haronovom kanalizacijom', koji je prevozio umrle u Had.
Znanstvenici su sada ponudili objašnjenje ove misterije koja je izazivala strah. Istraživanje koje je objavio arheološki magazin pokazalo je kako se iz pukotine na površini zemlje emitira ugljični dioksid u smrtonosno visokim koncentracijama. Stručnjaci predvođeni Hardy Pfanzom otkrili su kako se razine ugljičnog dioksida na ulasku u špilju kreću između 4 i 53 posto, a njegova koncentracija u špilji oko 91 posto više je nego dovoljna da ubije bilo kakvo živo biće, piše CNN.
"Problemi kod sisavaca nastaju ispod 5 posto. Dugotrajno izlaganje koncentraciji do 7 posto uzrokuje prekomjerno znojenje, vrtoglavicu, tahikardiju i sl. Dodatno povećanje uzrokuje gušenje zbog gubitka kisika i utjecaja na krv i stanice", naglašava Pfanz.
Stoga i ne čudi veliki broj leševa životinja koje su znanstvenici pronašli tijekom istraživanja.
Ništa drugačije nije bilo ni u povijesnim danima kada su ljudi putovali iz svih kraje kako bi vidjeli ovaj fenomen. Sveti grad na toplicama Pamukkale osnovala je pergamska kraljevska dinastija Atalida u 2. stoljeću pr. Kr. kao lječilište. Mnogi su na liječenju ostajali sve do svoje smrti. Grčki povjesničar, zemljopisac i filozof Strabon, slavan po svojoj Geografiji, djelu u 17 knjiga koje opisuje povijest, ljude i mjesta diljem njemu poznatog svijeta, opisao je i ovu neobičnu pojavu.
"Sve je puno pare toliko guste da se ne može vidjeti tlo", napisao je i pitao se kako i zašto utječe na životinje a ne na svećenike. Mislio je kako su imuni na tu 'paru' ili jednostavno ne dišu blizu špilje.
Znanstvenici imaju odgovor na i to pitanje, te tvrde kako su ljudi i životinje različite visine a budući da je ugljični dioksid teži od kisika njegova koncentracija bit će jača bliže tlu.
"Njihove njuške bile su u tom opasnom dijelu", naglašava Pfanz.
Uvjeren je ovaj znanstvenik i kako su svećenici znali opasni plina i kako se njegove koncentracije tijekom dana mijenjanju, pa su svoje posjete i rituale prilagodili upravo tome.
