Jedna od brojnih stvari zašto nam danas civilizacija drevnih Maja izgleda tako čarobno jest i to što su kulturu izgradili, među ostalim, na štovanju životinja poput šarene ptice kvecal, majmuna, jelena. Jaguara su posebno štovali, veliku divlju mačku, koja im je simbolizirala moć, snagu i zaštitu. Tijekom stoljeća razvili su vjerovanje u niz "jaguarskih božanstava". Mnogi kraljevi dodavali su si riječ "balam" u imenu, naziv za jaguara, njegov lik unosili su u svoje vladarske oznake.
Onaj manje zgodan dio štovanja jaguara odnosio se na njihov izlov kako bi im oderali krzno specifičnog točkastog uzorka ili kako bi ih žrtvovali u vjerskim obredima. Najnovija arheološka otkrića o Majama s područja današnjeg Hondurasa, objavljena u znanstvenom časopisu PLOS One, govore da nije bila riječ samo o pukom lovu zbog ubijanja ili krzna, nego i kako bi ulovljenog jaguara držali u zatočeništvu, praktično kao kućnog ljubimca.
Arheolozi su još odranije slutili da su Maje u zatočeništvu držali životinje koje su štovali – osim jaguara, još i pume, jelene, sove, krokodile, a sada su za to pronašli materijalne dokaze na mjestu na kojem je tijekom 2000 godina postojao majanski grad Copan. Grad je bio majanska prijestolnica od 5. do 9. stoljeća, te je tada imao 20.000 stanovnika. Način na koji su arheolozi definitivno dokazali da su Maje držali jaguare i druge životinje kao kućne ljubimce, pravi je primjer arheološke detektivske priče.
Krenuli su od toga da su na lokalitetu prikupili ostatke kostiju koje su tamo pronašli, a onda su ih podvrgnuli analizi izotopa ugljika, kisika, vodika i dušika, isto onako kako se u pojedinim slučajevima postupa s tragovima tijela žrtava zločina u sudskoj medicini.
Specifični izotopi u specifičnim količinama i omjerima u kostima otkrivaju jako puno, kakva je bila prehrana ljudi, u ovom slučaju i životinja, kakvi su bili klimatski uvjeti u kojima su živjeli, iz čega se može doznati jako puno o načinu života, prirodi, posredno i o političkim uvjetima koji su vladali na nekom području davno u prošlosti. Iz kostiju nekih od životinja koje su analizirali na takav način, znanstvenici su shvatili da one nisu živjele u divljini, nego da su ih hranili ljudi, a to onda znači da su živjeli u zatočeništvu, u samom gradu.
Nešto vrlo slično arheolozi su otkrili u travnju ove godine. Otkriće dobiveno također analizom izotopa pojedinih elemenata pronađenih u kostima životinja, dalo je naslutiti da su u gradu Ceibalu u današnjoj Gvatemali Maje na specifičan način postupali još između 700. i 350. godine prije Nove ere. Grad je inače na vrhuncu imao 10.000 stanovnika i postojao je skoro dva tisućljeća, od 1000. prije Nove ere do 950. godine.
Životinje za koje se početkom godine dalo jako naslutiti da su ih držali, čak i da su trgovali njima zbog određene ritualne i vjerske vrijednosti, bili su psi i jeleni. Kultura Maja prve gradove podigla je već 750. godine prije Nove ere, prvi tragovi njihovog arhaičnog perioda zapravo sežu još iz 2000. godine prije Nove ere. Svoju monumentalnu, kamenu arhitekturu razvili su do 500. godine, da bi ih većinu, iz razloga oko kojih se znanstveni svijet još uvijek spori, napustili početkom 10. stoljeća.
Ono što im je zadalo konačan udarac bio je prodor španjolskih kolonizatora u 16. stoljeću, čime je počelo razdoblje u kojem su ih Europljani ubijali, porobljavali, pljačkali, a usto su ih kosile i epidemije zaraznih bolesti koje su kolonizatori sa sobom donijeli iz Europe. Moderni Europljani počeli su iznova razumijevati o kako je veličanstvenoj civilizaciji bila riječ tek s otkrićima narednih stoljeća.
Tako se ispostavilo da je grad Tikal, zaboravljen, izgubljen i skriven duboko u džungli, imao središnju piramidu visoku čak 70 metara, te da je na vrhuncu moći imao oko 100.000 stanovnika. Chichen Itza su arheolozi počeli istraživati sredinom 19. stoljeća, da bi tek na prijelazu u 20. stoljeće počeli otkrivati predmete od zlata, žada, mnoštvo predmeta koji su svjedočili o složenom sustavu duhovnih običaja. Ispalo je da je grad na vrhuncu imao 50.000 stanovnika.
Hram El Castillo, stepenasta piramida visoka 30 metara, postala je primjerom majanske arhitekture. Za El Caracol utvrdilo se da je bio astronomski opservatorij, zvjezdarnica, odnosno da su Maje imali odlične astronome. Vrlo brzo arheolozi su shvatili i to da svaki hram ima 365 stepenica, što nije bilo nimalo slučajno, zatim da je Chichen Itza bio mjesto hodočašća Maja tijekom 1000 godina. Njihovi astronomi pratili su Sunce, Mjesec, Veneru i što god su mogli promatranjem golim okom.
Znali su predviđati pomrčine Sunca i Mjeseca, o godišnjim dobima i datumima da se i ne govori, što je imalo veliki utjecaj i na vjerske obrede i na poljoprivredu, te uopće ekonomiju. Njihov kalendar pokriva razdoblje od tisuća godina i bio im je poznat pojam nule stoljećima prije nego što je taj matematički koncept iz Indije do Europe preko arapskog svijeta uspio stići tek u osvit renesanse.
Slikarstvo im je bilo stoljećima naprednije od europskog, glazbu su precizno zapisivali, odlično su raspolagali vodom i složenim infrastrukturnim projektima, a jedno od njihovih najpopularnijih pića, danas je jedna od najpopularnijih poslastica diljem svijeta – čokolada.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
čudnih ljudi